BOGATIJI OD PRINCA

DEVET  PRVIH PETAKA

Foto: YouTube

Početak  je školske godine 1992./93. Prvi je petak u mjesecu. Na ispovjedi i misi našle smo se dvije učenice  osmog razreda i ja, njihova razrednica. Sve tri Ane! Poslije mise idemo svojim kućama istim putem – radosne, obasjane Božjom milošću, razgovaramo i jedna Ana predloži: „Razrednice, ‘ajmo organizirati  „Devetnicu prvih petaka“ u razredu… Bit će super! Počnemo sa slijedećim prvim petkom, i završit ćemo  na kraju školske godine“. Prihvatila sam prijedlog, iako nisam vjeroučiteljica. Na slijedećem satu razredne zajednice sve učenike sam pohvalila, jer su zaista dobri s obzirom da je predhodna školska godina (1991./92.), zbog  srpske agresije na Hrvatsku, trajala – samo mjesec dana. Sad, ako netko želi, (svi su pohađali vjeronauk),  može  obaviti  pobožnost „Devet prvih petaka“, što znači: svakog prvog petka, tijekom devet mjeseci, treba se ispovjediti i pričestiti. U ovom slučaju – to znači – do kraja školske godine. I potom kažem: vjerujem,  nadahnuto: “Onima koji ustraju u ovoj pobožnosti, obećajem da će ih Isus nagraditi besplatnim hodočašćem u Rim!“ Svi su bili zatečeni, a ideja da bi mogli ići u Rim, i to besplatno, neke je oduševila, dok su neki odmah odmahnuli rukom: “Mene to ne zanima!“, Potom sam sazvala roditeljski sastanak i objasnila roditeljima što kanim organizirati s njihovom djecom, uključujući i besplatno hodočašće u Rim. Prijedlog su  prihvatili i podržali, iako uz slijeganje ramena:“ Sve je to lijepo, ali ovo s Rimom… daj Bože da uspije!“ S tim sam programom upoznala i ravnatelja škole, i on je rekao: „Ako se roditelji slažu  i ja se slažem, samo – bez ikakvih financijskih obveza škole.“

Foto: Ž. Špoljarić

Istog dana sam otišla u svetište Srca Isusova u Osijeku i svoj plan ispričala superioru, o. Miji Barišiću. On ga je odobrio, a sav program prihvatio je o. Božidar Nagy, I krenuli smo!

Cijelu školsku godinu dvadesetak osmaša je obavljalo „Devetnicu prvih petaka“. Rezultat  je bio – neočekivan! Ti su učenici, sad mladići i djevojke, s  radošću  iz  mjeseca u mjesec išli na ispovijed k isusovcima u Osijek. Svetište Srca Isusova postalo im je mjesto sabranosti, molitve, ispovijedi i mise. Ispovijed ih je najviše mijenjala: „Kad se ispovjedim osjećam se čišćim nego kad se istuširam!“ rekao je jedan učenik. Uz to, na nastavi su bivali pažljiviji, savjesniji i otvoreniji za svaku suradnju i međusobno, i s nastavnicima. Postali su kreativniji, maštovitiji, slobodniji, marljiviji… Redovita mjesečna ispovijed i misa, kao i nedjeljna misa, mijenjale su njihove duše. Nažalost, neki se nisu mogli uključiti, jer su autobusom dolazili iz okolnih sela, a poslije podne nisu imali nikakve autobusne veze s našim gradićem – niti su u svojim selima imali svećenike koji bi to s njima mogli ostvariti. Ni  učenici izviđači  nisu se mogli uključiti u „Devetnicu spasa“, jer su tijekom zimskih praznika imali zadane programe u prirodi . I tako  – iz mjeseca u mjesec – oni koji su počeli Devetnicu išli su samnom u Osijek – u svetište Srca Isusova na ispovijed i sv.misu tijekom koje su se i pričestili.

foto: Ž. Špoljarić

Na početku, u dahu, sigurno nadahnuto, obećala sam im besplatan put i boravak u Rimu – i to je sad, kao nagradu Srca Isusova, trebalo ostvariti. Godinama   sam od uredništva „Veritasa“ umjesto honorara za svoje tekstove dobivala dvadesetak primjeraka časopisa, i slala ih hrvatskim misionarima izvan Hrvatske, a s nekima od njih sam i razgovarala za rubriku „Veritas na kavi …“ Sad sam im poslala osobno pismo, objasnila cijeli program o Devetnici prvih petaka  i zamolila ih da, ako mogu, „spozoriraju“ hodočašće  jednog  sudionika ove  pobožnosti… Bila sam do suza ganuta  kad sam o. Božidaru  rekla da sam dobila potreban novac i zamolila ga da on tijekom ljetnih praznika organizira hodoščašće u Rim, kako sam roditeljima i učenicima obećala.

