Isus je na strani grešnika
Isusovo poslanje bilo je i jest spasiti čovjeka. Osloboditi ga robovanja, sputanosti, vezanosti, ovisnosti, grijeha, zla i muke. I s time se susretao živeći na zemlji. Zato je i došao. I stalo mu je učiniti sve da čovjek bude sretan. Sve što je Isus činio opisuje nam Evanđelje, a to je radosna, vesela vijest. Isus je Bog koji čovjeka želi učiniti radosnim, obogatiti nam život da budemo sretni, ispunjeni, mirni. No za Isusa je to značilo da se mora susresti s našim slabostima i grijesima. Nije od toga bježao. Dapače, uhvatio se u koštac baš s tom mračnom stranom našeg života i odlučio ondje unijeti svijetlo. Stranice evanđelja ispunjene su brojnim takvim prilikama. Isus je sam uočavao ljude potrebne oproštenja, druge su dovodili k njemu, a treći su pak sami u Isusu prepoznali dobru priliku da se oslobode nesnosnoga tereta prošlosti.
Isus je Bog koji nas najbolje poznaje, ima oko koje uočava i primjećuje čovjeka. Pa i grešnoga. Nikada nije bježao od grešnoga čovjeka. Nije ga osudio niti prekrižio. Jedino što za Isusa zavrjeđuje osudu jesu sami grijesi, nikada čovjek. Isus čovjeka uvijek vrednuje kao sliku Božju, kao ljubljeno Božje dijete. I zato takvima Isus uvijek daje novu priliku i šansu, pozivajući ih na obraćenje. Tako Isus čini i danas, on ne okreće od nas leđa jer smo grešni. Njegova je riječ uvijek ista: obrati se! Toliko smo puta, vjerujem, doživjeli milosrdnu Božju ljubav, oproštenje koje nam nikada nije uskraćeno. Samo se trebamo pokajati, zažaliti i biti spremni drugačije živjeti. Najveće nam je jamstvo milosrdna ruka Božja koja nam nikada nije uskraćena, jer Isus je došao čovjeka osloboditi ropstva grijeha. Došao je podsjetiti nas da smo ljubljeni od Boga. Da je grijeh stvarnost koja nagrđuje ljepotu slike Božje u nama koju je Bog s osobitom ljubavlju u nas utisnuo.
Upravo je iskustvo grijeha ono koje nas udaljuje od Boga. Zbog vlastite grešnosti pomislimo da nismo Bogu dragi, da nismo ljubljena djeca. Oproštenje koje nam Bog uvijek iznova pruža znak je da smo mu doista ljubljena djeca, jer je uvijek spreman truditi se oko nas, zauzimati se i davati nam nove prilike i šanse. Isus je došao biti vidljivi znak Božjeg milosrđa, osloboditi nas svakog našeg grijeha. Reći nam da, jer smo grešni, samim time nismo i izgubljeni. Zato nam uvijek iznova pruža priliku da budemo bolji, uvijek iznova sokoli nas i hrabri da se grijeha okanemo i počnemo živjeti bolje. Svi naši grijesi zrnca su prašine naspram brda Božjeg milosrđa, zapisao je sveti Arški župnik.
Prva u evanđeljima zapisana Isusova rečenica na početku javnoga djelovanja bila je upravo poziv na obraćenje jer se približava Kraljevstvo Božje. Taj poziv nije dakle prijetnja i najava propasti, već ohrabrenje i poziv na iskustvo susreta s Bogom. Obraćenje je spremnost iskreno i realno sagledavati vlastitu prošlost, uočiti u njoj ono negativno i mračno i moliti Isusa da unese svijetlo koje oslobađa i vraća radost životu. Obraćenje je prilika u kojoj sagledavam isključivo svoje pogreške. Ono me oslobađa oholosti u kojoj radije uočavam pogreške drugih. Obraćenje je za vjernika dinamizam života, koji se trajno događa. U malenim ali odvažnim koracima. Obraćenje je odluka nikada ne posustati raditi na sebi i činiti sve da budem bolji. Obraćenje se događa u konkretnosti svakodnevice, osobito onda kada sam iskren pred Bogom. Spremnost na obraćenje nadahnjuje sam Bog pozivajući nas u zajedništvo s njime. Isus nas ne križa zbog naših grijeha. Ali ih ne prešućuje. Grijeh će uvijek osuditi, čovjeka nikada. Kako se to divno ocrtalo u susretu sa ženom u Šimunovoj kući o kojemu nam ove nedjelje priča sveti Luka. Isus je, dakle, na strani grešnika koji su spremni na obraćenje. I na tvojoj i mojoj je strani. Uvijek.
Matej Glavica
