MARIJINA LEGIJA U MARIJINOM ALJMAŠU

U nedjelju, 10. travnja Marijini legionari iz Osijeka, Valpova i Slavonskog Broda hodočastili su u Gospino svetište u Aljmašu, pitomom i lijepom selu blizu ušća Drave u Dunav.

U ovo omiljeno  Gospino svetište, Marijini  legionari i legionarke  ušli su  u procesiji na čijem je čelu bila zastava Marijine legije. U prostranoj, novoj crkvi, posvećenoj Pohođenju Marijinu Elizabeti sagrađenoj nakon povratka mještana iz progonstva, umjesto crkve koja je razorena tijekom srpske okupacije sela (1991.-1998.), dočekao ih je i pozdravio župnik vlč. Ante Markić, i sam sudionik i svjedok najdramatičnijih događaja u povijesti župe i njezinih župljana. S ljubavlju za Gospu, Crkvu i svoj napaćeni narod govorio je o povijesti ove crkve i svetišta, koje je 2004. godine proslavilo tri  stoljeća postojanja prožetih uzajamnom ljubavlju Marije i njezina puka. Njegovo pripovjedanje bilo je potresno, bolno. Mnogi stariji Marijini legionari, pogotovo iz Osijeka, i sami se sjećaju svakog trenutka o kojem je vlč. Markić govorio. Danas Marijina legionarka, gospođa  Đurđa, u to vrijeme je živjela u Aljmašu i na povijesnim snimkama obitelji koje napuštaju svoje domove,  ona je mlada žena koja briše suze na licu, i s bolom gleda svoje dvije kćerkice uza se… Danas su njezine djevojčice i same  već supruge i majke. A ona – odana i marljiva Marijina legionarka, koja se nakon smrti svoga muža, posve posvetila Mariji po Marijinoj legiji u Osijeku. Velečasni Markić je s ponosom govorio o bezmjernoj ljubavi svojih vjernika prema Gospi, koji su pred smrtnom opasnošću od srpskih pobunjenika, četnika i JNA, u trima teretnim brodovima Dunavom plovili u Osijek dok su sa suzama u očima gledali svoje kuće, neubranu ljetinu, i Gospinu crkvu koju su ostavili, a znali su kakvo se zlo sprema i Aljmašu i aljmaškoj crkvi. I zaista, nedugo pislije okupacije Gospina crkva je razorena (kao što su do temelja razorene crkve u Dalju i Erdutu).

Velečasni Markić je istaknuo da je u ruševinama crkve, po gotovo čudesnim čudesnim  okolnostima 1992., nađen čitav upravo Gospin kip i prenešen u Osijek. Kad je svečano unesen u osječku „katedralu“ (danas konkatedralu) na  glavnom osječkom trgu bilo je oko 12 000 Osječana da pozdrave Gospu – sad prognanicu sa svojim narodom. Kip Gospe Aljmaške bio im je znak da će se Gospa i njezini Aljmašani vratiti u svoje selo i svoje domove. Koliko hrvatski narod štuje Majku Božju, koliko je odan svojoj Majci od Utočišta pokazao je 1.kolovoza 1998. Tada su se, točno nakon 7. godina, na isti način na koji su napustili Osijek – stanovnici Aljmaša sa svojom Gospom Aljmaškom vratili – trijumfalno! Iz Osijeka  je isplovilo šezdeset brodova i brodica, a na prvom brodu bio je kip Gospe Aljmaške. Hrvatska vojska i policija, hodočasnici, televizijske ekipe, političari koji su sudjelovali u procesu mirne reintegracije – svi su se osjećali veličanstveno, optimistički i pobjednički! Još se sjećamo nadahnute  propovjedi vlč.Markića, koji je cijelu propovijed posvetio radosnom povratku Hrvata i Mađara u svoje domove sa svojom Gospom, uspoređujući to s izabranim Božjim narodom koji se vraćao u svoju zemlju s riječima proroka: “Radujte se i pjevajte! Božja radost vaša je snaga.“

