DUHOM SVETIM ZAGRLJENE

Gospin svibanj završava prelijepim blagdanom:

POHOD BLAŽENE DJEVICE MARIJE  ELIZABETI

Posljednjeg dana Marijina mjeseca svibnja, Crkva slavi Pohođenje Blažene Djevice Marije Elizabeti.  Ove dvije žene: jedna mlada, zaručena djevojka, svjesna da je postala majka Djeteta, Sina  Božjega, začeta po Duhu Svetome, druga staričica, radosna što joj je Bog podario materinstvo u vrijeme kad mu se više nije nadala. Isusovo djevičansko začeće u tijelu mlade, zaručene žene je predivan čin Božje ljubavi i stvaralaštva; začeće Ivana Krstitelja u tijelu njegvoe majke – dragocjen je dar ostarjelim supružnicima, njihovoj bračnoj vjernosti,  ljubavi i pouzdanja u Božje vodstvo.

Svako dijete u svom tijelu nosi „genetski kod“ i majčinih  i očevih  nasljednih  svojstava. Marija svojim velikodušnim odgovorom anđelu  „Neka mi bude po riječi tvojoj“ pristaje svoje tijelo, dušu, prošlost i budućnost darovati, dati na raspolaganje Bogu, i Duh Sveti ju svojim zagrljajem, svojim stvaralačkim činom čini majkom. Po svom tijelu Isus nasljeđuje „genetski kod“ samo svoje majke, ali, i sav „genetski  materijal, tjelesni i duhovni“ identitet svoga naroda, i rađa se kao muškarac, kako je anđeo i navijestio. Ivan Krstitelj je plod bračne ljubavi i sav je, i tijelom i dušom, nositelj obećanja Božjih izraelskom narodu. I po majci i po ocu – on je dijete čiji je „genetski kod“ jednoga naroda, kojemu je obećana mesijanska uloga među svim narodima svijeta.

Blagujući Isusovo tijelo u Euharistiji mi poput Marije – nosimo Sina Božjega. Rijetko razmatramo kako je Marija Isusu u svom tijelu podržavala život, davala mu sve što je potrebno da bi rastao i napredoavo kao svako drugo ljudsko dijete do „punine vremena“, do svoga rođenja. Ali, u isto vrijeme, kako se tijekom trudnoće mijenjalo Marijino tijelo, kako se mijenjalo tijelo njezina sinčića, Duh Sveti je po Djetetu u njoj – mijenjao njezinu dušu: iz dana u dan Marija je sve obilatije „kušala „ plodove Duha Svetoga –  mudrost, vjeru i radost, pozdanje u Boga  i prihvaćajući ih, sve je više rasla u ljubavi, dobroti, miru i blistavom, ničim zamućenom optimizmu. Sve je više postajala  „Ona koju će svi naraštaji zvati blaženom“, jer joj „Bog učini velika djela“, jer On „raspršuje oholice umišljene, a uzdiže neznatne“. I danas kad molimo ovaj njezin hvalospjev – duša i srce se razigraju od ganuća.

Staričica Elizabeta je druga strana ovog biblijskog  zlatnika. Ona svojim iskazom oduševljenja „Blagoslovljen plod utrobe tvoje“ nastavlja misao koju je započeo anđeo Gabrijel: “Zdravo Marijo, milosti puna…“ Elizabeta i Marija su svojim razgovorom, ushitima zapravo, kako nam to donosi Lukino evanđelje, isplele najljepši molitveni vijenac: “Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom! Blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje“ Isus!

Marijin odgovor na taj pozdrav  je veličasntveni hvalospjev „Veliča duša moja Gospodina“, koju sve osobe posvećenog života svaki dan s ljubavlju govore, dok  mole Večernju molitvu iz Časoslova. Molitva „ Zdravo Marijo“ je vezivno tkivo svake krunice koju, na veliko iznenađenje mnogih i u Crkvi, sve više mladih vjernika prepoznaje kao pravu, prekrasnu i snažnu molitvu  koja preobražava sav život iznutra, i daje mu vrijednost.

Jedan američki katolički časopis piše o iznenađujućem uspjehu pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji, kojeg su pokrenule mlade djevojke u jednoj srednjoj katoličkoj školi, prije tri godine. Djevojke su jednostavno poželjele  obnoviti drevne Marijanske pobožnosti. Počele su sa starijim ženama koje se još sjećaju vremena kad je molitva Mariji bila dio svakodnevnog života katolika. U početku je bilo tek nekoliko djevojaka, ali su im se potom jedna po jedna, pridružile njihove prijateljice. Njih su slijedili mladići , tako da je to preraslo u val pobožnosti među mladim vjernicima, koji shvaćaju i kušaju kako je lijepo i radosno „živjeti u moralnoj čistoći“, s Marijom i Isusom kao suputnicima  u svakodnevnom životu. Sve brojnijim mladićima i djevojkama Marija je uzor i životni oslonac, a živjeti s Njom  postaje sve više atraktivno. „Budi kao Marija! Bit ćeš sretna!“ Sada je to putokaz i nadahnuće sve brojnijim mladim ljudima, koji u njoj nalaze prave radosti.

Staričica Elizabeta je u tom lijepom „Marijinom duhovnom filmu“ osoba radosti i mira,  svjedokinja neprocjenjivog i neuništivog životnog optimizma onih koji bezazlenim i čistim srcem vjeruju Bogu da će na kraju uvijek sve biti dobro, bez obzira koliko to u stvarnosti izgledalo nemoguće! Ona je, poput onih starijih žena, s početka priče, svojom ustrajnom molitvom i predanjem sigurno požurila ispunjenje Božjih obećanja.

Ova američka priča naših dana „natopljena“je  „biblijskim šarmom“: starije žene su počele moliti za mlade, a mladi su po njihovim molitvama otkrili – gdje su prave radosti!

Kardinal Suenens je jednom rekao: “Tko udiše Mariju, izdiše Duha Svetoga“. Kad svojim molitvama, razmatranjima i životom slijedimo Mariju, „udišemo“ njezin identitet, a „izdišemo“ Duha Svetoga, koji je – radost i mir! Sloboda i zaigranost, maštovitost i kreativnost, ljepota, dobrota i ljubav, i otvorenost drugima, koji su nam darovani! Mariji je darovana Elizabeta, mladoj dami staričica, starici mlada majka, i sve je tako prekrasno isprepleteno da je naš narod već davno to shvatio – sve što je Božje – duhovito je! Rijetko kad smo svjesni da riječ „duhovit“ dolazi od riječi: „Duhom ovit“ Marija i Eliazebeta su istim Duhom zagrljene, istim Duhom ovite, i zato su nam zaista obje, u svakoj životnoj dobi i situaciji – tako bliske! I tako drage! Obje su istinski duhovite!

Ana Penić