Jesen dozrijevanja, ubiranja plodova i sjećanja
Dobro nam došla zlatna jeseni, sa svim svojim čarima šarenilom boja, bogatstvom plodova i mnogim iznenađenjima. ‘Što smo sijali to ćemo i žeti’, kaže Isus. Ove jeseni puno toga lijepoga i zadivljujućega se dogodilo u mome srcu i sjećanju. Počnimo. Tko me dovede u ovaj predivni kraj gdje rijeka Jadro teče stoljećima kroz stijene i klisure i napaja nas žedne pričajući o neizbrisivoj povijesti ovoga kraja?
Salona je započela svoju povijest nekoliko stoljeća prije Kristova rođenja kao važna luka i trgovište na istočnoj obali Jadranskog mora. Za vrijeme rimske vladavine oko 77. godine prije Krista kršćansku su poruku u ovim krajevima prenosili apostoli, njihovi učenici, razni suradnici, trgovci i vojnici. Sredinom drugog stoljeća kršćanstvo je prisutno u Saloni. Salonitanska će crkva postati poznata po svojim svetim mučenicima. Najštovaniji među njima je bio i ostao mjesni biskup sv. Dujam. Njegovo štovanje u Solinu i Splitu traje neprekidno već 1700 godina. Pogubljen je zbog toga što se nije pokorio ediktu cara Dioklecijana izdanom početkom 304. godine. Sveti Dujam svoj život neustrašivo je položio za vjeru 10. travnja 304., godine a sahranjen je na predjelu groblja Manastirine. Nakon što je stara Salona 614. godine u navali avarsko-slavenskoj opustošena, dio njezinih stanovnika našao je smještaj u Dioklecijanovoj palači u Splitu. Prvi nadbiskup u Splitu Ivan Ravenjanin pretvorio je Dioklecijanov mauzolej u katedralnu crkvu i posvetio je Marijinu Uznesenju u kojoj se nalaze relikvije sv. Dujma.
Poznata hrvatska kraljica iz 10. stoljeća, Jelena što saznajemo iz kronike Tome Arhiđakona podigla je crkvu sv. Marije i sv. Stjepana u Solinu koje je darovala Splitskoj nadbiskupiji. Razbijeni sarkofag u staroj crkvi u koji je bilo pokopano tijelo kraljice Jelene pronašao je 1898. godine. Arheolog don Frane Bulić govori o tome: “U ovome grobu počiva slavna Jelena. Bila je žena kralja Mihajla, majka kralja Stjepana te je vladala kraljevstvom. Preminula je u miru 8. listopada. Ovdje je bila sahranjena 976 godine od Utjelovljenja Gospodnjega. Za života majka kraljevstva postade i majkom sirota i udovica. Ovamo pogledaj, čovječe, pa reci: Bože, smiluj joj se duši.”
U rujnu 1976. godine došla sam iz Makarske u Split, u predio ispod Marjana čuvati malog Felićija, dijete koje je postalo retardirano od cjepiva velikih boginja. Bila je to moja misija koja je kratko trajala zbog mog odlaska na liječenje. Velika mi je radost bila da sam te godine 12. rujna sudjelovala na slavlju u Solinu povodom 1300. obljetnice kršćanstva u Hrvata. Na prostoru oko male crkve uz rijeku Jadro (naš Jordan) održano je veliko slavlje sa procesijom lika Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Svečanu sv. misu je predvodio kardinal Franjo Šeper kao izaslanik pape PavlaVI. Slilo se mnoštvo hodočasnika iz svih krajeva Lijepe naše. Na kraju sv. mise nekoliko angažiranih mladića nosilo je na rukama misionara o.Antu Gabrića.
