HRVATSKI KOMEDIOGRAF
Na današnji dan 2. svibnja 1567. umro je Marin Držić, veliki hrvatski pisac dramatik i najveći komediograf u povijesti hrvatske književnosti. Malo Hrvata zna da je ovaj veliki Dubrovčanin bio i svećenik Katoličke crkve, što potvrđuje više nego važnu i vrijednu ulogu Crkve u kulturi hrvatskog naroda.
Kronologija Držićeva stvaralaštva u mnogim je točkama nesigurna. Između 1548. i 1558. napisao je i s različitim družinama izveo sve svoje dramske tekstove – među kojima su najvažnije komedije Dundo Maroje, Skup (prema Plautovu predlošku) i Novela od Stanca, pastorale Tirena i Grižula te tragedija Hekuba nastala prema Euripidovu djelu.
Poznavajući nacionalne literarne prethodnike, strica Džoru, Vetranovića i Nalješkovića, iznimno upućen u sve zakonitosti talijanske eruditne komedije i kazalište nastalo na njezinim temeljima, Držić je stvorio djelo kome u to doba nema premca u Europi. Držićeve komedije i pastorale dovode na pozornicu lako prepoznatljiv, a ipak tako osebujan svijet našijenaca, vila i satira u kome se često, kao u izokrenutom zrcalu, prepoznaju sve značajke njegova vremena.
U poetološki iznimno zanimljivim predgovorima svojim djelima Držić se pokazuje misliocem o vremenu koje živi i o prilikama koje ga okružuju, a na pozornici su njegovi likovi predstavnici svih slojeva dubrovačkoga društva čiji humor stvara nezamjenjivi prostor propitivanja gotovo svih aspekata tadašnjega i budućega života.
Izvor: narod.hr
*******
Marin Držić, veliki hrvatski pisac, je bio rimokatolički svećenik i jedno vrijeme u Veneciji čak nadbiskupski kapelan.
Na današnji dan 1567. godine umro je Marin Držić, znameniti hrvatski pjesnik, dramski pisac, autor političkih tekstova i glumac. Držić nije umro u domovini, nego u Veneciji. Zanimljivo je da je u tom gradu Držić svojevremeno bio zaposlen kao nadbiskupski kapelan (nadbiskupi Venecije jedni su od rijetkih u zapadnom kršćanskom svijetu koji ujedno posjeduju i naslov patrijarha).
Nakon smrti Marin Držić u Veneciji je i pokopan, i to u zajedničkoj grobnici bazilike sv. Ivana i Pavla (Basilica di San Giovanni e Paolo). Na mletačkom dijalektu tu baziliku nazivaju San Zanipolo. Riječ je o povijesno vrlo važnoj crkvenoj građevini, koja je služila kao pogrebna crkva mletačkih duždeva. Naime, sprovodi duždeva redovito su održavani nakon 15. stoljeća upravo u toj bazilici, a u njoj je pokopano čak 25 duždeva.
Osim brojnih duždeva, u San Zanipolu pokopani su i mnogi umjetnici, npr. Gentile Bellini, Giovanni Bellini i Jacopo Palma Mlađi. San Zanipolo dominikanska je crkva, a zanimljivo je da se imena svetih Ivana i Pavla u njenom imenu ne odnose na istoimene apostole, nego na dvojicu rimskih mučenika iz 4. stoljeća.
Piše: Petar Horvatić
*1. puta objavljneo 2. svibnja 2019.
(Visited 262 times, 1 visits today)
