Moja draga djeco, ljubimo jedni druge

IVAN APOSTOL – Betsaida, 6. – Efez, 101.
27. prosinca
Bog je Ljubav
Moja draga djeco, ljubimo jedni druge

Piše: Nebojša Gunjević

Kada je osnivač Crkava duž obala Male Azije postao toliko star i slab da „više nije bio u stanju propovijedati i dugo raspravljati“ i kada su ga uz velike teškoće morali iznositi pred učenike, okupljenim je vjernicima neprestano ponavljao: „Moja draga djeco, ljubimo jedni druge“. Umorni od slušanja stalno istih riječi pitali su ga zašto ih toliko ponavlja: “Jer je to zapovijed Gospodnja, i ako ste u skladu s njom, činite dovoljno“, a sveti Jeronim kaže kako je taj odgovor dostojan ljubljenog Kristova učenika i kako bi trebao biti uklesan zlatnim slovima i „zapisan u srcu svakog kršćanina“.

Povratak
Nakon vraćanja iz zatočeništva govorilo se kako je car Domicijan zapovjedio neka ovoga bivšeg ribara iz Betsaide, Zebedejeva sina i Jakovljeva brata, čija je majka sveta Saloma bila Djevičina rodica, bace u kotao kipućega ulja. „Ništa mu nije naškodilo“, a onda je onaj što je krpao mreže na obali Tiberijadskoga mora, čije ime znači Gospodin je dao milost, učenik Ivana Krstitelja koji se skupa s Andrijom zaputio vidjeti gdje Isus stanuje trebao popiti otrovano vino. Najmlađi apostol, Isusov ljubimac, „koji ga nikad nije izdao“, evanđelist, pisac Otkrivenja i triju poslanica ljubavi carevoj se zapovjedi podložio a kada je uzeo čašu „otrov je izašao iz vina u obličju zmije“.

Potom je ovaj član najuže skupine Isusovih učenika koga je Učitelj skupa s bratom prozvao sinovima groma prognan u kamenolom na otoku Patmosu gdje je obasut viđenjima za koja mu je rečeno neka ih zapiše. I prije je bio povlašten pa je bio svjedokom uskrsnuća Jairove kćeri i preobraženja, a Nerva je ukinuo Domicijanove odredbe i Ivan se za Trajanove vlasti vraća u Efez, trgovačko središte s prekrasnom lukom, grad „smješten na kraju azijskih karavanskih putova“ koji je bio „most između Istoka i Zapada“, gdje se apostol Pavao na svomu trećem misijskom putovanju zadržao dvije godine i gdje će Ivan provesti zadnje zemaljske dane.

Onoga što je skupa s Petrom po Kristovu nalogu nabavio vazmeno janje, u Hramu ga žrtvovao po propisima, oderao i ispekao, onoga što je za sve kupio pogače beskvasnih kruhova i pashalno crno vino, gorko zelje i slatki umak i pripravio dvoranu za Posljednju večeru, po povratku u Efez okolna poganska i kršćanska mjesta pozivaju kako bi postavio biskupe, uredio život maloazijskih crkava, skrbio o onima „koje bi Duh označio“ te na poziv ide i u Smirnu.

Mladić
„Pošto je braću u svemu osokolio“ pogled mu je zastao na jednom krasnom mladiću, „revna i gorljiva duha“ te je pred okupljenom zajednicom rekao biskupu: “Pred Crkvom i Kristom kao svjedocima ovoga povjeravam tvojoj brizi“, i biskup mu je obećao kako će učiniti sve što je potrebno a Ivan je „snažnim glasom ponovio iste riječi i zatražio da se svečano obaveže“, vrativši se potom u Efez.

