BOŽJI ILEGALAC I AVANTURIST

Katolički svećenik iz Hrvatske, isusovac, Stjepan Tomislav Poglajen svoju je autobiografiju „Božje podzemlje“ – objavio u SAD-u, 1949. Živio je i ilegalno djelovao kao svećenik u najtežim vremenima dvadesetog stoljeća – osobno se suočavao i odupirao trima najvećim, pogubnim ideologijama – nacizmu, fašizmu i komunizmu. Svoj angažman u netipičnoj i nenasilnoj borbi platio je visokom cijenom – najveći dio života proveo je avanturistički opasno kao Božji ilegalac uvijek u službi Katoličke Crkve živeći, pod raznim imenima, u Slovačkoj, Sovjetskom Savezu, Kini, Indiji (gdje je upoznao Majku Tereziju!) SAD-u i Europi. U tom stilu je i umro u Parizu 1990. ali se do danas ne zna gdje mu je grob i pod kojim je kodnim imenom pokopan.

Koliko je njegovo svjedočanstvo o progonu Crkve u komunističkim zemljama bilo dragocjeno, vidi se i po tome što je je predgovor knjizi „Božje podzemlje“ napisao tada najpoznatiji američki biskup i propovjednik Fulton Sheen, za kojega je nedavno počeo proces beatifikacije.. Ova knjiga se čita u jednom dahu kao najnapetiji triler. Sa svake stranice zrači ljubav Božjeg avanturista za Crkvu, njezino poslanje u svijetu i vječni spas ispaćenih ljudi progonjenih zbog vjere. Tri bezbožne ideologije prelamale su se kroz život patra Poglejana, odnosno Kolakovića (kako se, uzevši djevojačko prezime svoje majke, Slovakinje, zvao tijekom djelovanja u Slovačkoj) na nevjerojatan način jer se svakom od njih osobno, s punom odgovornošću i rizikom, suprotstavljao. Na svaki izazov – odgovorio je jasnim i nedvosmislenim stavom – svjedočenjem i propovijedanjem Evanđelja na neočekivan, ali u datom trenutku i jedini mogući način način, uvijek uz rizik progona i zatvora… Poput sv. Pavla.

Rođen 1906.u malom slavonskom selu Podgoraču, dijete učitelja (otac mu je bio ravnatelj škole u Čepinu), od djetinjstva je bio upućen na intelektualnu širinu i dublje upoznavanje svijeta, i tako se pripremao za svećeništvo koje je ostvario u Hrvatskoj provinciji Družbe Isusove. Mladu misu svečano je proslavio u Čepinu 1935. U vrijeme njegova djetinjstva nitko nije mogao zamisliti kakve će se sve duhovne, ideološke i političke zapreke naći na životnom putu mladih ljudi odraslih nakon I. svjetskog rata, i kako će ih ovaj mladi svećenik nadvladavati, i s Duhom Svetim – pobjeđivati. Jer – u svim etapama „Božjeg podzemlja“ koje je živio tijekom velikog dijela svog života postoji svijetla nit koja povezuje sve poduhvate i mjesta njegova djelovanja, a to je ljubav i privrženost Katoličkoj Crkvi, te briga za vjernike koji su prolazili kroz gotovo nepremostive teškoće i iskušenja. Njegov život može biti sjajan scenarij avanturističkom filmu, usporediv s, recimo, avanturama Indiana Jonesa.

U nedjelju, 4. listopada o ovom iznimnom i „izvanserijskom“ svećeniku održan je međunarodni znanstveni simpozij u Čepinu, prigradskom osječkom naselju, gdje je pater Poglajen proveo djetinjstvo. Povod simpoziju, na kojem se okupilo nekoliko hrvatskih znanstevnika i mladi slovački teolog Luboslav Hromjak, bila je 80. obljetnica njegove mlade mise. Skupu je prisustvovao i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji je o njemu govorio kao o bogatstvu svećeničkog života koji je hrvatskoj javnosti još nedovoljno poznat a trebao bi biti, jer pokazuje sva bogatstva i teškoće, ali i ljubav koje su bitne odrednice svećeničkog identiteta.

