6. SRCE ISUSOVO, HRAME BOŽJI SVETI, ŠATORE VIŠNJEGA
S Marijom se obraćamo božanskom Srcu njezinoga Sina: Srce Isusovo, sveti Božji hram; Srce Isusovo, šator višnjega. Srce jednog Čovjeka, slično tolikim drugim ljudskim srcima i, istodobno, Srce Boga – Sina.
Ako je istina da svaki čovjek na neki način “prebiva” u svojemu srcu, onda u Srcu Čovjeka iz Nazareta, Isusu, prebiva Bog. Ono je “Božji hram”, jer je Srce tog čovjeka.
Bog – Sin sjedinjen je s Ocem kao vječna Riječ, “Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla, rođen, ne stvoren”. Sin je sjedinjen s Ocem u Duhu Svetom, koji je “dah” Oca i Sina, i koji je, u Trojstvu, Osoba – Ljubav. Srce Čovjeka Isusa Krista jest, dakle , u trojstvenome smislu, “Božji hram”: ono je unutrašnji hram Sina koji je sjedinjen s Ocem u Duhu po jedinstvu Božanstva. Kako li je nedokučivo otajstvo toga Srca, koje je “hram Božji” i “šator Višnjega”!
Istodobno, ono je “šator Božji s ljudima” (Otk 21, 3), jer Srce Isusovo, u svojem unutrašnjem hramu, prihvaća sve ljude. Tu borave svi koji su obuhvaćeni Božjom ljubavlju. Svima se mogu– u Srcu Isusovu – uputiti riječi prorokove: “Ljubavlju vječnom ljubim te. Zato ti sačuvah milost” (Jer 31, 3).
Neka se ta sila vječne ljubavi, koja je u božanskom Srcu Isusovu, na poseban način priopći mladima koji imaju primiti krizmu! U njima mora na posebni način boraviti Duh Sveti. Neka stoga i njihova srca postanu – po sličnosti Kristu “Božji hram” i “šator Višnjega”.
Često sam čuo kako mladi pjevaju: “Znate li da ste hram?”. Da, mi smo Božji hram i Božji Duh prebiva u nama, prema riječima svetog Pavla (usp. 1 Kor 3, 16).
Po Bezgrješnom Srcu Marijinu ostanimo u savezu sa Srcem Isusovim koje je “hram Božji”, najsjajniji i najsavršeniji “šator Višnjega”.