Biskup je mladića doveo kući, odgajao u stezi i podučavao sa svom ozbiljnošću, podijelio mu sakramente te je misleći kako je učinio što je trebao jer „mu je dao savršena čuvara, Gospodnji pečat“, „popustio uzde“. Mladić je dospio u loše društvo svojih vršnjaka, „dokonih i pokvarenih, ogrezlih u svakojakim zlima“, koji su ga prvo namamili na „raskošne gozbe“ a onda vodili u noćno pljačkanje i prema „težim zločinima“.
Zbog svojih izvanrednih sposobnosti vrlo brzo postaje lider te pljačkaške bande, najokrutniji od svih.

Apostol
Nakon nekoga vremena u Smirnu su ponovno pozvali apostola koji je pratio Gospodina do kuće velikoga svećenika i bio svjedokom Petrovih zatajenja i Isusove Smrti te prvi povjerovao nakon što je vidio prazan grob i kako su povoji i ubrus uredno složeni, što je bilo nemoguće kada bi Tijelo bilo ukradeno. Onaj što je prvi prepoznao Isusa dok je sjedio na obali kada su ribarili nakon Uskrsnuća, pošto je obavio sve za što je pozvan rekao je biskupu: „Vrati nam polog koji smo ti Isus Krist i ja povjerili u prisutnosti tvoje Crkve“. Mislio je ovaj kako ga apostol krivo optužuje za novac koji nije primio te mu je Ivan vidjevši zbunjenost pojasnio kako govori o mladiću čiju je dušu povjerio njegovoj skrbi.

Biskup je zadrhtao i počele su mu ići suze: „On je mrtav“, a Ivan ga je pitao od čega je umro. „Mrtav je Bogu jer je postao zločinac i razbojnik. Umjesto s nama u Crkvi on je sad na planini s lopovima poput njega“.

Čuvši to apostol koji je zajedno s Petrom na Pedesetnicu pun Duha propovijedao i krstio mnoštvo, išao moliti u Hram te bio pred Sinedrijem kako bi svjedočio za Gospodina, razderao je svoju odjeću, „udario se po glavi“ i gorko zaplakao. „Jao ti je meni kakvoga sam čuvara postavio nad bratovom dušom! Dajte mi konja i nekoga tko će mi pokazati put!“

Krist
Odmah je onaj što je na Posljednjoj večeri naslonio „glavu uz Učiteljeva prsa“ da bi mu rekao tko će Ga odati, odjahao na planinu. Stražari su ga zarobili a on je uskliknuo: „Za ovo sam došao – vodite me svome zapovjedniku!“ Mladić ga je čekao naoružan i kada je vidio starca kako mu prilazi i prepoznao ga osjetio je silan sram i strah i „strovaljujući se u zbunjenost“ počeo je bježati. „Zaboravljajući malaksalost i starost“, starac je trčao za njim i vikao: “Dijete moje, zašto bježiš od mene, tvoga oca, nemoćnog i nenaoružanog starca? Sine moj, smiluj mi se. Ne boj se, još si uvijek živ i imaš nadu u spasenje. Ono je nenadoknadivo i ja ću odgovarati za tebe Isusu Kristu, a bude li potrebno položit ću i svoj život za tebe kao što je Isus Krist položio svoj za sve nas. U zamjenu za tvoj dat ću svoj život. Stani, vjeruj mi, od Krista sam poslan!!!“

Mladić je očiju uprtih u zemlju zastao, odbacio oružje i tresući se briznuo u plač. Zagrlio je apostola kojem je Isus na križu ostavio svoju majku, moleći za oprost, skrivajući svoju desnu ruku „koja je bila uprljana mnogim zločinima“. Ljubljeni je učenik pred njim pao na koljena, „poljubio mu desnicu koje je zbunjeno prikrivao“ i „odveo ga natrag u Crkvu“.

Onaj koji je dao najljepšu definiciju Boga više ga ne pušta već s njim moli i za njega posti tješeći ga i ohrabrujući Svetim pismom te ne odlazi „prije nego što ga je postavio na čelo Crkve“. Dotad mu je vjerujemo uporno ponavljao kako „tko ne ljubi, ostaje u smrti“. Jer, „Bog je ljubav“.

*1. puta objavljeno 27. prosinca 2016.