BLAGOSLOVLJENI STARCI
Daj da shvatimo da su djedovi i bake osobiti znaci Tvoje ljubavi
foto: Laudato.hr
Jučer smo u Crkvi proslavili blagdan Svijećnice, dan kad su Dijete Isusa u Hram donijeli njegovin roditelji – Josip i Marija.
Sv. Luka, evanđelist, nam donosi prekrasan prizor toga događaja… mladi roditelji su u Hram donijeli, kako bi ispunili Zakon, i kao žrtvu su prinijeli dvije grlice i dva golubića. Očito – bili su među siromašnijim Izraelcima.
Starac Šimun, upućen od Duha Svetoga dolazi u Hram, prepoznaje Dijete kao Sina Božjega i govori ”Sad otpuštaš slugu svoga…”
Isto tako, Mariji pristupa proročica Ana, starica, i ona je prepoznala Sina Božjega u ovom Djetetu.
Zanimljivo je da je staričica Ana žena o kojoj Novi Zavjet donosi najviše podataka: iz kojeg je plemena, koliko je dugo bila u braku, očito nije imala djece i sav život posvetila je Bogu.
Moje razmišljanje: Staričica Ana je nadahnuta Duhom Svetim došla u Hram, prepoznala Mariju i Njezino Djetešce. Marija je kao djevojčica ostala bez roditelja i odrasla u Hramu. O njoj se brinula žena koja je također bila u Hramu i služila Bogu tako da se brinula za djecu, posebn0 onu koja su ostala bez roditelja. Mariji je pričala, vjerujem godinama, o svom životu, o Božjem djelovanju u svom životu i svim balgoslovima koje joj je Bog udijelio u odgoju djevojčice koja je rano ostala bez roditelja. O Marijinim roditeljima Biblija ne kaže ni riječi. Kad je Isus počeo javno nastupati bilo mu je oko 30 godina. Biajše, kako se smatralo, sin Josipov… i sad slijedi cijeli niz muških predaka Josipovih.
O Marijinim roditeljima nemamo zapisanih podataka. Ali – imamo proročicu Anu, staricu!
Starost je vrijeme sazrijevanja, emotivnog i životnog bogatstva i pozvani smo – proživjeti ju u Božjoj blizini. Biti s Marijom i s njom – posjećivati one koje nitko ne posjećuje. Ali – ima još jedna plemenitost Anina lika: ona priča o svom životu mladoj Mariji, koju prihvaća kao svoju kćer, koju nikada nije imala. Ona joj prenosi sva bogatstva svoga naroda, duhovno nasljeđe koje je Bog povjerio malima i neznatima da s njima – preobrazi svijet. „Evo nam majke“, „Evo nam prijateljice“, „Evo nam prilike da učinimo nešto lijepo za Boga“. I same – starice smo, ne ustručavajmo se pričati mladima o svojim životima, o svom narodu, o iskustvu Božje blizine, koja nas je, uostalom, dovela do Marijine legije.
Mislim da se mi, stariji i stari ustručavamo pričati s mladim ljudima o bilo čemu. Pa i kad smo bili mladi – nismo bili „baš ludi“ da nam naši roditelji pričaju o svojoj mladosti… Tek kasnije nas to počinje zanimati… Ali – imamo pravo i obvezu ispričati im – kako je Božji zakon uvijek pobjednički, da smo s Marijom, Isusovom majkom uvijek na strani pobjede i pobjednika, da ćemo moliti za njih, da nam mogu povjeriti sve što se ne usude nikome reći.
Ana Penić, MM
