MALA, MALA MARIJA

Kad je, od o. Donat Kranjec, osječki kapucin, na blagdan Bezgrešnog začeća BDM 1968. godine govorio svojoj duhovnoj djeci, mladim djevojkama, nadahnuto, uživljeno i radosno kako Gospa želi zajednicu djevica koje će živjeti u svijetu, biti zaposlene u građanskim tvrtkama, odjećom se ne razlikovati od drugih djevojaka i žena ni na ulici, ni na radnom mjestu, i posve se posvetiti Bogu i služiti Crkvi stalnom molitvom, razmatranjem, ozbiljnim duhovnim životom i budnim odgojem svoje duše – ni jedna od nazočnih djevojaka nije mogla zamisliti što će taj njegov prigodni nagovor značiti u njezinom životu. „Marija želi djevojke koje će kao Ona u Nazaretu biti posve Božje, uvijek spremne osluškivati glas Duha Svetoga i Njegova nadahnuća, te kao Marija spremno odgovoriti: „Neka mi bude po riječi tvojoj“ govorio je o.Donat, a djevojke i teta Elza, gospođa Elizabeta Kulundžić, „jaka biblijska žena“, neudana, zaposlena laikinja sva posvećena Bogu – slušale su ga bez daha – neke s oduševljenjem, neke s iznenađenjem, a nekima nije do srca doprlo ništa od onoga što je pater govorio, jer su imale jasne životne planove: završiti studij, zaposliti se, udati, u kršćanskom duhu obiteljski živjeti, i kršćanski odgajati svoju djecu.

Nakon razmatranja, još uvijek vidno uzbuđen, o.Donat je otvorio veliku bombonjeru, koju je dobio na poklon, i ponudio djevojakama. Teta Elza, kako su svi zvali gospođu Kulundžić bila je više nego oduševljenja! Ona je isto nadahnuće dobila tijekom klanjanja pred Presvetim na Veliki četvrtak te godine.
Poslije blagdana Bezgrešnog Začeća 1968. – djevojke o toj temi nisu međusobno razgovarale, dok su neke o mogućem zvanju posvećene angažirane vjernice u svijetu osobno razgovarale ili s tetom Elzom, ili s o.Donatom, koji im je bio duhovnik, ili s oboje…

Slijedeće godine – na Uskrs 1969. pet djevojaka posjetilo je tetu Elzu u njenom stanu, čestitalo joj Uskrs i s pismenom molbom, koju su sve potpisale, zamolile je da im bude bude duhovna majka, jer su željele živjeti kao Male Marije u duhovnoj zajednici, kao što je Marija živjela u Nazaretu – posve anonimno izvana i posve svetom iznutra, živeći po zavjetima, poštujući sve duhovne, crkvene i civilne zakone sredine u kojoj žive.

Tako je počelo… Tada nijedna od tih djevojaka, a sve su bile u ranim dvadesetim (od 18 do 23 godine) nije mogla zamisliti da će one osobno, a pogotovo da će Obitelj MM dočekati slijedeće stoljeće i tisućljeće, jer je mladima općenito svatko tko je navršio dvadeset i petu „zreo“, a svatko stariji od 30 – star… Kako je vrijeme prolazilo, djevojke su sazrijevale, mnoge su dolazile privučene prelijepim Marijinim likom, ali su potom i odlazile – shvativši da su ipak pozvane na druge pašnjake Nebeskog Zaručnika, zahvalne za duhovno bogatstvo koje su u Obitelji MM doživjele. Druge su dolazile i ostajale… Ljepota, jednostavnost, običnost, svetost u svakodnevnici, razmatranje „u hodu“, obavljanje svih svojih dužnosti u duhu Nazaretske Djevice, život krcat omalovažavanjem, poniženjima, nerazumijevanjima, nepoznavanja i neprepoznavanja svetoga u poslanju žene Crkve, sve je to bilo „biblijsko tijesto“ od kojeg je Bog – činio čudo – kruh svoje ljubavi, hraneći njime duše onih do kojih nitko od službene Crkve, ne može doći, a Mala Marija, snagom svoga poslanja je dobrodošla.

