ISUSOV KRIŽNI PUT – Lidija Šinko Kumić

NAPISALA:  Lidija Šinko Kumić – ZAGREB/OŽUJAK 2009.

PUTEM KRIŽA DO CILJA

(uvod u križni put)

Isuse, putem križa i muke išao si Ti za nas,
Na tom putu ja Te želim pratiti kroz sve postaje,
I u srcu već odzvanja mi Tvoj glas
Koji mi govori da si ljubav koja ne prolazi, već zauvijek ostaje.

I na mome životnom putu križa
Daj mi snage da ga mogu nositi,
Jer kad nosim ga s Tobom bol ti je moja bliža,
I u nevolji toj milost Tvoju žarko ću prositi.

Znam da me ljubav Tvoja nikad ostavit neće,
Ja tražit ću ruku Tvoju da dovede me k Tebi, da me podigne,
U mom srcu neće biti sreće veće
Od one kad duša u Tebi svoj cilj postigne.

1.POSTAJA – ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

Isuse, Tebe su na smrt osudili, a nisi bio kriv,
I po Tebe su bez milosti došli one kobne noći,
Jer mnogima je smetalo što postojiš, što si živ,
I tada si se našao nevin s izdajnicima svojim oči u oči.

S teretom u duši gledao si sve te ljude oko sebe,
Na Srcu otvorila se rana živa, a nju zasipaše solju,
No njima je bilo svejedno što duša ti strepi, jeca i zebe,
A Tebi je snaga jedina bila da ispunjaš Očevu volju.

A jesu li uopće znali zbog čega Te osuđuju,
Zbog čega tako surovo predaju Bogočovjeka?
Možda ni svjesni nisu bili da svojim se grijesima od Boga otuđuju,
A Tvoja ljubav za sve ostaje zauvijek, ostaje dovijeka.

I kad okrenuše protiv Tebe i svi koji su Ti do jučer prijatelji bili,
I kad svi su se okretali u smjeru kako puše vjetar,
I kad su poznanstvo s Tobom zanijekali i krili,
Duša se Tvoja rastužila jer među njima bio je i Petar.

A Ti samo nježno si ga pogledao s tugom u oku,
Bez ijedne riječi spustio je svoj pogled ne znajuć’ kako da ti ga uzvrati,
Želio je kao i mnogi sve prepustiti svome toku,
A Ti nas stalno učiš da pravi prijatelj je onaj tko je spreman za drugog i život dati.

2. POSTAJA – ISUS UZIMA NA SE KRIŽ

Uzeo si na sebe teški križ koji Te pritišće,
Uzeo si ga na se jer nas beskrajno ljubiš,
I kad Te teška bol u grudima stišće,
Ne odustaješ iako si izranjen i snagu gubiš.

Taj križ je težak koliko i grijesi naši,
Za nas ga nosiš i izdržat ćeš do kraja,
Jasno nam govoriš da Tvoja smrt neka nas ne plaši,
Jer ona je pobjeda ovog svijeta i sveg’ njegova sjaja.

Ti nam kažeš: „Vi niste od ovoga svijeta, budite moji učenici“,
I ne bojte se križeva koje će vam moj Otac dati,
Ne bojte se biti pravedni mučenici,
I onda kad vam duša kao moja neizmjerno pati.

U križu je život, u križu je spas,
I tko se želi Mojim učenikom zvati
Neka pozove Moje ime i posluša Moj glas,
Jer svaka bol u očima Božjim se isplati.

I zato svatko od vas neka križ svoj uzme,
Jer pobjeda nad križem bit’ će vaše svjedočanstvo,
Iako se čini da je pretežak neka vas malodušje ne obuzme,
Jer Ja sam svojom smrću na križu spasio čovječanstvo.

