svjetovni institut i duhovna zajednica

Dobro došli na stranicu Obitelji Malih Marija. Sve objave na stranici usmjerene su na slavu Boga i naše nebeske zaštitnice - Marije, te na dobrobit čovjeka! Drage posjetiteljice i posjetitelji, vjerujemo da ćete pronaći nešto korisno za sebe i svoju dušu.
U našim ste mislima i molitvama, Vaše Male Marije!

kolumne
gumb dogadanja gumb molitva gumb molitva gumb poziv

MILOSRDNI ISUS

milosrdni IsusIspit savjesti

Bio je Veliki četvrtak. Razmišljala sam što ću sve razmatrati o Isusu te večeri na misi Posljednje večere, kad me nazvala gospođa, profesorica zaposlena u jednoj socijalnoj ustanovi za djecu i mladež.. Zamolila me, da ako mogu, posjetim djevojčice koje su tamo smještene toga poslijepodneva, a ne tek na Uskrs, kako sam planirala. Volim biti s mladim ljudima tamo smještenima; neki su još u osnovnoj školi, a neki su već srednjoškolci. „Volim ih jednostavno, jer su mladi“, rekla bih sa sv.Ivanom don Boscom. U ovom Domu ima još nešto lijepo i osvježavajuće što me ganulo: nisam zamišljala da se za mladiće i djevojke koji su već na početku života spotakli o zakon ili odnose s onima koji su im se našli na životnom putu, brinu uglavnom žene i to – mlade žene! To su prekrasne mlade žene pune razumijevanja, znanja, strpljenja i želje da ovim mladim ljudima pruže više nego svojoj djeci, jer im je potrebno više!

Djeca me već poznaju, i odmah su me odveli u ured profesorice. Osim djevojaka, tamo sam zatekla i dvojicu mladića. Profesorica, puna nježnosti, upoznala me je i s dječacima i rekla je da jedan od njih danas slavi rođendan. Bila sam zahvalna Bogu što sam uza se imala veliku čokoladu i bombone, namijenjene mladoj majci, koju sam namjeravala posjetiti u bolnici. Čestitala sam mu, dala poklon, i poljubila ga u obraz. On je, pamalo zbunjen, pogledao svoju profesoricu i uz njen pristanak, potom otišao s drugima podijeliti iznenadni dar. Tek kad smo ostale same, profesorica mi je rekla o kome se radi: dječak je tu, jer ga nitko ne želi: ni roditelji, ni udomitelji, a ima problema i u osobnoj komunikaciji s vršnjacima; djeca ga izbjegavaju. Samo ga profesori i odgojitelji bezuvjetno prihvaćaju, i žele mu pomoći.
Dok je ona govorila s mnogo sućuti u glasu, meni su pred očima prolazila lica djece kojoj sam predavala i onda se dogodio „klik“. Je, to je taj dječak! Prepoznala sam ga, a sad znam i odakle. Bila sam mu nastavnica u prvom razredu i zapamtila sam to lice s teškom gorčinom: tijekom svih mojih godina u razredu, između svih generacija i uzrasta, pa i različitih mjesta, zapamtila sam lice dječaka koji mi je – pljunuo u lice! Sjećam se svakog detalja: djeca su ulazila u razred i jedan je dječak grubo gurnuo djevojčicu ispred sebe, i ona bi sigurno pala da je nisam prihvatila. Djevojčica je otišla na svoje mjesto uplakana, i on se našao predamnom. Uhvatila sam ga čvrsto s obje ruke, i upitala zašto je gurnuo djevojčicu, i on je, bez mogućnosti da se rukama obrani, sav svoj gnjev izrazio pljunuvši mi u lice! To sam zapamtila za sav život! Toliko sam bila povrijeđena, nemoćna, ponižena! Dijete mi je pljunulo u lice! To nisam mogla zaboraviti! I sad, kad sam to dijete prepoznala, kad sam sad tom mladiću dala čokoladu za rođendan, „jezik identifikacije“ nije bilo ni njegovo ime, ni prezime, ni kakav je učenik bio –nego – njegovo prostačko ponašanje prema meni!

