Molitva nas preobražava
Korizma je zasigurno dobra prilika, dok kao vjernici želimo promišljati o svojoj vjeri da se priupitamo i to koliko vremena provodim u molitvi? Osjećam li učinkovitost molitve? Što je za mene molitva? Doživljavam li je kao moj monolog ili dijalog s Bogom? Čuje li Bog uistinu molitvu? Odgovara li na nju? Koliko uspijevam biti ustrajan u molitvi? Da, svjestan sam da su brojna pitanja. Ali njih se ne treba bojati. Dapače.
Među nama sigurno nema onog tko nije prošao razdoblja odbacivanja molitve, ili njezina guranja u drugi plan, stavljajući je po strani, a mnogo je i onih kršćana koji su doživjeli svojevrsna razočaranja u molitvi ne osjetivši njezinu djelotvornost. Najčešće se opravdamo kako nemamo vremena moliti, jer je mnoštvo drugih obveza i stvari koje trebamo obaviti. Ukoliko smo nekad odlučili izdvojiti koji trenutak usred dana, redovito se nametnu „važnije“ stvari u dnevnom redu, radilo se o ozbiljnim ili neozbiljnim stvarima. Svi pronađemo vrijeme u danu za osobne užitke i sitna zadovoljstva, ali za molitvu i ne baš tako lako. Ali zato imamo mnoštvo dobrih izgovora zašto nismo molili: učenik se izgovara dužnošću učenja, student studiranja, a profesori spremanjem predavanja. Radnik polaže pravo ili na obvezu rada ili potrebu za odmorom, a kućanica na neodgodivo obavljanje kućanskih poslova. Takvih je izgovora mnogo, ne samo kao izgovor za nedostatak vremena za dnevnu molitvu, nego čak i za nedjeljnu Svetu misu. Vremena imamo uvijek dovoljno za ono što nam je važno, za stvari koje smo si odredili kao prioritete.
Poruka Isusova preobraženja za nas je u tome da i mi rješenje svih svojih nevolja i poteškoća života tržimo u susretu s Bogom u molitvi. Kad se nađemo u kušnji i ne vidimo izlaza, kad nam ne mogu pomoći ni najdraži ljudi to još uvijek ne znači da smo sami. Postoji Bog koji čeka da njemu povjerimo svoj životni put i svoje nevolje. Za takvu molitvu potrebno je imati povjerenja u Boga kao što ga je imao Abraham. Kakva vjera… Unatoč tome što je sve govorilo suprotno on vjeruje Bogu, on se nada, vjeruje unatoč svemu, ne traži brza rješenja, nego ustrajno vjeruje.
Moliti s takvim povjerenjem – to je poziv korizme – moliti sa sigurnošću da Bog svojih ne ostavlja, ne napušta, pa i kad mislim da nema smisla i da je uzalud, ipak moliti. Takvu molitvu Bog blagoslivlja i uslišava. Da, nekad nam se učini da Bog ne čuje i da odgađa ali kao da nas kroz to uči postojanosti u molitvi, ustrajnosti, i traži iskreno povjerenje.
Možda se netko pita o čemu bi mi mogli razgovarali s Isusom? Ako imamo neku temu koja nas okupira, nema nikakve zapreke da o tome razgovaramo s Isusom. To onda postaje molitva: jedan drugome darujete vrijeme, pažnju, poštovanje, zajedno ”pretresate” sve što vas se međusobno tiče. Razgovarati s Isusom ili moliti je vrlo jednostavno i neophodno, ako nam je stalo da nam život postane svježiji, uspješniji, sretniji, nama i svima onima s kojima ga dijelimo. Pronađimo vrijeme i mjesto za susret s Njim. Korizma je izvrsno vrijeme za takvo što.
Mnogi se žale da ne znaju kako moliti a ni svjesni nisu da jako često mole jer utječući se Isusu u svojim potrebama, govoreći mu detalje iz svoga života i odjednom osjete olakšanje a to je iskustvo molitve. Možda će se netko upitati zašto je potrebno moliti. U trenutku Isusove molitve zbiva se preobraženje. Isus se apostolskim očima čini drugačiji: promijenio se izgled njegova lica, a odjeća mu sjajem zablista. To je i za nas poticaj: molitva nas mora mijenjati.
I na kraju pitanje: Odgovara li Bog na molitvu? Evo simpatične priče. Nakon jednog brodoloma, jedini preživjeli našao se na malom, ne naseljenom otoku. Žarko se molio Bogu da ga spasi i svaki dan gledao prema horizontu nailazi li netko da mu pomogne. Umoran i obeshrabren počeo je graditi malu kolibu kako bi se imao gdje skloniti od nevremena. Jednoga dana, kad je otišao tražiti nešto za jelo primijeti veliki dim koji se uzdizao iz njegove kolibe. Bio je strašno ljut i tužan. Bože, kako si mi mogao još i ovo učiniti? Rano, sljedećega dana, probudio ga je zvuk brodskoga motora koji se približavao otoku. Ali… upitao je ljude koji su ga došli spasiti, kako ste saznali da sam tu?! Rekoše mu: Vidjeli smo tvoje dimne signale. Brate i sestro, nemoj se obeshrabriti kada ti nešto pođe po zlu. Sjeti se da bi to mogli biti ‘dimni signali’ i milost od Boga. Samo budi ustrajan u molitvi, jer molitva preobražava.
Matej Glavica