U sve dinamičnijem vremenu ni svećenici, ni časne sestre, ne mogu se cjelovito brinuti o „rubnim“ vjernicima: udovicama, djeci u posebnim ustanovama, problematičnim mladima, pogotovo mladim djevojakama na fakultetima, te onima koji žive u studentskim i srednjoškolskim domovima, a Malim Marijama je upravo to poslanje. One se takvim susretima veoma vesele, jer upravo u onima koji su im povjereni (učenici, suradnici, pacijenti, urednici) djeca s kojom rade na župama, roditelji, mladi s posebnim potrebama, studenti, njihova su draga djeca, koje u Ime Marijino vole i druže se s njima… Biti prisutan, slušati, bdjeti, moliti, za ljude i moliti s ljudima u svijetu u kojem žive, velika je radost. Male Marije su uvijek otvorene mladima, pogotovo mladim djevojkama, koje su često same, preplašene, u novim sredinama neprihvaćene – i u njima prepoznaju Isusa kojeg u Marijino Ime vole, prate, slušaju, duhovno vode, bdiju nad njima kao nad svojom duhovnom djecom.

U vrijeme kad je nadahnuta Obitelj Malih Marija, danas već povijesno „kultne“ ’68.godine, kad je također i sav nemoral pod zajedničkim nazivnikom „rodna ideologija“ začet, ni najozbiljniji analitičari i pesimisti nisu mogli zamisliti do kakvih će sve razmjera „duh svijeta“ – „požuda očiju, požuda tijela i oholost života“ rastočiti čovječanstvo i od njega načiniti moralnu ruševinu u kojoj je sve teže i sve besmislenije živjeti! Zato što je nastala upravo u to vrijeme, Obitelj Malih Marija poznaje probleme „iznutra“ i rasvijetljena Duhom Svetim, zna kako im pristupiti, ojačana postom i molitvom… Marija je u Nazaretu bila od početka posve podložna Duhu Svetome i time spasila smisao postojanja svijeta, svaka Mala Marija u istom tom Duhu prepoznaje svoje poslanje: biti vjeran nadahnućima Duha Svetoga „lomiti valove“ svakodnevne ravnodušnsti, intelektualne nebrige i lijenosti, duhovne pustoši i praznine i neizrecive površnosti u kojoj naši suvremenici općenito, pogotovo mladi žive: bez ideala, bez lijepe i sigurne budućnosti, bez duhovnosti i bez ljepote i zanosa duše. I to – bez svoje krivnje. To je svijet koji je stvorila i ostavila im kao nasljeđe „kolijevku“ u kojoj je rođen i odnjegovan sav besmisao i pesimizam generacije „šezdesetosmaša“, danas djedova i baka, ali i najmoćnijih političara, bankara, te kreatora kulturnog, medisjkog i javnog života u svijetu. Kako bi se Marija ponašala spram suvremenih Heroda, Pilata i političara medijskih opsjenara? Sigurni smo – vjernim i pozornim slušanjem Duha Svetoga, slijedeći Božju volju i kad je to put u nepozanto, i kad je prisustvovanje na svadbi, i kad je to stajanje uz križ onih iz Crkve koje svijet danas razapinje – prognanike, kršćanske mučenike, hrvatske biskupe Košića i Ivasa, i pobačenu i nerođenu djecu zatočenu kao „embrije“ iz „epruveta“. Providnosno je da Obitelj MM ima svoj blagdan na Malu Gospu, rođendan Blažene Djevice Marije, 8. rujna. Ni jedno Evanđelje ne spominje njezine roditelje, ali tradicija nam govori da su bili jednostavni, dragi ljudi koji dugo nisu imali djece, a onda im je Bog podario kćerkicu… Danas s Njom molimo za bezbrojne „male Marije“, djevojčice – embrije koje njihove majke ne žele ni roditi, ili ih, zato što su djevojčice, već u majčinu tijelu – žele ubiti. Što bi bilo sa svijetom da dragi, jednostavni Izraelci, prije više od dvije tisuće godina nisu žarko molili Boga za dar djeteta? Kakav bi svijet bio bez Isusa i Njegove Crkve, bez pape Franje, bez naše drage Gospe, kraljice Hrvata, kraljice svijeta i karljice svemira? Stari bračni par bio je vjeran svom Bogu, molio je Boga i molitva im je uslišana – rodila im se kćerkica, djevojčica, Marija… Zbog svih ovih činjenica s kojima se susrećemo svaki dan – svaka Mala Marija zahvaljuje svom Zaručniku, svojoj Majci na povjerenju da u današnjem, iznimno opasnom vremenu svojim životom, ljubavlju, radošću i optimizmom svjedoči kako je lijepa mala kćerkica Anina i Joakimova, kako je dražesna Mala Marija i kako je veliki blagoslov i radost biti – Mala, Mala Marija!

Ana Penić