3. POSTAJA – ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

I evo, padaš pod križem Ti silni Bože moj,
I kad mislili su svi da se sa zemlje nećeš podići,
Ti znao si da završit moraš i taj posljednji boj,
I unatoč težini i bolima u sebi, želio si do kraja ići.

I taj pad okaljao je haljinu Tvoju u blatu,
Ali duša je Tvoja ostala neokaljana i čista,
Ona će se kod Boga kupati u zlatu,
I svijetliti kao zvijezda na nebu što blista.

I Tvoj glas govori: „Ne bojte se svoga pada“,
Tu sam i pomoći ću vam da ponovo ustanete,
Jer Ja sam Onaj koji nebom i zemljom vlada,
I neću dati da malakšete i odustanete.

I dok, Isuse, čekao si bespomoćan na prljavom tlu,
I kad nikog nije bilo da pruži Ti ruku,
Otac Tvoj dopustit neće da ostaneš na dnu,
On vidi borbu Tvoju, nemoć jaku, tešku muku.

I kad u životu svom poput Isusa budeš osamljen,
Znaj da te Njegova ljubav prati svud,
Jer i On je, iako Kralj, na križu bio posramljen,
I Njegov pad pod križem za nas nije bio uzalud.

4. POSTAJA – ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Tvoj trnoviti križni put kreće prema Golgoti,
I kad si mislio da cilj je daleko i da do njega brzo doći nećeš,
I kad se cijeli svijet protiv Tebe i protiv neba uroti,
Tada na tom putu svoju žalosnu Majku srećeš.

I kako je bilo Njoj gledati svoga Sina,
Onako ranjena, na smrt izmučena,
I Njen vapaj dopire do visina
Gledajuć Ga tako krvnicima izručena.

O, kako tužan bijaše Njezin lik,
I ova bol na Srcu nikako da mine,
Isuse, u onom mnoštvu čuo si Njezin krik,
I znao si da s Tobom ispija čašu gorčine.

O kad bi mogla, Isuse, ponijela bi taj križ umjesto Tebe,
I uzela na se sve Tvoje boli,
Po mučnom putu Ona ide za Tobom, ne štedeći sebe
Jer Te uz Oca Nebeskog bezgranično voli.

I Sin Njen mora biti bijen,
Ne čuje se više ni plač Njen od silne hajke,
Al’ Isus zna da kalež ovaj mora bit’ ispijen,
Kalež u kojeg padaju suze Njegove Svete Majke.

5. POSTAJA – ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Isuse, Ti trebaš nečiju pomoć jer dalje ne ide više,
I spotičeš se pod teretom neizdrživih boli,
I oblio Te znoj hladan poput kiše,
Kojeg Ti one crne noći za sve nas proli.

I odrediše Ti čovjeka nekog Šimuna Cirenca,
Da pomogne ti nositi teret teškog križa,
A Ti kao zahvalu u Srcu spleo si mu krunu od vijenca,
Jer Tvoja mu je patnja bila sada puno bliža.

O, kad bi i mi bili poput tog Cirenca,
I pomogli nositi terete jedni drugih,
Kad bi mogli piti vodu s Tvoga zdenca,
I nevoljnima ublažiti mnogo noći dugih.

O, kako si, Isuse, htio zagrliti tog nepoznatog čovjeka,
Koji za malo truda tako puno za Te učini,
Jer na kraju ovog našeg životnoga tijeka,
Važno je da nam srce ostaje u Božjoj blizini.

I zato prihvaćam, Isuse, Tvoju pomoć
I onda kad mi koraci kao Tvoji posrću,
Jer samo Ti imaš tu snagu i ljubav, imaš tu moć,
Da moj životni put s Tobom bude u radosti, a ne u grču.

6. POSTAJA – VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Isuse, jedna žena vidjela je Tvoje ispaćeno lice,
I kroz gomilu ljudi ona se hrabro probila,
I skrušeno klekla je pred Tobom nice,
Pružila Ti rubac i na njemu sliku je Tvoju dobila.

