VELIKI UTORAK: Poznaje tvoje slabosti

Kaže mu Šimun Petar:
„Gospodine, kamo to odlaziš?”
Isus mu odgovori:
„Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom.
No poći ćeš poslije.”
Nato će mu Petar:
„Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom?
Život ću svoj položiti za tebe!”
Odgovori Isus:
„Život ćeš svoj položiti za mene?
Zaista, zaista, kažem ti:
Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.”
(Iv 13, 26-38)

U ovome dijelu Ivanova Evanđelja koji  danas valja pažljivo pročitati, Isus doživljava dvije izdaje, odnosno daje jasno do znanja istinu o dvjema izdajama. U ovom poglavlju, Petar igra glavnu ulogu. Doduše, nije on izdao Isusa, već ga je zanijekao. Dakle, počelo je izdajom, a nastavilo se nijekanjem. Izdati i zanijekati znači potpuno se odreći svoga Učitelja. Svatko od nas postaje Petar u nekim svijetlim trenucima svojega života, kada Bogu obećajemo sve, gorimo samo za njega, mislimo da ćemo preobraziti svijet, spremni smo na sve, imamo dojam da je sve na svojemu mjestu. Ipak, kao da nam nešto ili netko stalno govori da se smirimo, da ne ovisi sve o nama, da mu dopustimo da on čini Očevu volju. Sa smiješkom na licu neprestance nas pita : „Život ćeš svoj položiti za mene?”

I u nama se često Isus suočava s gorkim razočaranjima, kako sam potvrđuje u ovome odlomku. No on nam unaprijed kaže sve, pokazuje nam da se ne trebamo toliko njemu obećati, da budemo ono što jesmo. Katkad trebamo šutjeti, ali ne kao Juda, nego kao ostali:  ili kao Ivan koji će poslije biti uza nj, ispod križa.

Mnogi znaju koliko je bolno iskustvo izdaje, razočaranja i napuštanja dragih nam ljudi: supruge, supruga, rodbine, prijatelja… Ali Isus nije bio neki naivni sanjar. On je došao spasiti ono što je bilo na putu izgubljenosti. I sam je žestoko pogođen dramom ljudske slabosti, nestabilnosti i nestalnosti. On dolazi staviti se na mjesto gdje su muškarci i žene prevareni, izdani i napušteni. Stavio se u situacije u kojima je njihovo povjerenje povrijeđeno, zgaženo i izbačeno.

Juda je morao imati neka opravdanja. U njegovim očima, Isus je propustio prilike u kojima je možda trebao djelovati prema ondašnjim očekivanjima. Isus nije došao zbog toga. Možda je Juda očekivao da će svojom izdajom primorati Isusa da pokaže svoju vlast nad onima koji su ga nepravedno osudili, a ako odbije – onda je Isusova propast zaslužena. Juda nije shvatio izvor i logiku Spasiteljeve moći: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.” (Iv 18, 36)

Uvijek se mogu naći nekakvi razlozi da čovjek prevari i izda drugoga čovjeka. Unatoč svemu, bilo bi bolje griješiti zbog nepromišljenosti i straha, poput Petra. U konačnici koja je  razlika između Judine izdaje i Petrova nijekanja? Ne trebamo je gledati po njihovim motivima, nego po njihovu ponašanju nakon izdaje i nijekanja:  Petar je gorko oplakivao svoju slabost „I iziđe te gorko zaplaka.” (Lk 22, 62), prihvatio je sramotu zbog svoje slabosti, ali to ga nije spriječilo trčati na grob s ljubljenim učenikom. Sve je to pripremilo Petra da primi Kristov oprost ispovijedajući nepobjedivu ljubav Spasiteljevu.

Piše: vlč. Odilon Singbo

*1. puta objavljeno 26. ožujka 2013.

 1,056 total views,  1 views today