Nažalost, život župe i ljudi ovoga kraja nakon povratka nije označen istim oduševljenjem i optimizmom. U međuvremenu su se mnogi mještani Aljmaša u novim sredinama u kojima su se našli tijekom progonstva već snašli, našli posao, a  mladići i djevojke su, ili negdje  u Hrvatskoj ili negdje u inozemstvu stvorili nove obiteljii, tako da činjenice o današnjem životu Aljmaša ne ulijevaju optimizam:  danas tu živi samo 360 osoba, a u osnovnoj školi je samo 12 učenika! Slijedeće školske godine će u prva četiri razreda biti samo 5 učenika, i škola će se  najvjerojatnije ugasiti. Što to znači – ne mora se ni govoriti. Aljmaš se uvijek u povijesti i duhovno i gospodarski obnavljao, a danas? A sutra? U budućnosti? Tko će živjeti u sve praznijim kućama i sve tišem mjestu, koje oživi samo za Marijine blagdane, pogotovo Veliku Gospu, s tjeskobom su se pitali i župnik i Marijini legionari.

Tijekom svečane sv.mise hodočasnici su u svoje molitve uključili i sve potrebe ovog mjesta i mještana,  a poslije mise – slijedilo je predstavljanje Marijine legije, koja danas ima preko 12. milijuna članova po svem svijetu. Zanimljivo je bilo čuti da je njezin osnivač, Irac, laik,  Frank Duff, osnovao Marijinu Legiju 1921. bio prorok današnjeg duha u Crkvi, i vrlo blizak duhu pape Franje o poslanju Crkve onima koji su na rudbu: zatvorenicima, siromasima, napuštenima, prezrenima, osamljenima. O radu Marijine legije govorile su samo dvije legionarke: Ljiljana Merčep iz Osijeka i Snježana Grgić Marinov iz Bilja. Gospođa Merčep je govorila o djelovanju Marijinih legionara u Domu za stare i nemoćne, u Domu za odgoj mladeži (poznat kao „Popravni dom“), gdje surađuju s patrom Arekom, koji je u imenovan za pastoral osoba u socijalnim ustanovama u gradu, i dolazi u Dom gdje drži katehezu i dijeli sakramente. Rad s mladim ljudima i djecom u ovom Domu  je vrlo zahtijevan i važan, traži i umijeća i strpljenja, jer je životna priča  svakog štićenika – tužna i tragična priča, zbog koje im je život krenuo nizbrdo i sada su tu.

Posebnost djelovanja Marijine legije u Osijeku, naglasila je gospođa Merčep i rad s braniteljima  Domovinskog rata. Ovi naši junaci, izranjeni i na duši, a mnogi i na tijelu, svoje  druženje s legionarima  i molitvu krunice  prihvatili su otvorena srca, a posebno su se obradovali činjenici da među članovima Marijine legije koji ih posjećuju ima i muškaraca. Da muškarci, uz to i hrvatski vojnici – mole krunicu – za njih je i otkriće i veliko ohrabrenje.

Gospođa Snježana Grgić Marinov iz Bilja govorila je o radu prezidija „Djevica časna“ s djecom – članovima Nazaretske grupe i mladih, srednjoškolaca, koji su osnovali svoj prezidij i nazvali ga „Plamen ljubavi“! Njezini mladi legionari i legionarke nazočni u Aljmašu bili su – osvježenje hodočašća i putokaz za odgoj mladih vjernika, kojima je potrebno pokazati ljepotu zahtjevnog, ali blagoslovljenog i radosnog života u društvu s Gospom i Isusom. Zato je naziv njihova Prezidija  „Plamen ljubavi“ ohrabrujući i obvezujući. Poslije sv. mise legionari su u procesiji, moleći krunicu otišli na Vodicu, poznato hodočasničko mjesto u Aljmašu, gdje se nalazi i izvor bistre, pitke vode i oltar. Tu su se zajednički molili, okrijepili se, a potom se, u procesiji, uputili na Kalvariju, gdje su izmolili Križni put.

Nakon ovako ispunjenog dana molitvom i druženjem, hodočasnici su se vratili u svoja mjesta, osvježeni, okrijepljeni i odlučni i dalje, u sve težim životnim okolnostima, ostvarivati planove i programe Marijine legije. Otvoreni su Duhu  Svetom koji ih  nadahnjuje, a pravila i struktura Marijine legije daje im sigurne okvire djelovanja. U autobusima se nastavilo moliti i razgovarati  – što se još može učiniti – Gospi na čast, Trojedinom Bogu na slavu, a svima kojima  su poslani na vječno spasenje. Uistinu, svakom legionaru i legionarki – to je izvor životne radosti.

Ana Penić