Susret s mojim bivšim učenikom, koji mi je jednom, kao dijete, vjerojatno teško izranjena srca i duše, pljunuo u lice, na Veliki četvrtak bio je pravi izazov za moje razmatranje Isusove Posljednje večere, Muke i smrti, ali i uskrsnuća i posebno, Njegova milosrđa.
Nedjelja nakon Uskrsa, potvrđena snagom papinstva, ali i života i smrti blaženog Ivana Pavla, koji je umro baš uoči Bijele nedjelje, kako smo ju svi zvali i znali, proglašena je blagdanom Milosrdnog Isusa! Blaženi Ivan Pavao II. je blagdan Milosrdnog Isusa proslavio u nebu, radosno, gledajući svoga Učitelja licem u lice, zajedno sa sv.Faustinom i Isusovom Majkom! On, sav isusov i „Sav Njezin“!

Koliko je Isus milosrdan? Koliko sam ga puta popljuvala svojim grijesima? Svojim samosažaljenjem? Svojim riječima? Svojim postupcima spram drugih? Koliko sam puta, i bez doslovnog pljuvanja – povrijedila one kojima sam okružena i poslana tiijekom svih godina svoga života? Jesam li ih pamtila s osjećajem kajanja, u istoj mjeri u kojoj sam pamtila neprimjereni postupak dječaka u prvom razredu, koji se ne sjeća ni moga lika, ni moga imena, niti što mi je uradio, niti da mi je išta uradio, jer mu je cijeli život pretežak, obilježen neprihvaćenošću i odbačenošću? Jesam li spremna biti mu pomoć onako, kako je živi Isus, bio uvijek blizina, dobrota, ljepota, ljubav i milosrđe u mom životu? Isus je jednostavno – nenadmašen u svom milosrđu! To mi je sad bolno jasno! Tko bi se uopće mogao usporediti s Njim? S koliko ljubavi i suosjećanja papa Franjo govori kako se Bog nikada ne umara biti milosrdan, ali mi nismo spremni prihvatiti, razumjeti i zagrliti Njegovo milosrđe? Zašto?

Meni je godio susret s dječakom, gotovo mladićem, kojem sam čestitala rođendan, punim srcem sam se radovala što sam mu mogla predati dar za rođendan, nekako toplo, pobjednički sam se osjećala, ali – prije nego li sam ga prepoznala. Nakon što sam ga prepoznala – bila sam ganuta Božjom ljubavlju i providnošću – da ga sretnem baš na Veliki četvrtak. Razmatrajući svete tekstove i čine kojima Crkva slavi neizmjernu ljubav, poniznost i milosrđe Isusa, Sina Božjega, koji ni na koji način nije izbjegavao susret sa svojim izdajicom, svojim učenikom, kojeg je sigurno volio i sam ga izabrao za svoje najbližeg suradnika, a slijedom njegove izdaje bit će i popljuvan, i izrugan, i ponižen, i trnjem okrunjen, i optužen, i razapet – jesam li spremna slijediti ga u milosrđu i praštanju?
Ja sam susrela dijete koje me povrijedilo, dala mu poklon, a da nisam znala koga darujem, a Isus je meni oprostio toliko puta i toliko toga zloga koje sam svjesno činila, ili propustila dobro činiti. Jesam li se ikada upitala – koliko sam Isusa u drugima povrijedila svjesnije nego što je mene povrijedio jedan nesretni dječak?

Sad imam to iskustvo: Milosrdni Isus je toliko milosrdan da je to neshvatljivo! Zato mu se s povjerenjem, ganućem i zahvalnošću molim. A sada molim i za svoga bivšeg učenika, mladića, koji mi je pomogao da shvatim neshvatljivo i neizmjerno Božje milosrđe! I s pouzdanjem iz dna duše i srca molim: Božansko milosrđe, neshvatljiva tajno Presvetog Trojstva, ja se uzdam u Te! Milosrdni Isuse, ja se uzdam u Te!

Ana Penić

Vaš email neće biti objavljen. Obavezna polja su sa zvjezdicom *

*


*