Prvo predavanje održao je dr. Luboslav Hromjak, mladi slovački teolog. On je govorio o djelovanju patra Poglajena u Slovačkoj, gdje je došao na poziv slovačkog veleposlanika u Zagrebu 1943. i tako se sklonio od talijanskih fašista, koji su željeli ušutkati i spriječiti njegovo djelovanje u Splitu. Tu je tijekom II. svjetskog rata pod djevojačkim prezimenom svoje majke Kolaković (roditelji su mu bili Slovaci) osnovao „Rodine“ (Obitelji) male zajednice laika koje su djelovale kao „podzemna Crkva“ tijekom svih godina komunizma, i tako sačuvale živu vjeru i Crkvu koja se nakon pada komunizma vrlo lako uklopila u javno djelovanje službene Katoličke Crkve u slobodnoj državi Slovačkoj. Koliko je pater Kolaković u Slovačkoj postavio snažne korijene vidi se i po tome što tamo postoje inicijative da se pokrene proces njegove beatifikacije. O njegovu suprotstavljanju trima zlim ideologijama 20. stoljeća (nacizmu, fašizmu i komunizmu) govorio je hrvatski isusovac dr. Ivan Šestak, koji je naglasio da se pater Poglajen svojim djelovanjem borio za ljudsko dostojanstvo svake osobe i zagovarao „kršćanski personalizam“. S druge starne, pak, dr. Božidar Nađ govorio o utjecaju bl. Ivana Merza na duhovno oblikovanje ovog isusovca, svećenika i misionara koji je o mnogočemu razmišljao i djelovao proročki. Pater Poglajen, istaknuo je dr. Nađ, deset godina mlađi od Ivana Merza, veoma je cijenio mladog, svestranog i svetog hrvatskog intelektualca o kojem je kao urednik isusovačkog časopisa „Život“ 1932. o petoj obljetnici Merčeve smrti napisao biranim riječima prekrasan tekst, kojim izražava svoje divljenje mladom, prerano preminulom „hrvatskom orlu“ Ivanu Merzu. O desetoj obljetnici njegove smrti, posvetio mu je cijeli broj 5./1938. a objavio je i njegovu fotografiju, što je bilo posve neuobičajeno za tu vrstu teološkog časopisa. Dr. Božidar Nađ i sam je dva puta susreo patra Poglajena i to kao mladi isusovac – dok je studirao u Parizu, te kasnije, kad je službovao u Rimu. Mladi povjesničar, Hrvoje Pavić govorio je o Čepinu iz vremena djetinjstva patra Poglajena, kad je njegov otac bio ravnatelj Škole, a jedini trag danas je grob njegove sestre na čepinskom groblju. Tijekom simpozija prikazan je i dokumnetarni film Nike Kostajnića temeljen na knjizi „Božje podzemlje“ istoga naslova, a sam nadbiskup Hranić o njemu je govorio i u svojoj homiliji na misi koja je slavljena nakon simpozija. Po završetku proslave 80. obljetnice mlade mise patra Poglajena, te završetku simpozija otac biskup je blagoslovio spomen kapelu i ploču postavljenu u dvorištu župne crkve Presvetog Trojstva u Čepinu, njemu u čast povodom 80. obljetnice mlade mise. U Godini posvećenog života u Katoličkoj Crkvi vrijedno je zabilježiti da je pater Poglajen surađivao s Maricom Stranković, i da je 1938. održao zatvorene duhovne vježbe, kojima su prisustvovale Marica Stanković i pet mladih djevojaka. Tada su napravljeni nacrti za svjetovni institut Suradnice Krista Kralja, prvi hrvatski ženski svjetovni institut.. Bilo je to točno devet godina prije blagdana Svijećnice, 2. veljače 1947. kad je papa Pio XII. svečano proglasio svjetovne institute ustanovama posvećenog života u svijetu. Pater Tomislav Poglajen, danas vidimo, živio je i bio – uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme, proročki riskantno i upravo zato – tako blagoslovljeno.

Ana Penić