Bog te ljubi: to je Božić
Odnos Boga i čovjeka u povijesti spasenja događa se kroz dijalog. Bog, jer je ljubav (1 Iv 4,8), u dijalogu uvijek preuzima inicijativu. Govori očekujući odgovor. Jer neizmjerno voli čovjeka, kojega kao krunu stvaranja stvori na svoju sliku (Post 1,27), Bog neprestano poziva na zajedništvo. Bezbrojni su putovi i višestruki načini kroz koje se Bog objavljivao, govorio i surađivao s čovjekom u njegovu životu i djelovanju. Konačno, da bi svi koji u njega vjeruju imali vječni život, odlučuje na svijet poslati svoga Sina Jedinorođenca (Iv 3,16). Šalje ga u liku malenoga Djeteta nikoga ne ostavlja ravnodušnim u ovim svetim božićnim danima.
Bog u Božiću progovara čovjeku ne više riječima, nego Riječju. Ta nam istina i ovih svetih dana iznova postaje očitom. Božić nas ispunja radošću jer nam je Bog postao blizak, čak štoviše, jedan od nas. Stoga naše iskustvo ‘biti čovjekom’, u Božiću postaje uzvišeno, jer je i sam Bog htio postati to isto. Toga svjesni u liturgiji Božića zahvalni kličemo: Bože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo, a još divnije ga obnovio. (Danja misa; Zborna molitva). Slaveći to otajstvo Božje ljubavi, njegove dobrostivosti i čovjekoljublja (Tit 3,4), potrebno je otvoriti se drugome i ljubiti ga naprosto jer je čovjek. Time naš život postaje nalik Božjem Trojstvenom životu.
Nije lako shvatiti zašto Bog želi pohoditi svijet nevinošću djeteta, ako si jednostavno ne priznamo da Dijete i ovoga Božića dolazi da nas oslobodi svega što ne priliči prijateljima Božjim. Djeca su jednostavna, dive se i raduju malim stvarima, stoga Bog želi da nam jedno takvo Dijete pokaže put u novi početak. Pravo se lice Božje u Božiću otkriva. Jedinstvenost Božića jest u tome što Bog izabire krajnje jednostavne i ponizne ljude i njima se služi u objavljivanju svoje ljubavi. Marijino ponizno predanje, Josipova spremnost, te odvažnost priprostih pastira poći do Betlehema vidjeti kako se ostvaruje riječ s neba, uzor su i nama danas u odazivu na Božju riječ. Božić nas upravo na to želi potaknuti. Nas koji smo po krštenju obdareni posebnim Božjim pozivom i poslanjem, Božić poziva na preispitivanje stava pred Božjom riječju. Dopustimo stoga božićnim danima da nas učine pozornijim slušateljima i vršiteljima Riječi, kako bi sami postali prepoznatljiv odjek te Riječi u sve konkretne životne situacije s kojima se susrećemo.
Susret s Novorođenim ostavlja duboki trag na one koji ga pohodiše. ‘Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli’ (Lk 2,20). Gesta jednostavnih čuvara stada svima nam je poticaj ovoga Božića da ponizno zagledani u Novorođenoga zahvaljujemo Bogu za sve što smo čuli i vidjeli, što primismo kao nezasluženi dar. Sveti božićni dani posebno su rječiti istinom ljubavi Boga prema čovjeku. Osnaženi tom istinom, ne vraćamo se više istim putem kući, već polazimo u svijet kao nosioci Isusovih vrednota. Neka nas Novorođeni podari milošću kako bismo u tome uspjeli.
Mogao je Bog pronaći drugoga načina da se utjelovi, da uđe u naš svijet. No izabrao je maleno dijete, ponizne roditelje, staju kao dom i pastire kao prve suradnike. I sve to baš zato da ga jednostavnije prihvatimo, da mu se slobodnije približimo i da ga zavolimo. Zato Božić ima tu čudesnu moć da i one najkrutije omekša, i najumišljenije prizemlji, i onima uvijek mrkima izmami osmijeh na lice.
Božić je svetkovina ljubavi Božje. Božić je priča o ljubavi, posve osobnoj, Božjoj prema svakome od nas. Kako prepoznati tu ljubav? Koji je vidljivi znak ljubavi? Anđeli s neba u božićnoj noći poručuju: ‘Evo vam znaka: naći ćete Novorođenče povijeno gdje leži u jaslama! (Lk 2,12) Novorođeni Isus i ovoga Božića pojavljuje se kao istinski znak ponajprije jer ponovno ulazi u naš svijet iskrenošću, jednostavnošću i neposrednošću djeteta, poručujući da su iskrenost, poštenje, jednostavnost i neposrednost vrednote koje valja uvijek iznova ugrađivati u život. Novorođeni je Isus vidljivi i očiti znak da nas dobri Bog ponovno pohađa, unatoč naših lutanja, želeći s nama uvijek biti u dijalogu na posve osoban način. Novorođeni je znak da je Bog i danas zainteresiran za nas, za naše dobro, za naše spasenje. Radujući se dolasku Novorođenoga Spasitelja u naš svijet, neka radost božićnih dana, iskustvo susreta sa živim Bogom koji postaje dijelom naše stvarnosti, prihvaćajući na se naše ljudsko tijelo kako bi izvrsnije razumio svu bremenitost našega ljudskog života, podari smisao našim životima.
U nemogućnosti osobnog susreta sa svakim od vas, i ja svima vama ovim putem želim mir božićnih dana, radost srca što ga donosi maleni Isus, koji je Emanuel, a to znači Bog s nama i za nas. Molimo jedni za druge da uspijemo u božićnom Djetetu pronaći smisao našega života, da u njegovoj Majci prepoznamo sve koji se u našem životu trude da nam ga učine ljepšim i bogatijim i da im znamo za to zahvaliti i na koncu da po božićnom čestitanju svi skupa porastemo u zajedništvu, prijateljstvu i međusobnom poštovanju. Neka Novorođeni svakoga obdari svojim mirom i radošću. Neka Božje utjelovljenje u vremenu za svakoga bude susret u dubini vlastita bića, upravo tamo gdje Očeva Riječ želi utisnuti najtrajniji pečat svoje ljubavi. Bog bio s vama. Sretan Vam Božić, Isusovo porođenje.
Matej Glavica
