BUDIMO DIO ČUDA!
Danas, 24. lipnja Crkva slavi dva blagdana: Blagdan Presvetog Srca Isusova i blagdan rođenja sv.Ivana Krstitelja.
Lijepo se to u ovom dramatičnom vremenu poklopilo.
Crkva je toliko zahvalna ocu Ivana Krstitelja, starozavjetnom svećeniku Zahariji, koji je nadahnut Duhom Svetim ispjevao svoj Hvalospjev, „BLAGOSLOVLJEN GOSPODIN BOG IZRAELOV“, da ga svi posvećeni redovnci, svećenici, biskupi i papa, ali i mnogi vjernici mole u svojoj Jutarnjoj molitvi Časoslova. Isto tako – u Večernjoj – svi oni mole Gospin „Veliča duša moja Gospodina“. Povečerje, posljednja molitva u časoslovu završava sa zahvalnošću starca Šimuna, koji je cijeli život iščekivao Mesiju, spasitelja i sad ga je držao na rukama, kao djetešce. On govori: “Ta, vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda“. Uočimo to: susret Ivanova oca Zaharije s anđelom bio je dramatičan, Marijin susret s anđelom Gabrijelom bio je pun zahvanosti i radosti, a molitva starca Šimuna s Djetetom u naručju molitva je zahvalnosti pred kraj života, jer je Bog u životu ovog pobožnog starca – ispunio sve što je obećao!
Zanimljivo je da su sva tri biblijska teksta, kojima završava Jutarnja, Večernja i molitva i Povečerje – hvalospjevi koje zabilježio sv. Luka, evanđelist.
Sigurna sam da je Luki, Grku, znači strancu, koji je došao u Jeruzalem kao pratitelj sv.Pavla, sve ove događaje bitne za spas vječni, ispričala Isusova Majka Marija. Ona jednom strancu, tek pokrštenom Grku, pratitelju snažnog, vatrenog, srčanog propovjednika, Židova Pavla, pripovjeda o tako čudesnim stvarima o kojima, predmnijevam, Pavao, Židov, temperamentni Isusov svjedok, spreman na mučeništvo – ništa nije znao.
Kako je Marija sigurna da baš njemu, strancu, Grku, a ne Ivanu, apostolu, kojeg joj je Isus s križa dao za sina, treba sve ispričati? Pa, Duh Sveti joj je to nadahnuo! Kako ga je mogla prepoznati? Po plodu po kojemu ga i mi danas prepoznajemo: po miru i radosti… Duh Sveti nam je dar! U dvorani Posljednje večeri, desetog dana nakon Isusova uzašašća, Duh Sveti silazi na apostole i sve prisutne. Ali okupljenima ispred kuće u kojoj se nalaze – kad poče šum, „koji dolazi s neba“ ne govore svi – nego samo Petar! On govori svojim materinskim jezikom, ali ga svi razumiju kao da govori na njihovim jezicima.
Ovom prilikom Isusova Majka ništa ne govori. Razmatra u svom srcu o svemu što je doživjela od dana kad joj se obratio anđeo Gabrijel i rekao joj da je upravo ona izabrana biti majkom Mesije.
Sada, nakon Isusove Muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća na nebo, Ona je puna mira i zahvalnosti. Svim srcem prihvaća novu misiju, novu ulogu koju joj Duh Sveti daje: postaje Majka Crkve, to znači, svim hodočasnicima koji nakon čuda Duha Svetoga – odlaze svojim kućama u sve zemlje Mediterana… Ona ih promatra na ulicama Jeruzalema, sluša što pričaju dok se spremaju za odlazak, dok se opraštaju s prijateljima, ali im ne prilazi. Ne razgovara s njima, ne otkriva im tko je Ona. Moli za njih. Sad zna i u srcu razmatra – Ona je Majka Crkve. Ona je Majka svakoga Isusova učenika i učenice, svakoga tko želi biti Božje dijete u Crkvi. Ona je Majka i svih vjernika po cijelom svijetu i u svim budućim vremenima – do kraja svijeta…
To je danas, na blagdan Srca Isusova i naše poslanje… Biti kao vjernici u Jeruzalemu koji su osjetili duh i dah Duha Svetoga; biti Božji svjedoci, kao Marija i biti donositelji plodova Duha Svetoga… Ali kako ćemo te plodove prepoznati? To nam objašnjava sv. Pavao po Poslanici Galaćanima (Gl.5, 22): “Plodovi Duha su: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.“
Sve ove plodove, možemo pronaći u pobožnsti Srcu Isusovu, koje je sam Isus dao sv. Margareti Alacouque (1673.), redovnici. I ona nas poziva da nasljedujemo Isusa, blaga i ponizna srca. Pozvani smo živjeti i Njemu prikazati svoje patnje, teškoće na koje nailazimo, bolesti, nerazumijevanja, ogovaranja, omalovažavanja, prigovaranja, kao i svoj apostolat među onima kojima je to najpotrebnije – onima na društvenoj margini!
24. lipnja 1981. djeca iz Međugorja prvi put su vidjela Gospu, Isusovu Majku. Predstavila im se kao „kraljica mira!“ Preko te tada djece pozvala nas je na obraćenje, pokoru, ispovijed… Tako je nastalo Marijino Međugorje i – čuđenje u svijetu“! Pa… Budimo dio tog čuda!
Ana Penić, MM