I dok ju je pratilo ismijavanje ljudi i strašna vika,
Svojim ti rupcem s ljubavlju suze briše,
O, kako dobro srce ima ta žena imenom Veronika,
Znala je ona da Srce Tvoje za sve nas diše.

I kad se nitko usudio nije, ona ti je prišla,
I svoj blagi pogled pun ljubavi uputio si njoj,
A ona samozatajno za Tvojim križem šutke je išla,
Znala je da i za nju daješ život svoj.

Do Tebe je došla tiho, odvažna, sama, nije imala pratnje,
Jer njena ljubav za Tebe bila je jača od pomahnitalog svijeta,
Željela je s Tobom podijeliti barem dio Tvoje patnje,
Jer bila je žena plemenita i sveta.

O, kad bi i mi imali srce poput te žene,
I mnogima kao što je ona brisali znoj sa čela,
Shvatili bi da ljubav za druge nema cijene,
I živeći tako iskusili bi da to je radost cijela.

7. POSTAJA – ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Isuse, Ti se opet po drugi put spotičeš i padaš,
I sada težak je bio taj surovi pad,
Al’ Ti se i dalje neumorno nadaš
Da Otac Tvoj s neba vidi sav Tvoj jad.

Polako, i uz velik napor Ti se opet dižeš,
I teškim koracima ideš do svoga cilja,
Ali sve sporije i sporije do njega stižeš,
Snagu Ti daju Očeve riječi: „Sine moj ljubljeni“ kako zove Te od milja.

Još samo malo da Ti je izdržati,
Jer Tvoje je tijelo već skoro skršeno,
O, kako bi želio da od pada netko može Te pridržati,
Duša Ti sluti da sve ubrzo bit’ će dovršeno.

Kako je teško, Oče, izvršiti volju Tvoju,
I gorki kalež iz ruke Tvoje piti,
Al’ Ti prihvaćaš ovo kao kušnju svoju
Po kojoj će svi ljudi spašeni biti.

I vapiješ; Bože, samo još malo snage mi daj,
Znam da gorka smrt me čeka,
I, evo, predajem Ti život taj
Koji na zemlji prolazi kao tiha rijeka.

8. POSTAJA – ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Isuse, neke žene pođoše za Tobom,
I sažale se nad patnjom Tvojom,
A Ti im kažeš neka tuguju nad sobom
I nad svom djecom svojom.

Znao si da grijeh je taj koji razara ljudska srca do srži,
I da svi smo mi samo slabi ljudi,
Kao kuća bez temelja koja jedva se drži,
Tako i srce naše u toj slabosti sudi.

Zato, Isuse, oprosti nam za sve opaćine,
Jer toliko je toga što prlja nam duše,
Al’ samo Ti imaš najbolje načine
Da srušiš sve okove koji nas guše.

O, kad bi i moje srce bilo kao Tvoje,
Ovaj svijet u kojem živim bio bi puno bolji,
Evo, ja darujem Ti srce svoje,
I život svoj predajem Tvojoj svetoj volji.

I srca tih jeruzalemskih žena nisu bila od kamena,
Iz njih sijao je ljubavi plamen,
Neka i mi poput njih dotaknuvši se Tvoga ramena,
Osjetimo u srcu Tvoj mir. Amen.

9. POSTAJA – ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Evo, Isuse, i treći put Ti padaš zbog nas,
I to je bio Tvoj najbolniji pad.
Sve to podnosiš i trpiš za naš spas,
I svu svoju bezuvjetnu ljubav poklonio si nam tad.

I kad se činilo da više ne možeš dalje,
I da ćeš na tvrdom tlu ostati ležati,
S nebesa Otac anđele Ti šalje,
Jer zna da volja Njegova mora bit ispunjena, od nje se ne može bježati.

I nema drugog puta osim ovoga,
On posut je trnjem iz kojeg moraš se dići,
Ti želiš oblikovati čovjeka novoga
Koji putem grijeha više neće ići.

