Isus je jedina sigurnost
Isusovi učenici koji su slušali njegov Govor na gori polaze u misiju naviještanja Kraljevstva Božjega. Isus ih za to priprema jasnim i nedvosmislenim poukama. Moraju najprije biti svjesni da ne idu u svoje nego u Njegovo ime. Isus im je jedina sigurnost. Dao im je vlast da liječe bolesne i izgone zloduhe, pripremio ih na neprihvaćanje i odbojnost u njihovu poslanju. Sa svime moraju računati. Upozorio ih je na sve izvanjske ‘ugroze’ s kojima će se suočavati. No i sami učenici moraju biti oslobođeni iznutra. Kraljevstvo Božje mora imati prvenstvo, mora se naviještati i svjedočiti bez alternative i kalkuliranja. Božja riječ čovjeku mora biti najvažnija za one koji su Isusovi. Privrženost Bogu snažnija od ikoje druge privrženosti. Zasigurno je i samim učenicima bilo zahtjevno slušati Isusa kada kaže: Tko ljubi oca, majku, sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Ta, nije li sam Isus zapovijed ljubavi prema čovjeku postavio veoma visoko? Vraćam se na misao kako učenicima Isus treba biti jedina sigurnost. Zato je ljubav prema njemu iznad svake druge.
Je li Isus ovdje prezahtjevan? Isusov učenik treba se truditi identificirati s njime. Ideal je vjerničkoga života nasljedovati Isusa. To znači dijeliti i Isusov put, njegovu sudbinu, nepodijeljena srca pristajati najprije uz Boga. Iznad svih ljudskih relacija. Jer, ljudi oko nas, pa i oni nama najbliži mogu u nekom slučaju biti zapreka za naš put do spasenja. Odgovarati nas od redovite molitve, nedjeljne mise, činjenja dobra ne tražeći ništa zauzvrat, ljubiti Boga i čovjeka takvog kakav je. I najbliži iz obitelji može mi reći da previše vremena dajem Bogu, da se previše molim, da nema smisla činiti žrtvu ili neko dobro djelo ‘Bogu za ljubav’. Zato nas Isus hrabri da se ne smijemo pokolebati jer nam je On jedina prava sigurnost i jedini daje priznanje i nagradu koja nema cijene.
Isus je svjestan da će ovakav pristup dosljednog življenja zahtijevati žrtvu i odricanje. Zato i govori o ustrajnosti u nošenja križa kojega valja uzeti i nositi. Isus i ovdje sebe postavlja za primjer. Nositi križ i ići za njim, to je put. Križ je teret ako u njemu vidim samo muku, a smisao poprima kada znam da ga nosim poput Isusa. Križ je moguće nositi samo kada vidim cilj toga počesto bolnoga i trnovitoga puta. Zato je Isus jedina sigurnost, on daje Život. Tko misli da je našao život, veli Isus, izgubit će ga. Tko ga nađe u prividnoj sigurnosti, u oslonjenosti na prolazne relacije, u materijalnome ili pak u ugledu i časti, koliko god bio siguran u to; sve to prolazi. Samo Isus ostaje. Samo je on jedina sigurnost. Zato je uludo živjeti zanoseći se prolaznim. To nam Isus nedvosmisleno želi reći. Život je tako krhak i Isus želi da ga živimo odgovorno, usidreni u jedinoj pravoj luci sigurnosti.
Ovakav pristup Isusu nije samo križ, već i čast i priznanje. Zato Isus govori: Tko vas prima, mene prima. To je Isusovu učeniku najveće moguće priznanje. Oni koji nas shvate kada želimo pripadati Isusu, biti dosljedni, vjerodostojni i autentični njegovi učenici, podrže nas i podupru, shvate i prihvate, prihvaćaju po nama samog Isusa. Tada smo postali u pravom smislu njegovi učenici, apostoli, oni u čijim se životima vidi i prepoznaje da su bliski Isusu.
Mnogima koji se nazivaju vjernicima život, nažalost, prolazi a da istovremeno nisu Bogu dali mjesto koje mu pripada. Daju mu prostora ‘usput’, ‘radi reda’, ‘iz tradicije i običaja’, ‘formalnosti radi’. Sve je drugo važnije, svemu drugome treba dati prvenstvo, rastrgani smo u trčanju za toliko toga a da se duša istovremeno gubi. A upravo je ona besmrtna. Jedino duša. Danas nas Isus zaustavlja na onome što je za čovjeka najvažnije i poziva da se oslonimo na njega kao jedinu pravu sigurnost. Sve drugo prolazi, Isus ostaje zauvijek! Ako si umislimo da će nas nešto drugo trajno i dugoročno usrećiti, zajamčiti radost i mir, dati smisao, uvelike se varamo. Zato nas nikada, nitko i ništa ne smije odvojiti od Isusa. U pitanju je uvijek ono što nam je važno, koji su nam prioriteti, ako je to Isus onda smo na dobrom putu jer njegova je riječ zadnja i njegova nagrada veća i bolja od bilo kojeg drugog priznanja. Spoznajmo zato: Isus nam je jedina sigurnost!
vlč. Matej Glavica
*1. puta objavljeno 2. srpnja 2017.
