Blagdan Krštenja Isusova
U tebi mi sva milina
Blagdanom krštenja Isusova zaključujemo slavlje božićnih dana. No, od Isusova rođenja do krštenja na rijeci Jordanu izmijenilo se poprilično godina. O tom međuvremenu ne znamo mnogo detalja Isusova života. No, kada je nastupilo vrijeme za javni nastup, Isus staje u povorku grešnika kako bi primio krštenje od Ivana Krstitelja. Zadivljuje do koje se mjere Bog poistovjetio s čovjekom. Isus, krsteći se zajedno s ljudima potrebnim obraćenja, naznačuje da je na zemlju i došao radi čovjeka, i to grešnoga čovjeka. Kako lijepo to izražava božićna pjesma: Ljubav Božja prevelika primi pravu put čovjeka; s neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka. Isus se ne ustručava biti u društvu grešnika. Koliko samo divnih susreta Isusa s grešnicima pronalazimo u evanđeljima. Nikada nije bježao od grešnoga čovjeka. Nije ga osudio niti prekrižio. Jedino što za Isusa zavrjeđuje osudu jesu sami grijesi, nikada čovjek. Isus čovjeka uvijek vrednuje kao sliku Božju, kao ljubljeno Božje dijete. I zato takvima Isus uvijek daje novu priliku i šansu, pozivajući ih na obraćenje.
Tako Isus čini i danas, on ne okreće od nas leđa jer smo grešni. Njegova je riječ uvijek ista: obrati se! Toliko smo puta, vjerujem, doživjeli milosrdnu Božju ljubav, oproštenje koje nam nikada nije uskraćeno. Samo se trebamo pokajati, zažaliti i biti spremni drugačije živjeti. Poziv na obraćenje Isus prvi puta izgovara bez riječi, silazeći u Jordan sa željom da se krsti kao i svi drugi, grešni. I zato i naše krštenje briše svaki grijeh. Krštenjem netragom nestaje sva naša grešna prošlost. Ako smo kršteni kao djeca, bez iskustva grijeha, s nas nestaje i ljaga naslijeđenog istočnog grijeha. Isus je došao čovjeka osloboditi ropstva grijeha. Došao je podsjetiti nas da smo ljubljeni od Boga. Da je grijeh stvarnost koja nagrđuje ljepotu slike Božje u nama koju je Bog s osobitom ljubavlju u nas utisnuo.
Prije samog ulaska u vodu Isus je u molitvi. Razgovara s Ocem. Sabranost u molitvi i za nas je preduvjet za priznanje i oproštenje grijeha. U strci, uobičajenosti poslova i obveza, uhodanosti životnih postupaka teško možemo iskreno sagledati svoj život, uočiti vlastitu grešnost. U strci primjećujemo pogreške drugih, a za uočavanje vlastitih, potreban nam je mir. Valja nam stvoriti mirnu oazu u kojoj će nam Bog ukazati na naše grešne misli, riječi, postupke i odnose. Kaže sveti evanđelist kako se u Isusovoj molitvi rastvorilo nebo. I Bog je progovorio: Ti si Sin moj, ljubljeni! Molitvena sabranost nužna je da bi Bog mogao progovoriti. U buci ljudskih glasova, teško se može čuti nježni Božji glas. Očito nas Isus i prije javnog djelovanja, već poučava. Da bismo i mi doživjeli milinu Božjega glasa, iskusili radost njegove blizine, valja nam pronaći tiho, molitveno, utočište u kojem odjekuje samo glas Božji.
Upravo je iskustvo grijeha ono koje nas udaljuje od Boga. Zbog vlastite grešnosti pomislimo da nismo Bogu dragi, da nismo ljubljena djeca. A Bog i danas želi izgovarati iste riječi, rastvarati nebesa i nad nama uskliknuti: Ti si mi ljubljeni sin i ljubljena kći! Iskustvo takve Božje blizine događa se kad se i sami svrstamo u povorku grešnika, kada zatražimo ‘vodu’ koja će oprati naše grijehe. Voda koja pere grijehe milosrđe je Božje. Isus je došao biti vidljivi znak Božjeg milosrđa, osloboditi nas svakog našeg grijeha. Reći nam da, jer smo grešni, samim time nismo i izgubljeni. Zato nas uvijek iznova pere krsnom vodom, kada po priznanju i kajanju za grijehe začujemo riječi: Ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Tada se rastvaraju nebesa. Tada Bog ponovno progovara: U tebi mi sva milina!
S neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka!
Matej Glavica
