Isusov dar s Posljednje večere

foto: book

Veliki četvrtak vraća nas mislima i osjećajima do dvorane u kojoj je Isus s učenicima slavio Posljednju večeru. Najprije redovita blagdanska večera koja potom postaje osobiti događaj, Isusovo darivanje dvanaestorici učenika a potom i svojim učenicima svih vremena u obličju kruha i vina koji postaju njegovim tijelom i krvlju. Događa se prva Euharistija, prva sveta misa. Kruh i vino koji su se blagovali, po Isusovoj riječi postaju njegovim tijelom i njegovom krvlju. Čudo! Niti je kruh promijenio boju, okus ili oblik, niti je vino postalo drugačije, a ipak – to više nisu iste tvari. Kako to shvatiti? Pred našim očima i u Svetoj misi, naoko kruh ostaje kruh, a vino vino. Ipak, shvaćamo i znamo, to nije isti onaj kruh koji blagujemo za obiteljskim stolom. Njime hranimo svoj duhovni život. Isus je na otajstven, skriven način prisutan u euharistijskim prilikama kruha i vina, kao što želi biti prisutan u našem životu. Kruh s oltara, od Posljednje večere hrani nas za vječnost.

Isusova je riječ: tko jede moje tijelo i pije moju krv, neće umrijeti nikada. To naravno ne znači da jednog dana nećemo fizički umrijeti, ali oni koji se hrane na ovoj gozbi, ne mogu u Isusovim očima biti nikada mrtvi, oni žive, i to zajedno s njime. Dobro je na Veliki četvrtak upitati se o vlastitom stavu i uvjerenju prema pristupanju svetoj pričesti. Je li ona za mene neizostavni i sastavni dio svake svete mise? Isus je na Posljednjoj večeri učenicima rekao da i sami čine ono što je on učinio. Ovo činite meni na spomen. Od Isusova uskrsnuća do danas mi kršćani slavimo Posljednju večeru, na osobiti način nedjeljom. Nedjelja je dan kada se okupljamo oko Isusa i međusobno. To je ono što nas čini vjernicima, kršćanima; nedjeljna sveta misa! Isus nam daje svoje tijelo za kruh, da ojačani njime postanemo kruh za druge. Daje nam svoju krv za piće, da poput dobrog vina druge krijepimo i donosimo im radost.

Nedjeljna misa proteže se u naš svakidašnji život. Kruh koji je Isus učinio svojim tijelom – on se lomi i dijeli. I naš kršćanski život trebao bi biti darivanje, lomljenje, za dobro drugih! To je plod svete mise. Sudjelovanje u misi i pričest osnažuju nas za bolji i kvalitetniji kršćanski život. Gledaj kako se ljube! uzvikivali su ljudi u prvom stoljeću gledajući kršćane kako žive. Isus primjerom pokazuje kakav bi trebao biti kršćanski vjernički život. Tako nam je milo kad nam netko kaže da nas voli, da smo mu dragi. Isus pokazuje da ljubav ne može i ne smije ostati na riječima, ljubav mora biti sasvim konkretna, mora priječi u djelo. Isus upravo to čini, iz ljubavi prema učenicima, prilazi im i pere noge. I dodaje; primjer sam vam dao da i vi tako činite jedni drugima. To bi trebao biti plod svake svete pričesti: da se, jedni pred drugima i za druge saginjemo i međusobno pomažemo. Kao što smo zajedno u blagovanju Isusova tijela, tako nam je biti zajedno u svim područjima života. Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog, pjesma je koja upravo na Veliki četvrtak poziva na bratsku ljubav. Ondje gdje kao vjernici konkretno ljubav iskazujemo, tu smo i po tome pravi Isusovi učenici.

Zbog raznih životnih problema, često znamo posumnjati gdje je Bog, zašto dopušta da nam se to i to događa. Pitamo se: Bože gdje si, zašto te ne osjetim? Isus nas ne želi ostavljati u sumnji. Daje nam tragove i znakove svoje nazočnosti. Najveći trag je sveta pričest. On sam po komadiću posvećenog kruha ulazi u moje tijelo, moj život, postaje dio mene, hoda sa mnom kamo idem, razgovara kroz mene s onima s kojima razgovaram. Isus je za nas prolio krv, previše nas je platio da bi nas ostavio, dragocjeni smo mu. Potrebno je otvoriti oči, uši i srce i prepoznati znakove njegove nazočnosti. Ako se udaljim daleko od sunca jasno da mi je hladno. Ako sam daleko od Isusa, od svete mise i od pričesti, jasno da ga ne osjećam kako me grije.

U euharistijskom otajstvu događa se pretvorba. Iza istih vidljivih pojavnih oblika kruha i vina nastaje novi sadržaj, nova stvarnost Isusova tijela i krvi. Tako se i u nama, koji slavimo euharistiju i koji pristupamo pričesti događa i treba događati pretvorba. Ostaju naši vidljivi oblici, ali iz njih se počinju pojavljivati nove osobe. Iza istog lica i tijela žene, muža, majke, oca, djeteta, mladića i djevojke počinje se pojavljivati nova, plemenitija, drukčija osoba – koja oko sebe širi miris Božje prisutnosti, njegove dobrote, milosrđa i ljubavi. Veliki četvrtak i njegova poruka imaju veliko značenje za naš vjernički život. Zato u svakoj svetoj misi i čujemo riječi: Blago onima koji su pozvani na Gozbu Jaganjčevu. Uistinu blago nama koji smo prihvatili Isusov dar s Posljednje večere.

*1. puta objavljeno 28. ožujka 2013.