Što bi bilo da se ”onaj” Veliki petak događa danas?

I danas je Veliki petak, dan Muke Kristove. Evo, malo prije sam se vratila s obreda. Pitam se kako bi bilo da se ”onaj” Veliki petak događa danas – kod nas? Hrvatski čovjek Te voli, Isuse, baš kao što Te je volio i židovski narod. Na Cvjetnicu je veliko mnoštvo naroda išlo za Tobom, klicalo Ti, slavilo Te, radovalo Ti se… Mlado i staro, muško i žensko, svi su bili okupljeni oko Tebe i svi su bili sretni! A kako i ne bi?! Ta mnoga si im dobra djela učinio: tolike ozdravio, tolikima radost donio, tolike nahranio, tolikima oprostio… dok si hodao cvjetnim stazama Galileje… I hrvatski se narod okupio na Cvjetnicu: slavio Te, klicao Ti, veselio Ti se… Kako i ne bi kad nas toliko voliš! Kako je lako vjerovati kad ti sve cvate, kako je dobro biti dobar s dobima, kako je lijepo slaviti Boga u zajednici vjernika! Ali…

Poslije Cvjetnice dolazi Veliki tjedan, a s njim i veliki obrat! Više nego ikome, Tebi je Isuse poznata prevrtljiva ljudska narav. Jedan od Tvojih najbližih – izdao Te je! Juda možda nije znao za posljedice izdaje, a kad ih je postao svjestan presudio je sam sebi! Nakon što se pokušao iskupiti, jedan od vojnika mu je dobacio: ”Prijatelju, od početka si znao što riskiraš!?” U ovoj rečenici se krije velika istina! Kako se (pre)često poigravamo grijehom, zavaravajući sami sebe da ne znamo kakve će biti posljedice!

Poslije izdaje slijedi Tvoja Muka. Bičevanje, pljuvanje, šamaranje, ismijavanje, prijezir, osuda nevinosti, trnje, čavli, ocat, napuštenost, kraj! Zašto? Mogao si odustati u bilo kojem trenutku! Mogao si, ali nisi! Previše voliš čovjeka da bi odustao! Viseći na križu, molio si Oca oproštenje za svoje krvnike, za svoje neprijatelje: ”Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!” Jednom si upitao ženu grješnicu: ”Ženo, gdje su oni koj te osudiše”? A sad možda pitaš svoj narod: ”Gdje su oni koji su me još prije par dana slavili? ‘Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? – odgovori meni!’

Gdje sam ja? Gdje si ti, dragi brate i draga sestro? Mnogi od nas bili su večeras na obredima Velikog petka, ali gdje smo uistinu bili? Gdje su bile naše misli? Gdje je bilo naše srce? Kakva je bila naša vjera? Uistinu, što bi bilo da se ”onaj” Veliki petak događa danas? Gdje bismo bili? Bih li ti barem pružila rubac da obrišeš krvavo i znojno lice, poput velike Veronike? Ili bih se klela i zaklinjala da Te ne poznajem, poput Petra? Bih li nakon toga zaplakala? Bih li se iskreno pokajala? Bih li podigla glavu i potražila Tvoj milosni pogled ili bih sama bila donositelj vlastite osude? Brate, sestro, gdje smo? Gdje si ti i gdje sam ja, danas na Veliki petak? Jer Veliki petak događa se i danas! Isus se je poistovjetio s čovjekom: ”Što god učinite jednom od ovih najmanjih, meni učiniste!” I ne moramo ići u daleku Afriku da bismo pomogli nevoljnima. Dovoljno je ostati u sredini u kojoj se nalazimo: Kakva sam prema svome mužu / prema svojoj djeci? / Kakva sam prema svojim prijateljima? / Kakva sam prema kolegama na poslu / prema ljudima koji me okružuju? / Kakva sam prema svojim svećenicima / prema svojim duhovnim sestrama? Jesu li moje riječi uglavnom kritika i osuda ili donosim blagoslov bližnjima? Jesam li se spremna zauzeti za čovjeka koji je u nevolji, unatoč svemu?! Imam li milosrđa i ljubavi prema onima koji me okružuju? I ja trebam nešto viknuti! Hoću li vikati: Raspni ga ili Hosana? Ali vikati svojim životom, a ne jezikom!

Oče, oprosti nam, jer ne znamo što činimo! Oče pomozi nam da od danas, od sada budmo barem malo bolji ljudi. Pomozi nam da se u svakom trenutku života opredjeljujemo za Dobro, za Mir, za Ljubav, za Radost… Dragi čitatelju, od srca Ti želim da s ponosom gledaš na križ Kristov, u tom križu je Tvoj i moj spas! Poslije noći Velikog petka, sviće zora Uskrsnog jutra! Želim Ti radostan susret s Uskrslim!

Silvija

(prvi puta objavljeno: 6. travnja 2012.)