Isus nam dolazi
Započinjemo sveto vrijeme iščekivanja Isusova dolaska u vremenu, Došašće. Isus govori o svom dolasku na kraju vremena kroz pomalo zastrašujuće slike. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave, jer se približava vaše spasenje. Evanđelje je uvijek Radosna vijest. No, kako biti optimističan i radostan nasuprot svim strahovima? Isus nas ne želi strašiti, nego želi pomoć da strahove prevladamo jer nam ususret ne dolazi propast već On, naš Spasitelj. Došašće je prilika da se probudimo, da postanemo svjesniji što se događa u nama i izvan nas. Većina ljudi tadašnjeg svijeta nije primijetila Isusov dolazak. Mi trebamo ostati budni i pripravni i prepoznati ga kako nam dolazi svaki dan, a Bog svaki dan prilazi.
Moramo se uvijek nanovo podsjetiti da se čitav svijet nalazi u došašću. Krist je već došao, na skriven ali stvaran način živi među nama, opet će doći i mi ga očekujemo. Ne očekujemo zbrajajući biblijske brojeve, proizvoljno tumačeći razne događaje, nasjedajući na tzv. poruke i glasove s neba o tom danu, nego ustrajno radeći i izvršavajući svoje zadatke u ovom svijetu, živeći Božje zapovijedi. To je budnost o kojoj Isus govori.
Biti čovjek došašća, to je osoba otvorena Bogu koji joj prilazi, svjesna vlastitih nedorečenosti, slabosti, mana, nesavršenosti, naprosto ljudskosti, ali osoba koja živi s uvjerenjem da Bog i od najpriprostije zabačene Betlehemske štale može učinit mjesto svog boravka. Bog samo traži prihvatilište, danas mu mi damo to prihvatilište, On čini sve ostalo. On je Bog koji dolazi, iako ga ni prvi put nisu primili, kako veli Sveto pismo: K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Ali on je Bog koji ipak uvijek ponovno dolazi, uporan je s ljudima, daje uvijek novu šansu, priliku, novi pokušaj i to uvijek iznova. Ne odustaje kad su ljudi u pitanju, ne odustaje kad si ti u pitanju, jer Bogu je stalo do tebe. I zato uvijek ti iznova dolazi. Kakva radost za nas.
Svi se na početku došašća pitamo; što nam je činiti ovoga došašća? Odgovor može dati svijeća koju palimo prve nedjelje došašća. Jednostavno nam je svijetliti, širiti toplinu i svijetlost, pa makar ta svijetlost bila malena. Pa što. Važno je biti uporan i ustrajan. Svijeća govori o upornosti, ustrajnosti i optimizmu. Ona zna da svojim malenim svijetlom neće nadomjestiti mrak po čitavome svijetu, ali ipak svijetli. To je poziv svakome kršćaninu. Svijeća si ne umišlja da će zagrijat i osvijetliti cijelu crkvu ili kuću, ali ona svijetli i ne proklinje mrak oko sebe. Tako upravo i kršćanin naprosto mora svijetliti. I biti ustrajan u tome.
Kako, stoga konkretno proživjeti ovo vrijeme priprave za Božić koje zovemo vrijeme došašća. Evanđeoski poziv na bdijenje je poziv ponajprije na molitvu. Olako se u nas uvuče mlakost ili propust molitve, redoviti molitveni život. Došašće je vrijeme češće posegnuti za Biblijom i osobnom i obiteljskom molitvom. Vrijeme je to da pokažemo da nam je stalo do susreta s Isusom. To će biti i kroz temeljitu ispovijed, gdje srce pripravljamo da se Isus nastani. Jer može se i tisuću puta roditi u Betlehemu, no to za tebe i mene ništa ne znači dok se ne rodi u nama. Došašće je i vrijeme praštanja i pomirenja. Jer ići ususret Isusu, znači graditi slogu i pomirenje. Ono je i vrijeme vježbe; kako Isusa prepoznati u onome koji treba moju razumijevanje i pomoć i to sasvim konkretnu. Neka nam pohađanje jutarnjih Misa zornica pomogne izaći iz tame svagdanjeg sumornog života i radosno ići ususret k Svjetlu koje dolazi po Isusu. Možda se u moj život uvukla neka zla navika koja zasljepljuje moju vjeru. Isus i došašće pozivaju da kontroliramo svoje sklonosti i navike, da se popravljamo i mijenjamo. Sve to znači budan i pripravan za susret s Isusom. Bilo vam blagoslovljeno Došašće.
Matej Glavica
