GOSPA VOLI „NEPODOBNE“
Jučer, 11. veljače Crkva je proslavila GOSPU LURDSKU, to je ujedno i „Dan bolesnika“.
Zato je vrijedno i zahvalno razmatrati o Gospinoj brizi, nježnosti, ljubavi i zaštiti svakoga dana kojeg nam je Bog Stvoritelj neba i zemlje – podario. Gospa i nas poziva da joj se s povjerenjem i jednostavnosti srca predamo. S povjerenjem joj predajmo i sve buduće dane koje nam je Božja providnost namijenila, a nama su skrivena.
Nisam bila u Lurdu, ali sam od djetinjstva, slušala od naših nadahnutih propovjednika o ljepoti Marijine poniznosti, jednostavnosti i vjernosti svakome tko se povjeri njezinoj brizi. Ona uvijek bira male i neznatne da postide snažne, umišljene i velike, kako i sama moli u svom veličanstvenom „Veliča“.
Najsnažnije uspomene nosim iz davnih godina studiranja, kad je p. Krešo, kao mladi kapucin držao Devetnicu Gospi Lurdskoj u kapucinskoj crkvi. Gospa me je tada „zavela“ zauvijek… i nikada nisam posumnjala u Njezinu ljubav, zaštitu i blagoslov – za svaki dan koji sam doživjela. Baš za taj dan! I jutros sam zahvalila Gospi na daru života, mira i sve što ću danas doživjeti.
Djevojčica Bernardica je bila iz „neprikladne, i problematične“ obitelji, a danas je njezino neraspadnuto tijelo – izloženo u crkvi u mjestu Nevers, izvan Lurda. I tu dolaze brojni hodočasnici vidjeti njezino neraspadnuto tijelo i mole za njezin zagovor kod Boga. Uključujući tenisače, koji tu imaju tenisku turnir svjetskog glasa.
Bio je kraj školske godine i u školama se izvodila samo produžna nastava za one koji su imali jednu ili dvije jedinice na kraju školske godine 1980./81. Bio je dan nakon blagdana sv. Ivana, 24. lipnja. Ušla sam u zbornicu i odmah s vrata – pitanje: “Kolegice, jeste li čuli kako se Gospa ukazuje nekoj djeci na brdu iznad nekog Međugorja u Hercegovini. Sad su javili na radiju. Djeca su išla na brdo pušiti, umjesto da idu na produžnu nastavu. I kažu da im se ukazala Gospa!“
Naravno, nisam ni riječi povjerovala. Dapače, bahato i oholo sam rekla: “Ako bi Gospa danas nekome ukazala, ukazala bi se meni! Pa vidite da idem svaki dan na misu, ne pušim.“… Bila sam malo sarkastična, priznajem. Oni su slegli ramenima. Bez ijedne riječi!
Pogledajmo danas… Međugorje, mjesto Gospina ukazanja privlači milijune hodočasnika iz cijelog svijeta. Kao i Lurd, gdje se u 19. st. Gospa ukazala djevojčici – siromašnoj, bolesnoj, krhkoj, koja ni svoj materinji jezik nije dobro govorila. Marija, Isusova majka privlači milijune hodočasnika koji dolaze jer im je potrebna njezina pomoć. Kao i u Fatimi, gdje se ukazala pastirčićima u drugom desetljeću dvadesetog stoljeća… Na ovim mjestima, i na svim svojim ukazanjima Ona je Majka, pruža utjeha i grli nas nježno, majčinski, u svim našim svakodnevnim iskušenjima…
Danas ćemo sve molitve prikazati za žrtve potresa u Turskoj i Siriji, u kojoj je kršćanska zajednica i tako progonjena, te za sve patnike po cijelom svijetu za čije muke zna samo Ona i Njezin Sin… Jer i u najuređenijim zemljama, u kojima nema materijalne oskudice ima žena, djece, invalida, nepokretnih bolesnika, duševnih bolesnika, žrtava obiteljskog nasilja, poniženja o kojima se ponižene osobe ne žele nikome požaliti. Toliko muškaraca i žena, mladića, djevojčica, proživljava boli na različite načine. Iz dana u dan „gutaju“ boli, plaču kad ih nitko ne vidi, žive strpljivo, pokazujući svoje boli samo Isusu i Gospi u tišini svoje duše, gdje isto tako – nevidljivo dobivaju Gospinu utjehu s kojom i od koje žive.
Svojim molitvama, poniženjima i žrtvama budimo uvijek s Marijom – odmor izmorenom Njezinom Sinu koji se prepoznaje u najmanjima i najprezrenijima.
S Isusom i Gospom – budimo „čuđenje u svijetu“ kao sv. Majka Terezija.
Ana Penić, MM
*1. puta pbjavljeno 12. veljače 2023.
