BLAGDAN BEZGREŠNOG ZAČEĆA

„Jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. (2Pt-3, 8b-9)
Iz Večernje, Petak, Prvi tjedan Došašća)

Jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan… Svatko ima to iskustvo; jedan dan je tako sudbonosan da utječe na cijelu budućnost pojedinca ili naroda, a tisuću godina, našim životima mjereno – tisućama dana – ništa se ne događa, i zaista doživljavamo da traje – samo jedan dan.

Ali jedan dan – nemamo povijesnih podataka kad je to bilo, ali znamo točno što se tada zbilo – promijenio je tijek povijesti.

Toga, neimenovanog dana, u imenovanom mjestu, Nazaretu, u Galileji, jedna je mlada djevojka, zvala se Marija, rekla slobodno i svjesno „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“ anđelu Gospodnjem, – i u potpunosti promijenila konfiguraciju povijesti ljudskog roda!  A anđeo Gospodnji, koji ju je pozdravio s ”Zdravo Marijo, milosti puna“ i rekao da Bog želi da upravo Ona bude Majka Sina Božjega i jednostavno, ljupko, čekao njezin odgovor. Njezin „DA“ čekalo je i cijelo čovječanstvo, sav svemir, sav stvoreni svijet, sva vremena, sva vječnost, sav duhovni svijet kojeg je Duh Sveti, po Riječi koju je izgovorio Otac – stvorio u početku, i po njoj – njezinim „Da“ želi na nov način stvarati do kraja povijesti. Formula stvaranja je Očev „Neka bude“ po Riječi, koju izgovara po kojoj se Duh Sveti razigra i kad Riječ kaže „Neka bude cvijeće“ u trenu stvara cvijeće svih zamislivih i nezamislivih oblika, boja, veličine i mirisa…
Na početku stvaranja imamo Oca koji izgovara Riječ i odmah, po izgovorenoj Riječi Duh Sveti stvara: nebo, zemlju, cvijeće, zemaljske i nebeske stvorove, anđele, čovjeka… Bog je zamislio, Riječ je poslušna Ocu i izrečena, a Duh Sveti je poslušan Ocu po Sinu i stvara…

Zanimljivo je da hrvatska riječ poslušnost u sebi sadrži dvije stvarnosti – slušati i slijedom toga, u skladu s tim – djelovati.

Riječ sluša Oca, Duh sluša Riječ i vraća se Ocu obogaćen s onim što je po riječi stvorio.

I tako dobivamo neraskidivo jedinstvo Oca, Sina, Riječ Božju i Duha Svetoga koji su zapravo jedno – PO SLUŠANJU, u poslušnosti!
Bog koji nam se objavio kao Trojedini, je jedan po nograničenoj međusobnoj ljubavi u međusobnoj otvorenosti, u slušanju i stvaranju – po slušanju! Bez tog unutarnjeg jedinstva, bez slušanja i djelovanja po slušanju – nema ni Boga, ni stvaranja, ni neba, ni zemlje, ni anđela, ni čovjeka, nema ničega! Sve je apsolutno – ništavilo! Apsolutno – ništa!

Što bi bilo sa svemirom kad bi sunce, mjesec i zvijezde „otkačile“ i ne bi djelovali po slušanju Zakona po kojem se kreću, što se događa s bilo kojim bićem kad njegove njegove žive stanice ne slušaju jedna drugu? Raspada se i umire!

Jednog, neimenovanog dana, svojim pristankom na poziv Božji da postane Majka Riječi riječima „Neka mi bude“ mlada djevica, Marija iz Nazareta, promijenila je tijek povijesti čovječanstva! Od toga „Neka mi bude po riječi tvojoj“– teče nova era, „Godine Gospodnje“! A mi smo dio te ere. Te priče! Te nove stvarnosti!

Kao u početku stvaranja Otac izgovara Riječ, a Duh po Riječi stvara, tako i sada imamo Oca, Očevu Riječ, koja po slušanju i tek potom pristanku mlade nazaretske djevice po Duhu Svetom postaje – njezino začeto Dijete!

Sav ovaj mistični, a ipak sudbonosan tijek volje, misli i djela teče iz jedne stvarnsoti u drugu – po slušanju, po razgovoru, po dijalogu (Oca i Sina, Djevice i anđela) u poslušnosti Ocu, koji ljubi – bezuvjetno i bezgranično!

U jednostavnom „mi“ kojeg je mlada, stidljiva, lijepa židovska djevojka, „čije je ljepotu zaželio Kralj“ izrekla, cijelim svojim bićem, duhom, dušom, tijelom, mladošću, ljupkošću, obasjana, „ozračena“ Duhom Svetim po slušanju, u poslušnosti, slobodno, pristala na Božji plan s njom i odgovorila Bogu po anđelu „Neka „mi bude po riječi tvojoj“.

Obasjana Duhom Svetim, koji ju je „osjenio“ vidjela je vječnost i svoju ulogu u njoj. U trenu je shvatila svu sudbonost svoga izabranja i svoje suodgovornosti za sudbinu čovječanstva. Rekla bih, mlada Marija iz Nazareta je u trenu, mističnim pogledom duše, bila posve svjesna svoje neponovljivosti, ljepote i uzvišenosti u svijetu stvaranja; svoje Bezgrešno začeće i prelijepu neponovljivost svoga bića. Bog ju „prije vjekova“ pripravio za dom i kolijevku svoga Jedinorođenog Sina, Riječ Božju, koju Bog izgovara, a Duh Sveti utjelovljuje u njezinom bezgrešno začetom tijelu.