I – evo nas u Rimu! Smješteni smo  u „Domus Croata“. Svako jutro pribivamo  misi i potom  s patrom Božidarom  razgledavamo Rim. S nama su  i majke nekih  učenika, ali one su platile punu cijenu hodočašća. Hrvatski učenici, hodočasnici u Vatkanu, zanimljivi su i  turistima. Oni i u tome uživaju!

2010. ...Prošle su godine… moji učenici – sudionici pobožnosti Devet prvih petaka sad su studenti, a neki studuraju u Osijeku. Surađujem sa sveučilišnim kapelanom, patrom Arekom. Prvi je studentski vjeronauk poslije Uskrsa. Nakon kateheze i klanjanja u crkvi, p. Arek poziva  sve prisutne  na druženje uz kiflice, slatkiše, sokove, kavu… Rado im se pridružujem. Prilazim  studentu i studentici i, uz kavu, razgovaramo. Djevojku poznam iz crkve, a mladića dobro znam,  jer sam mu bila razrednica u osnovnoj školi. I on  je obavio Devetnicu prvih petaka,  i bio u Rimu, a sad studira na  Elektrotehničkom fakultetu. Razgovaramo o svemu, i riječ po riječ, pitam djevojku: “Božice, je li Željko tvoj dečko? Primjetila sam da ste vas dvoje zajedno na svakom  studentskom  druženju.“ A ona mi, pomalo zatečena, odgovori: “Pitajte njega!“ Okrećem se Željku i sad nastupam kao razrednica: „Željko, je li Božica tvoja djevojka? Ako kažeš da je – da zna da ima dečka. A ako kažeš da nije – da zna tražiti drugoga.“ I nastavili  smo razgovarati opušteno, u uskrsnom ozračju… Prva sam otišla, s mislima: „Što mi bi? Zašto sam pitala i Božicu i Željka  o nečem što nema veze samnom?“

Ljeto je… u kapucinskoj ulici susrećem Božicu… Lice joj blista. „Ana, pogledajte.“ Na ruci joj je zaručnički prsten. „Željko me je zaprosio.“ Tek kasnije sam čula kako je to bio  romantičan čin, koji je zaslužio priču.  Oboje  su diplomirali – ona  na Učiteljskom, a on na Elektrotehničkom fakultetu…

foto: Ž. Špoljarić

2011. Najavljuje se telefonom, i uskoro mi u posjet dolazi „moj“ Željko Špoljarić: “Razrednice, Božica i ja Vas pozivamo na naše vjenčanje koje će biti u subotu, 30.travnja, na selu, u župnoj crkvi u kojoj je ona krštena.“ Poziv sam prihvatila sa zahvalnošću i radošću…

Vjenčanje Željka i Božice Špoljarić bilo je dan nakon vjenčanja engleskog princa Williama i Kate Middleton. Vjenčanje sina neprežaljene princeze Diane i princa Charlesa u Westminster Abbey  prenosili su  svi svjetski mediji. Ispred TV ekrana gledalo ih je više milijardi ljudi. Dokazom  je to  da je srce čovječje  stvoreno za ljubav u braku – i to u braku jednog muškarca i jedne žene  – zauvijek! Toga dana, ostvarila se prava bajka: princ William i princeza Kate su lijepi, mladi, bogati i sretni. Rekli bismo: “San snova!“

Sutradan, u lijepoj Slavoniji, u Hrvatskoj, u župskoj crkvi nevjeste, pred Bogom, Blaženom Djevicom Marijom i svim svetima svoja bračna obećanja izrekli su Božica i Željko Špoljarić. I ovdje je bilo predivno, ali s hrvatskim šarmom. Sve je „mirisalo“  na  biblijskju ljepotu  svadbe u Kani Galilejskoj, gdje su bili Isus i Njegova Majka.

Lipanj je 2022. Kapelan  osječkog sveučilišta sad je vlč. Mario Žigman… Pričam mu o mom učeniku i njegovoj supruzi – Željku i Božici Špoljarić. Željko je doktorirao i radi  na FERIT-u (Fakultet elektrotehnike i računarstva)  u Osijeku, a Božica radi u osnovnoj školi.  Vlč. Mario me nadopunjuje:“ Poznam ih. Kum sam na krštenju njihova četvtrog djeteta… Iznenađena, zaključujem: “Pa njihova ljubavna priča je ljepša od priče princa Williama i Kate. Oni  su bogatiji.“ Princ William i princeza Kate imaju  troje djece, a Željko i Božica Špoljarić – četvoro: Emu (10g.), Nou (7g.) Gabrijela (4g.) i Filipa (2.g). Prekrasno!

A sve je počelo s Devetnicom prvih petaka koju je Željko učinio u osmom razredu…

Ana Penić, MM

 319 total views,  1 views today