Bog nas ljubi
Nakon pedeset dana proslave uskrsnog vremena i svetkovine Duhova, slavimo svetkovinu Presvetog Trojstva. Uz konkretne događaje iz Isusova života, muke, smrti, uskrsnuća i slanja Duha Svetoga, za koje su nam evanđelja zapisala kako i kada su se dogodili, slavimo svetkovinu o kojoj evanđelja ne pišu kao o nekom događaju, već možemo reći da su cijela evanđelja i svi događaji Isusa Krista objavljivanje, navješćivanje i otkrivanje istine o Bogu – koji je Trojstven. Tri božanske osobe u jednom Bogu. Uvijek kada sam poželio otkriti i objasniti sam sebi i drugima istinu o Presvetom Trojstvu, dolazio sam do spomena: Istina o Presvetom Trojstvu je tajna, to je misterij, za nas ljude nešto nedokučivo i našem umu neshvatljivo. No, je li to zaista tako? Je li Bog, koji nam je toliko blizak, koji nam se otkrio kao prijatelj i životni pratitelj, uistinu za nas neshvatljiv, skriven iza tajnovitosti?
Da Bog nikada nije progovorio nama ljudima, da nikada ništa nije o sebi rekao u cijeloj povijesti ljudskoga roda tada bismo mogli reći da je Bog samo nedokučiva Tajna, misterij. No, Bog je toliko toga rekao o sebi. Konačno izrekao je samoga sebe u svome Sinu Isusu. I mi upravo slušajući Isusa otkrivamo tko je Bog. A Isus nam je toliko toga rekao o Ocu, otkrio nam tko je on, i poslao nam Duha Svetoga: evo Presvetoga Trojstva. Bog je progovorio u Isusu koji nam je otkrio da su u Bogu tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Istina, Bog će uvijek ostati tajnom, nećemo ga nikada moći do kraja otkriti, ali to ne prijeći da ga bolje upoznamo. I zato slavimo ovu svetkovinu. Jedan svetac reče, ‘zašto bih i morao znati što je i tko je Trojstveni Bog u sebi – ako znam tko je on za mene.’ A to je Trojstvo, Bog zauzet za čovjeka.
Svaku molitvu započinjemo u ime Božje: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Tim se znakom obilježavamo više puta tijekom dana, tim smo znakom obilježeni na našem krštenju i pod tim znakom počivaju naši dragi pokojnici. Jednostavno smo cijeloga života obilježeni znakom Presvetoga Trojstva. Je li onda moguće ne poznavati i ne htjeti bolje upoznati Boga kojega toliko puta u svome životu zazivamo i njegovim se znakom obilježavamo?
Što nam to Isus govori o Bogu, tko je Bog za nas? Što nam Sveto pismo govori o Bogu? Što je Presveto Trojstvo? Niz je pitanja koja bismo si mogli postaviti danas. A gdje je odgovor? U riječi Božjoj. Još u Starom zavjetu izabrani narod želi otkriti tko je Bog. Mojsije je poslanik koji u ime naroda Boga moli za milosrđe. I prima ga. Bog je pun sućuti, pun milosrđa za svoj narod. On je Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu i bogat ljubavlju i vjernošću. I da nam nije puno stoljeća kasnije Isus rekao o Bogu tko je on, i ova Božja objava Mojsiju bila bi nam dovoljna da shvatimo tko je Bog. I što otkrivamo? Otkrivamo milosrdnog Boga, bogatog ljubavlju i vjernošću prema svojima. I sam Isus, opet kroz razgovor s jednim čovjekom, Nikodemom govori: Bog je toliko ljubio svijet da je poslao svoga Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni. Bog je poslao Sina na svijet da se svijet po njemu spasi.
Bog je toliko ljubio svijet! Nije naš Bog daleko od svijeta, nije naš Bog jednom stvorivši svijet prepustio ga samouništenju i ostavio ljude da grcaju i umiru u problemima. Bog je svijetu blizak, njemu je njegov svijet drag a posebno u svijetu dragi su mu ljudi koje neizmjerno ljubi do križa. Isus Nikodemu ne tumači kolika je Božja veličina i moć, niti mu govori o svome odnosu prema Ocu nego tumači koliko je Bogu stalo do nas, i to baš do svakoga čovjeka, kakav je Njegov odnos prema nama ljudima. I Što sada znamo o Bogu? Znamo sve što možemo znati. Znamo da nas voli. A to je dosta da budemo sretni. Toliko smo puta možda pokušavali otkriti što Bog čini, koliko je blizak meni u mome životu, koliko me razumije, kako gleda na moje životne promašaje, na moje grijehe, je li mu stalo do mene, ili sam osuđen sam krojiti svoj život bez Njegove pomoći. I nije rijetko čuti među vjernicima rečenicu; ‘i Bog me ostavio, pogledaj kako mi je teško.’ Kakav je naš Bog?
Bog nam je u Isusu pokazao da smo mu dragi, da nas voli, da nas ne može i neće ostaviti, da se brine za nas i poznaje naše brige. Takvoga Boga pozvani smo otkrivati. Bog nas uistinu ljubi. I evo Boga našega, na križu. A što je križ nego znak najveće Božje ljubavi, znak da Bog nije mogao dopustiti da nakon krhkosti ovoga života istrunemo i da nas zaborave, nego nam je po Isusovom križu darovao vječni i besmrtni život u zajedništvu s Njime. I najveći dar Boga Oca jest vječni život koji je ostvaren po Isusu Kristu a za koji nas osposobljava snaga i darovi Duha Svetoga. Evo nam ponovno Trojstva! Potrebno je samo vidjeti i prepoznati Boga u činjenicama našega života iz dana u dan, te u malim stvarima vidjeti Božju ljubav na djelu. Vjernik je čovjek koji prepoznaje te činjenice i koji je zahvalan Bogu na svemu. Koji zna da Bog vodi njegov život. Zbog toga ne bi trebalo biti mjesta strahu, nepouzdanju, nepovjerenju, nesigurnosti. Bog je onaj na koga se uvijek možemo osloniti. Onaj koji nas ljubi neizmjernom ljubavlju, koji nas vodi prema cilju našega života.
Trojstvo nas i poziva da uđemo u vječnost s Bogom, da ne prokockamo vječnu radost, da svoj život izgrađujemo tako da budemo dostojni života s Bogom. Odnos između Oca, Sina i Duha Svetoga odnos je ljubavi, ljubavi prema čovjeku. I mi smo pozvani ući u taj odnos ljubavi. Isusov razgovor s Nikodemom potiče nas na ispravljanje krive slike o Bogu. Kao što je u Nikodemovo vrijeme Bog ljubio svijet, tako ga i danas ljubi. Ne uživa u rušenju i kažnjavanju, ne raduje se ljudskim nevoljama i paklenim kaznama. Kakva je naša slika o Bogu? Doživljavamo li Boga više kao strogog suca ili kao dobrog Oca, Boga koji me ljubi? Ne zaboravimo, svetkovina Presvetoga Trojstva govori nam da je naš Bog milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i pun ljubavi prema nama. Takav je naš Bog.
Matej Glavica
*1. puta objavljeno 11. lipnja 2017.