U listopadu 1998. godine na Splitskom Žnjanu pohodio nas je papa Ivan Pavao II. povodom 1700. obljetnice grada Splita. Nebrojno mnoštvo vjernika slijevalo se u rano jutarnjim satima na obale Žnjana a brodovi su pristizali sa otoka. Velika radost i čast bila mi je sudjelovati u zboru i pjevati Papi. Tom prigodom Papa je istaknuo da su Split i Solin dva posebno važna mjesta u širenju kršćanstva u ovim krajevima. Istoga dana predvečer smo ispratili papu iz biskupove palače u Splitu za Solin. Tu se okupilo desetak tisuća mladih vjernika koje je sv. Otac potaknuo na hrabro svjedočenje vjere i vjernosti Kristu i Crkvi. ”Ne bojte se teškoća na tome putu…”, poručio je Papa razdraganoj mladeži… a uz pozdrave mladima zanijela ga pjesma te je zapjevao Zdravo Djevo svih milosti puna…
Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji 16. rujna 2018.godine isto se dogodio u Solinu na kojem smo prisustvovale Ana Penić i ja. Susret je pratila humanitarna akcija – Obitelji za najmanje – Sakupljen je novčani prilog za kupnju endoskopskog stupa za operacije djece za dječju kirurgiju.
SOLIN DANAS
Velika događanja nastavljaju se i danas. Godinama se osjeća potreba za većom crkvom u Solinu koji postaje mali grad sa brojnim mladim obiteljima s djecom. Konačno se to ostvarilo ovog rujna gdje se inače slavi Mala Gospa. 5.rujna 2020. god. splitsko- makarski nadbiskup Marin Barišić posveto je novu crkvu Svete Obitelji gdje ostaneš fasciniran mozaicima od kamenčića radom ruku umjetničke ekipe pod vodstvom dr. I. M. Rupnika, slikara, kipara i teologa koji je mozaike radio po cijelom svijetu. U središtu je Isus Krist Pantokrator sa strane su Gospa i sv. I.Krstitelj, evanđelisti, salonitanski mučenici i splitski zaštitnici naši hrvatski sveci i blaženici… Na križu će biti ugrađene relikvije sv. Dujma te na reljefu bl.Alojzija Stepinca isto relikvije njegova tijela. Svetohranište je zamišljeno kao stup spasenja a krstionica oblikom podsjeća na Višeslavovu krstionicu i na splitsku katedralu. Čovjek se može ili ne mora diviti ovoj crkvi i njezinim umjetninama, ali kad uđeš u njezine tajne onda shvatiš smisao i dubinu.
U toj novoj crkvi što će sigurno dobiti naziv bazilika 16. rujna zaređen je za nuncija u Bjelorusiji nadbiskup Ante Jozić. Posebno sam pratila njegovo zdravstveno stanje od prošle godine. Nakon saobraćajne nesreće znao je reći da moli za toga mladića jer je mogao i on biti na njegovu mjestu. Liječnici su mu ustanovili 30 dijagnoza što 10 ljudi ne bi izdržalo, on se oporavio i poslan je u tako tešku misiju. Svi ti događaji su pravo čudo što Bog čini sa onima koji se pouzdaju u Njegovu moć.
Za mene je ovo vrijeme zaista toliko blagoslovljeno. Nikakav strah nisam osjećala niti me spriječio da činim dobro. Pješačila sam na drugu stranu Splita da pomognem bolesnoj Ružici vukovarki i sadila cvijeće da je razveselim kao i noseći hranu Nevi i drugima. Sada vidim kako bujaju plodovi moga rada i zaista samo to možemo sa pomoću Božjom. Da su se solinski mučenici bojali svjedočiti za Krista ne bi bilo toliko divnih obitelji… da se Ivan Pavao II. bojao atentata ne bi putovao svijetom dokle ga je srce držalo. Strah je manjak vjere i pouzdanja, na tome trebamo neprestano raditi i moliti. Tko zna zašto sve ovo trpimo za vrijeme ove epidemije?
Možda se rađaju novi sveci? Isus ide pred nama i sa nama. Ne bojmo se! Neka nam ova jesen bude blagoslovljena u ubiranju plodova našega života i rada. Amen.
Jelena Miličević, MM
*1. puta objavljeno 25. rujna 2020.
