Imali su hrabrosti slušati Boga pa i kad to nije bilo “pametno”
UVOD
Čudesno isti
Kada smo na svijet donijeli naše treće dijete, toliko je prvih godina slabo jeo da valjda nikada nije rekao kako je gladan a mi nismo više znali što bismo učinili. Dok supruga nije rekla kako će ga “odniti na zavit” svetom Šimi i ja pomislio: “Gdje si našla svetoga Šimu?” — jer je ona iz Sinja, u kojemu se nalazi jedno od najvećih hrvatskih Gospinih svetišta, i valjda je Bogorodica, kojoj smo dijete na krštenju posvetili dajući mu uz ime prvopozvanoga apostola još i ime Marijan, moćnija od Šime. No nisam ništa rekao jer je briga već bila velika.
Odnijeli smo ga na zavjetnu misu u 16 sati kada u zadarskoj crkvi Svetoga Šimuna bude mnoštvo djece i kada se čovjek u tomu ozračju teško može pribrati. I prošli ispred škrinje sa svečevim tijelom kao mnogo puta dotad sa starijom djecom i njim, i vratili se doma. Nedugo po dolasku u stan, Andrija je rekao: “Ja sam gladan”, na što sam odvratio: “Što si učinkovit sveti Šime”, a u tim je riječima bilo puno nevjere pa i određeni oblik šale. Kada je nakon dva sata rekao: “Ja sam još gladan”, nas smo se dvoje pogledali. I u godinama koje su slijedile on je ponekad sjedao za večeru sa svakim od članova obitelji pa smo onoga koji je Isusa u Hramu primio na ruke morali moliti neka to malo smanji.
Autor ovih redaka o snazi Neba uvjerio se i u nekim drugim prigodama, u knjizi su opisane dvije, i kada je papa Benedikt XVI. proglasio Godinu vjere i pozvao vjernike neka je prikladno obilježe u Zadarskomu je listu počeo pisati serijal Sveci u Godini vjere, i napisao 40 ovdje donesenih tekstova. U siječnju 2013., nakon što su izišla tek četiri, preživio je srčani udar a u travnju od svega odustao te otišao u samostan Svetoga Mihovila gdje je u ispovjedaonici ostao zatečen čuvši fra Edija: “Nebojša, čitamo to što pišeš o svecima i otac Ante misli kako bi, kada završiš, tekstove trebalo skupiti u knjigu”.
Učinilo mu se kako to ne govori fra Edi pa je dovršio započeto i naknadno još napisao devet tekstova, a u knjizi je donesen i Križni put koji je u Zadarskomu listu objavljen na Veliki petak 2013. Pisanje o svecima na autora je djelovalo dvojako: ozdravljalo ga je nakon problema sa srcem, jer ticati svete znači biti od Neba zamilovan, no istovremeno je to bila naporna aktivnost. Nije bilo lagano napraviti izbor jer ima toliko svetaca o kojima bi trebalo pisati. Još je teže bilo iščitati dostupnu literaturu da bi se dobio dovoljno dobar uvid kako se ne bi falsificirali njihovi životi. Izazov je bio i iz tih preobilja odrediti ono što je najvažnije te u ograničenom novinskom prostoru napraviti čitljivu priču ili kratki životopis-vijest koji poručuje, neizravno i podučava.
No najteže bilo je uspoređivati se sa svetima, a to je izgleda neizbježno kada se više od godinu dana intenzivno “družiš” s onima koji su bili veliki jer su bili kadri biti mali; koji su bili silni jer su bili blagi i strpljivi; razumni jer su srcu dopuštali ljubiti; koji su bili neovisni jer su se potpuno predali Bogu i slobodni jer su se cijeli stavili u njegove zapovijedi. Radosni jer su bili čisti a bogati jer su uspjeli sačuvati siromaštvo posluha služenju neprocjenjivom blagu vjere. Imali su hrabrosti slušati Boga pa i kada to možda nije bilo “pametno”. S onima koji su bili vrlo različiti a opet čudesno isti jer su skupa sa svetim Pavlom mogli reći kako ne žive više oni nego u njima živi Krist.
Predajući se cijeli Radosnoj Vijesti, bivajući glas onih koji su bez glasa, postali su i ostali i sami sveci Vijest, uvijek novi, važni i zanimljivi. Vijest koja ljudskoj obitelji govori silno o Onomu koji je prolazeći zemljom činio dobro kako bi nas naučio živjeti. Koji je dao svoj Život i ponovno ga uzeo kako bismo mi imali život “u izobilju”. U vjeri u Njega, koji je uvijek s nama i neće nas nikada napustiti, zahvaljujem svetima te ih molim da zaslužne za nastanak ove knjige, kao i sve njezine čitatelje, sve njihove bliske i daleke i, na koncu, no ne manje važno, sve ljude i čitav svijet nikada ne prestanu pratiti svojim zagovorima. Proseći puno radosti koja će grijati srce, zahvaljujem i Onomu koji ih je učinio takvima kakvi su bili, od koga nam dolazi svako dobro i bez koga nismo kadri učiniti ništa.
Nebojša Gunjević