I evo, Isuse, krvare Tvoje rane,
A svaka rana nova je bol,
Sve ljudske zloće Tebi su znane,
Al’ nevjera njihova peče jače nego sol.

O, kako želim poviti rane te,
Pa da se Tvoja bol umanji, Bože,
I u njih želim sakriti se,
Jer u ranama Tvojim nitko mi ništa ne može.

10. POSTAJA – ISUSA SVLAČE

Isuse, Tebe su u potpunosti razodjenuli,
I Tvoje tijelo tako sramotno obeščastili,
I gledajuć’ Te takvog nisu se u sebi prenuli,
I Tvoje ime su okaljali, nisu ga častili.

I nisu se pitali kako Ti podnosiš tu sramotu,
Niti kako Ti je Srce ranjeno i tužno,
Na harfi anđeo je odsvirao žalosnu notu,
I molio da prođe ovo mučenje ružno.

Kako Ti je bilo gledati te oči koje se Tvojoj golotinji smiju?
A Ti nedužan pred njima stojiš,
I kako Ti je bilo gledati ta usta dok čašu pohote piju?
A Ti im opraštaš i zloće njihove ne brojiš.

I haljinu su bijelu bacili Tvoju,
Haljinu Tvoju nevinu i čistu,
Ni pustili nisu suzu koju,
Jel’ su uopće bili svjesni da rugaju se Kristu?

Ti očekivao si da doći će i trenutak svlačenja,
Al’ Ti si i to bio spreman za nas učiniti,
Ma Ti bi za nas podnio i gora tlačenja,
Samo da naša srca možeš sa Svojim sjediniti.

11. POSTAJA – ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Isuse, došao je trenutak pribijanja Tvoga tijela,
Na oštri križ pribili su Tvoje noge i ruke,
Bez milosti proboli su Tebe koji si činio mnoga dobra djela,
Još samo malo i došao je kraj Tvoje silne muke.

I, evo, križ su Tvoj visoko uzdigli,
I svu svoju nemoć na križu osjetio si tad,
I svi Tvoji najmiliji pod križ su stigli,
A Ti si ih ljubio s križa više nego ikad.

I Majka Tvoja pod križem jeca,
Oštrica križa i Srce Njeno probode,
Zna da su i zločinci Njezina djeca,
I moli da ih Otac i Sin od zla oslobode.

I dok su se nevoljama Tvojim opijali,
Ti si molio da im Bog oprosti jer ne znaju što čine,
I dok su mržnju protiv Tebe sijali,
Ti molio si Oca da ih ne ostavi, nego da se za njih pobrine.

Sada si, Isuse, na križu ostao sam,
Samoća Te pratila kao sjena,
I sada jako dobro znam
Da si pobjednik na križu za sva vremena.

12. POSTAJA – ISUS UMIRE NA KRIŽU

I evo, Isuse, došao je čas Tvoga predanja,
Kad predat ćeš dušu svoju u ruke Boga,
Samo On zna vrijednost Tvoga poslanja,
Jer po Tvom svetom križu bit će spašena srca mnoga.

I dok s križa gledaš svoju Majku Svetu,
Ti daješ joj Ivana za sina,
A Ona gleda na križu ljubav razapetu,
U toj ljubavi joj snaga jedina.

Iz nutrine Tvoje prelomi se vapaj jaki:
„Oče moj, zašto si me ostavio“?
I ti zadnji sati nisu bili laki,
A podno križa svi su se pitali što budeš sad napravio?

A zatim zadnjim snagama pogledaš prema gore,
I zavapiš: „Oče u ruke Tvoje predajem Duh Svoj“,
I posljednji atomi snage u Tebi se bore,
Dovršen je križni put Tvoj.

