Kad Isus kaže: Blago tebi
Nije li divno slušati iz Isusovih usta kako izgovara riječi Blaženstava? Snažno je to božansko ohrabrenje svima koji tragaju za jedinom istinom o smislu života. Jedino Isus to može zajamčiti. U Blaženstvima otkrivamo Božji naum s čovjekom. Bog, dobri i milosrdni Otac želi da njegova djeca budu blažena. Isus je onaj koji nas usmjerava na životnom hodočašću na putu do ostvarenja blaženog zajedništva sa Stvoriteljem. Ohrabrujuće je stoga razmatrajući Isusova Blaženstva spoznati kako Bog uvijek ima pozitivan plan s čovjekom. Bog nas želi uvijek imati uza se. Nekada će to značiti suprotstaviti se onome što čovjeku nudi ovaj svijet kao sigurnost, utočište i jamstvo blaženoga mira. Jer Božji mir i blaženstvo imaju drugačiju logiku. Na to nas podsjeća Isus u Blaženstvima. Ovdje pronalazimo poruku koja ulijeva snagu i daje ohrabrenje, budi nadu i utjehu jer Bog svojih ne ostavlja. Za Isusa nema otpisanih. Kako moraju milo odjekivati u nama Isusove riječi u Blaženstvima. Isus za uzor postavlja siromahe duhom, ožalošćene, krotke, gladne i žedne pravednosti, mirotvorce, čiste srcem te progonjene zbog pravednosti. Takvi nisu aktualni, nisu na naslovnicama, o njima se malo govori i piše, često su omalovaženi, ismijani, trud i napor im se ne priznaje, svijet im govori ‘jadni vi’, a Isus: ‘Blago vama!’ Ovaj Isusov svijet jest novi Božji svijet koji on donosi svima koji žele biti njegovi. Svijet je to unutar svijeta, gdje ne vlada svjetska nego Božja logika, gdje je na ljestvici vrednota najviše podignut čovjekov odnos prema Bogu i bližnjemu. Svijet će birati uvijek lakši put, put ugode, slave i hvale, ići linijom manjeg otpora. A Isus govori o težem i zahtjevnijem putu, ali koji jedini donosi istinsku sreću i blaženstvo. Nije obećao da će biti lako, ali obećava da će biti uz one koji se odluče ići tim putem i nagraditi ih za vjernost.
Isus želi ispraviti i naša kriva mišljenja, jer mnogi kada vide one koji su siromašni, gladni, nesretni, kažu: pogledaj ih i Bog ih je ostavio. A Isus se stavlja baš na njihovu stranu, jer gdje zataje ljudi Bog se proslavlja. Isus zato mora izreći utjehu onima kojima je teško, jer on je i došao da utješi, okrijepi, ohrabri, podigne, uspravi, osnaži, popravi, pomogne, zauzme se – konačno spasi. Isus takve veliča da bi ohrabrio sve nas da budemo pravi, autentični kršćani. I da se ne bojimo, jer sve neprilike života jednom će prestati, a tada ostaje samo Bog i sve dobro koje nam od njega dolazi. Blaženstva su stoga svojevrsne čestitke onima koji su unatoč teškoća ostali vjerni Bogu. Isusu su u Blaženstvima važni i dragi ljudi koji ne vežu srce za prolaznosti i odbijaju sebe žrtvovati idolima svjetske slave, bogatstva i moći. Ne znaju za prva mjesta, aplauze i odlikovanja, nikada ih nije grlila slava, nisu umišljeni skidali zvijezde, no nikada nisu bili nesretni u sebi. Ljubav im je satkala dušu i bez ljubavi na znaju živjeti. I zato su ponekad tužni do boli koja u nebo vapi. No Isus govori da će se takvima njihova tuga u radost pretvoriti, i svaka suza u dragocjen biser. To su ljudi koji nemaju ni vlasti ni silu, nisu bili posebno važni ni pobjeđivali. Ali su zato znali patiti, ljubiti i praštati… i zato su pravi heroji! Jer Bog nije nijemi promatrač ljudskoga stradanja. Njihov je život u Njegovim rukama.
Blaženstva nas pozivaju na nadu. Biti čovjek nade koja svoje utemeljenje ima u Bogu koji nas voli i potiče na ljubav. U temelju našeg odnosa prema Bogu nada stoji kao krepost. Nazivamo ju i svetim ufanjem. Nada je pouzdanje u Boga. Garancija i sigurnost kako Bog vodi i usmjerava povijest čovječanstva. Nade nam ponekad nedostaje, kao da nam izmiče s našeg ljudskog horizonta zbog životnih teškoća. Phil Bosmans piše: Ima ljudi koji više ne mogu vjerovati ni u sunce čim se smrači. Nedostaje im samo malo strpljenja i nade da dočekaju jutro. Reći ćemo, nedostaje im Isus, jer to jutro on nam jamči svojim Blaženstvima.
Matej Glavica
*1. puta objavljeno 1. studenog 2016.