Gospino Bezgrešno začeće i njezinu spoznaju o toj neshvatljvoj činjenici, koja je čini iznimkom u cijelom čovječanstvu, možemo usporediti sa spoznajom o svojoj ljepoti najljepšeg anđela, Lucifera, „svjetlonoše“, uz bitnu razliku u razini stvaranja: on je čisto duhovno biće, ona je „samo“ čovjek! On je anđeo, stvoren kao najljepši od najljepših duhovnih stvorenja, slobodan, zagledan i zaljubljen u sebe. On, rekla bih, demonstrativno odlučuje da neće služiti Bogu, svome Stvoritelju, nego će sam sebi udovoljavati, i – kao da je on Bog – određivati što je dobro, a što zlo. I tako je, po oholosti najljepšeg anđela postalo zlo i proširilo se po zemlji.

Marija, djevica iz Nazareta, s prekrasnom dušom nenagrđena istočnim grijehom, u momentu „kao da je tisuću godina“o tom razmišljala, svjesna svih svojih, ni na koji način zasluženih, duhovnih darova, ljepota i vrijednosti, ukrasa milosti i darova naravi, smjerno se poklanja i priklanja Bogu; pristaje na Njegov plan, te posve slobodno, svjesno i odgovorno odgovara anđelu: “Neka mi bude po riječi tvojoj“.

Razmatrajmo tu razliku osobnog odnosa spram Božjeg izabranja između najljepšeg, najodličnijeg anđela, „svjetlonoše“, Lucifera, i najljepše žene čija je duša od začeća bila prelijepa, bezgrešna, koja je toga, po „ sili osjenjenja“ Duha Svetoga, bila svjesna, jer je tako radosno i nadahnuto Elizabeti izrekla svoj hvalospjev:
„Veliča duša moja Gospodina
I klikće duh moj
U Bogu mome Spasitelju,
Što pogleda na neznatnost službenice svoje:
Od sad će me, evo,
Svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
Sveto je ime njegovo“ (Lk 1, 46-48)

Na početku svijeta Bog Otac izgovara Riječ i Duh, koji „lebdi nad vodama “kreativno, razigrano, radosno stvara sve što je Riječ rekla. I čitamo:
Reče Bog:“Neka bude….“
Mlada Djevica izgovara slične riječi, ali u poniznom izričaju: “Neka mi bude po tvojoj riječi.“
Ona veliča Gospodina, a ne sebe, Ona ne misli da je dostatna sama sebi, Ona se divi i sva se predaje Gospodinu i prihvaća Božji autoritet, Njegovu ljubav i Njegovo vodstvo.

Ona zahvaljuje Bogu što je pogledao na njezinu neznatnost, i svjesna svih darova kojim je Bog, „nakitio“ njezino biće, izgovara zahvalni „svi naraštaji zvat će me blaženom!“ Ne samo jedan naraštaj, ni samo jedan narod, ni samo jedno tisućljeće, ni samo narodi tada poznati – njen je kliktaj posve jasan:“Svi naraštaji zvat ćeme blaženom!“ Svi!
Do kraja svijeta!

Svoj „Neka mi bude po riječi tvojoj“ izgovara u ime cijelog stvorenog svijeta, cijelog svemira, svojim pristankom i podložnošću Bogu ponovno uspostavlja odnos povjerenja između stvorenoga svijeta i Stvoritelja. Cijeli svijet, cijeli svemir, obogaćen je i pročišćen Njezinim „Neka mi bude“ i nagovještaj je budućega, spašenog svijeta, u vječnosti… U ime čovječanstva koje će se, jednom, kad se Njen Sin rodi, bude odbačen od ljudi, umre i nakon smrti uskrsne i pošalje Duha Svetoga, pokloniti svom Stvoritelju s ljubavlju i zahvalnošću. Ona priznaje Bogu prvenstvo, i prihvaća sve na što je On poziva, s povjerenjem. Svu sebe, svu svoju volju, svu svoju ženstvenost, osobnost, dostojanstvo budućnost i vječnost polaže u Božje ruke i Njegovo vodstvo! “Evo službenice Gospodnje! Neka mi bud po riječi tvojoj!“

Danas, nakon dvije tisuće godina od razgovora mlade Djevice i anđela –uživamo plodove Njezina predanja! Da, bila je i uvijek je u pravu! Zahvalni smo što je sjajno izabrala, što se ponizno i s poštovanjem i divljenjem poklonila i svu sebe predala Bogu na blagoslov svih ljudi koji će po Njezinom primjeru, po njezinom zagovoru i pomoći – iskusiti istinsku ostvarenost, smisao i radost života ovdje na zemlji i bezmjerno i beskrajno blaženstvo gledajući lice Božje – u vječnosti!

Na blagdan Bezgrešnog Začeća 2011. godine duhovna obitelj djevica koja u svemu želi živjeti identitet ove prekrasne Žene, “jednostavne službenice Gospodnje“ otvorila je web site „Obitelj Malih Marija“. Jedino što Male Marije žele je – preko Interneta ponuditi svijetu neiskazivu ljepotu, čarobnost i poslanje Djevice bez grijeha začete, koja je baš na blagdan Bezgrešnog Začeća 1968. nadahnula o. Donata da kaže kako Ona želi Male Marije, koje će služiti – služiti Crkvi onako kako je Marija služila Isusu u Nazaretu. Što Blažena Djevica Marija „radi“ s tim tekstovima – ne znamo! Niti trebamo znati! Mi želimo samo s Njom i u Njeno ime služiti Isusu, nositi ga svijetu – i prenijeti Njezin veličanstveni „Veliča duša moja Gospodina“ u svaki kutak svijeta – u našem naraštaju! Posve – Isusove i Njene, sve što radimo – radimo tako da kličemo „Veliča duša moja Gospodina“ Boga, s Marijom, i u Njezino ime.

Ana Penić