I nasta tama po zemlji svoj,
I oni koji Te razapeše uvjeriše se da poslao Te Bog,
I sada kod Oca Duh je Tvoj,
On proslavio je ljubljenog Sina svog.

13. POSTAJA – ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Isuse, skinuli su s križa Tvoje beživotno Tijelo,
I primila ga Majka Tvoja u svoje krilo,
S Tobom u grob ide i Njeno Srce cijelo,
Suzama umiva svoje mrtvo Dijete milo.

I pratit će Te sve do groba Tvojega,
A znala je da grob nije Tvoje trajno počivalište,
Ona opet vidjet će Sina svojega,
On kod Oca ima svoje vječno prebivalište.

Kako je teško od Sina se odvojiti,
Pa makar to bilo i samo na tri dana,
Ona već počinje dane brojiti,
Ta Sveta Majka od Boga izabrana.

Ona je znala da Ti si živ, da si među nama,
I da Tvoja ljubav za nas poput plamena svjetluca,
Ona je znala da u svojoj boli nije sama,
I da Tvoje Srce za sve nas kuca.

Sada su za Tebe prošle ove zemaljske boli,
Prošao si sve što čovjek može proći,
I za mene kod Oca izmoli
Da jednog dana k Njemu mogu doći.

14. POSTAJA – ISUSA POLAŽU U GROB

Isuse, Tvoje Tijelo u grob su položili,
Ali obećao si nam da grob nije kraj,
Svi koji su Te mučili su se složili
Da postave stražu da čuva grobni kamen taj.

Ti si posvjedočio, Isuse, pobjedu dobra nad zlom,
I pokazao nam pobjedu života nad smrću,
Ti i danas govoriš narodu svom,
Da ne zaborave siromašne i da svoje blago za sebe ne zgrću.

Ti si toliko ljubio čovjeka i nisi dao da se život Tvoj štedi,
I nas učiš da ljubimo bližnje koje si nam dao,
Jer ono najvažnije zbog čega živjeti vrijedi
Je ljubav zbog koje i Ti pod križem si pao.

U praskozorje kad svanuo je dan treći,
Zapečačen kamen otvorio se sad,
I straža više nije mogla ništa reći,
Jer Božja snaga pobijedila je tad.

„Ne tražite živoga među mrtvima“ rekao si svima,
I svi koji Te vidješe pred Tebe su klekli,
Sa srca nestala je studen, otopila se zima,
„SLAVA BOGU“ radosno su rekli.

USKRS – ŽIVOT NOVI

Uskrs je dan u kojem ljubav je uskrsnula,
To je vrijeme radosti, vjere i nade,
Radujmo se jer naš Bog je živ,
On za nas na križu svoj život dade.

I kako da Ti ne kažem hvala, o Bože moj,
Kad život daješ ne samo za prijatelje već i neprijatelje svoje,
I kad Srce Tvoje na križu kucalo je
Jednako za njih oboje.

I tako malo mogu Ti za uzvrat dati,
Tako malena se čini ta velika riječ „hvala“,
A Ti tako mnogo si nam dao,
Jer samo je ljubav Tvoja tako duboko ljubit znala.

I tako veliko ostavio si nam obećanje,
A Ti samo tražiš da vjerujemo Tvojoj riječi,
I zašto nam je to ponekad tako teško,
Jer ako si Ti s nama koji to most ne možemo prijeći?

O, kad bi mi ljudi mogli biti barem malo bolji nego jučer,
Ja Te molim u ljubav nas svoju povi,
Jer Ti si ona jedina istina
Što obećava nam USKRS – ŽIVOT NOVI.

Zagreb/ napisano 01. ožujka .2009.  započeto na 1. Korizmenu nedjelju,
a dovršeno 02. ožujka 2009. u 21 i 33 h.

ISUSOV KRIŽNI PUT NAPISALA: LIDIJA ŠINKO KUMIĆ

*1. puta objavljeno na OMM 26. ožujka 2012.