CVJETNICA: Neizlječiva ljubav

„Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!”
I ode malo dalje, pade ničice moleći:
„Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša.
Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.”

(Mt 26, 38-39)

Na tešku putu prema Kalvariji Isus nam pokazuje put. Najprije nas poziva da poput njega nađemo snagu u molitvi kako bismo stigli do cilja. „Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” Hoćemo li imati snage da bdijemo s njime? Ili ćemo se baciti u zagrljaj duhovnog i tjelesnog sna poput Petra, Jakova i Ivana? U svojoj molitvi Isus prosi: „Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša.” I odmah dodaje kako nas je naučio u Očenašu: „Ali ne kako ja hoću, nego kako oćeš ti”, „Budi volja tvoja!” Pravo i posljednje Isusovo iskušenje bilo bi da ustane na prvi dio ove molitve i bježi od križa. No, već je izraz „Oče moj” jači od iskušenja.

Nadalje, nema ljepšeg stava i želje prema Ocu od „Budi volja tvoja!” No, zar je Božja volja za svoga ljubljenog muka i smrt? Isto tako, nameće se pitanje je li Njegova volja da se prepuštamo da budemo iskušavani. U Očenašu molimo „ne uvedi nas u napast”, ali Bog ne želi ništa loše svojoj djeci. On im želi život u punini, sada i do vječnosti. To je život koji nam donosi Duh Sveti, ispunjen odbijanjem svakoga zla i svakoga iskušenja. To je Kristov put. Put bez bijega, nepovratni put. Taj put ide preko Križa, znaka smrti za one koji ne vide njegov smisao, znaka Uskrnuća za kršćane. „Ne uvedi nas u napast” znači da je Kristova pobjeda nad zlim potpuna. U njoj je Neprijatelj predan Bogu koji nas izbavlja iz iskušenja.

Neka nas Gospodin budi i nauči ispravno moliti. Krist je prošao teški put promašaja, ali zna da u svemu posljednju riječ ima Otac kod kojeg nema neuspjeha i čija je volja uvijek pobjeda njegovih vjernika. Unatoč svemu što nas zatvara u teškom snu, Bog neprestano
nastavlja pružati svoje prijateljstvo. On na poseban način očituje tu prijateljsku ljubav upravo u trenutku naših slabosti i izdaje. Na Judin poljubac odgovara lijepom riječju: „Prijatelju…” (Mt 26, 50). I tako se nama obraća u trenutku kada tonemo u zlo: „Prijatelju, predaj se meni, pružam ti ruku…”

Razmišljajući o Isusovoj molitvi, možda iznenađuje činjenica prividne šutnje Boga Oca u toj molitvi. I zbog te Božje šutnje, mi smo katkad u napasti, kao jedan od ondašnjih učenika, činiti po svojoj volji.  Onoga koji je potegnuo mač iz korica i odsjekao uho sluge velikog svećenika, Isus jasno opominje: „Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju, od mača i ginu.” (Mt 26, 52) Bog je mogao izabrati drugi put da izbavi svojega Sina, mogao je poslati „više od dvanaest legija anđela” (Mt 26, 53), tj. sedamdeset dva anđela da izbavi svojega Sina od križa, da ga mimoiđe ta gorka čaša.

No ljubav Kristova prema čovjeku ostala je nepomućena i pobjedonosna. Bog je mogao objaviti svoju moć kako to čine ljudi, ali je htio biti dosljedan do kraja. Od  Sinovljeva rođenja do smrti vidi se paradoks našeg Boga. Iskusili smo dokle i kuda može ići ljubav, velika Božja moć nad Zlim.

Hvala ti, Gospodine, za tu ljubav!
Nauči me ići Tvojim stazama,
da Tvoja žrtva za me ne bude uzaludna.

*1. puta objavljeno 24. ožujka 2013.