Kako ljubiti Isusa?
Evanđelist Ivan uskrsnih nas dana vraća u dvoranu Posljednje večere i pred nas stavlja Isusov oproštajni govor. Prije toga Isus je učenicima oprao noge. Učinio je tom gestom čin ljubavi koje je učenike iznenadio. No, to je Isusu bio važan preduvjet da bi ih mogao poučiti o ljubavi koja treba biti vlastita njegovim učenicima. Nije im propovijedao o ljubavi, već sam pokazao što im je činiti. Primjer sam vam dao, reče tada Isus, da i vi tako činite jedni drugima. Primjer je najbolja pouka. Još prije Isus je jasno rekao da je najveća od svih zapovijedi ona ljubiti Boga iznad svega i bližnjega kao samoga sebe. Učenici su uoči Isusove muke jamčili da ga neće napustiti, da će ići u smrt s njime ako je to potrebno, ali Isus predviđa da će ga svi napustiti. I tako je i bilo. No, Isus svejedno svakome ponaosob prilazi i pere noge. I Judi. I Petru. Iako će ga jedan izdati a drugi zatajiti. To je Božja ljubav. Svi oni moraju naučiti da Isusova ljubav ne poznaje i ne pravi razlike. Ona je bezuvjetna i sveobuhvatna. Zato i njih poučava: Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.
Ljubiti Isusa znači čuvati, obdržavati, zapravo živjeti njegovu zapovijed ljubavi. Uočiti nam je ovdje Isusovu veličinu. On ovdje govori o ljubavi prema njemu koja se mora pokazati u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ne može se Isusa ispravno ljubiti ako se ne ljubi njegov Otac i čovjek stvoren na njegovu sliku. Kao da želi reći učenicima i nama danas: ako me doista ljubite neće vam biti teško tu ljubav pokazati u konkretnosti života. Ili; ne možeš reći da mene voliš a mrziš ljude oko sebe. Da, lako se može upasti u zamku i govoriti da volim Isusa a istovremeno ne mogu smisliti ljude iz svoje okoline. Jedno drugo naprosto veže. To moraju shvatiti svi Isusovi učenici. I mi danas. Ljubav prema Isusu nije i ne smije biti neka lažna duhovnost, iza koje se skriva zlo oko, sebičnost, zatvorenost u sebe. Pravo Isusa ljubi onaj tko ispravno ljubi brata oko sebe.
Reći će možda netko da su toliki kojima smo okruženi a nisu vrijedni naše ljubavi. Tako mi mislimo. A Isus? On se prigiba i pred Judom. I njemu pere noge. Njegova ljubav ne poznaje pojam isključivosti. Konačno, jesmo li i mi sami uvijek vrijedni Isusove ljubavi? A ipak nas uvijek ljubi. Primjer sam vam dao da i vi tako činite. Poučeni vlastitim iskustvom Isusove božanske ljubavi prema nama, kao njegovi učenici dužni smo odnositi se prema ljudima njegovim načinima i mjerilima. Ne smije kršćanin za valutu imati misao: ljubiti ću onoga i one koje ja smatram vrijednima toga, dostojnima moje ljubavi, za koje ja smatram da ju zaslužuju. Tada sam postao isključiv i prečuo Isusovu snažnu riječ s Posljednje večere: Ako me ljubite, zapovjedi ćete moje čuvati. Kako se jednostavno može biti ‘savršeno’ pobožan a okretati oči od ljudi, nažalost. Toga nas Isus želi osloboditi.
Da, naša ljudska narav često se buni protiv toga. Teško nam je tako bezuvjetno ljubiti. Boli nas neuzvraćena ljubav. Zna Isus da to nećemo moći sami. Zato nam i obećava Branitelja – Duha Svetoga. Samo čovjek nošen Božjim Duhom može ići kroz život nošen ovom Isusovom logikom. Ako smo primili Duha Svetoga u krštenju i snagu njegovih darova u sakramentu potvrde, onda moramo raspirivati tu nutarnju snagu u sebi koja će nas naprosto nositi prema onima koji su potrebiti naše ljubavi. Vjerujem da poznajemo iskustvo nutarnjega mira kada smo pobijedili sebičnost i samodostatnost, prešli granicu svoje umišljenosti da drugi nisu vrijedni da ih ljubim ali smo unatoč svega pokazali ljubav. To je Duh Sveti koji nas bodri da nastavimo ljubiti.
Čitamo ove riječi znajući da dolaze iz Isusova srca prije njegove muke. Izgovara ih prije nego će izgovoriti riječi: Ovo je moje tijelo… Ovo je moja krv… Jedno drugo veže. Kršćanin koji se pričešćuje, hrani Isusovim tijelom ne može i ne smije imati isti pogled na ljude kao oni koji Isusa ne primaju. Dapače, upravo Isusovo tijelo koje nosim u sebi daje mi drugačije oči kojima gledam na one potrebite moje ljubavi. Po čemu se prepoznajemo kao Isusovi učenici? Samo po ljubavi! Zato kada molim tražim ponajprije da mi Isus otkriva one gdje ga mogu prepoznati. Kada se hranim njegovim tijelom idem među one koji u meni trebaju prepoznati trag Isusove ljubavi. Koliko je to silno važno za kvalitetu naših međuljudskih odnosa. Ako ljubim znam da sam na Isusovoj strani. Ako mi je oko namršteno, srce stisnuto, ruka ustegnuta, osmjeha niotkuda, lijepu riječ ne poznajem, dobra djela mi mrska, teško mogu reći da Isusa ljubim. To je Isusova riječ s Posljednje večere. Valja ju ozbiljno uzeti k srcu i u djelo provesti.
vlč. Matej Glavica
*1. puta objavljeno 21. svibnja 2017.
