Najveći smo dok klečimo
Isus svoje učenike poučava kako treba uvijek moliti i nikada u molitvi ne posustati. Ti učenici iz Isusove škole nisu tek dvanaestorica apostola nego svatko od nas tko čita i sluša njegove riječi. Biti Isusov učenik znači pažljivo slušati i usvajati njegove riječi. Kad govori o odnosu čovjeka s Bogom Isus tada poziva na molitvu. Svi imamo i poznajemo iskustvo molitve. Znamo načine i uvijek pronalazimo nove načine kako s Bogom komunicirati, kako kvalitetno moliti. Isusova je riječ da je ponajprije potrebno biti ustrajan molitelj. Ne posustajati kada dođu krize, već dapače tada još iskrenije i pouzdanije moliti. Svatko bi od nas htio dozrjeti u dobrom molitelja, dobrog vjernika. Što je stoga kršćaninova molitva?
Sklopljene ruke, prignuta koljena i usne u tihom izgovaranju prošnji izvanjski su znaci molitve. Odraz je to nutarnje želje pridobiti naklonost Božju. Bez Boga ne možemo uspjeti, a svatko bi htio biti uspješan. Zato molimo. Molitva uspostavlja posebnu vezu između neba i zemlje, Boga i čovjeka. Molitva je dijalog, u njoj se govori i osluškuje odgovor. Molitva je sveto vrijeme, jer uzdiže u sveti odnos s Bogom. Molitva nisu tek riječi, nego stav, raspoloženje i odnos. U njoj se zbližavamo s tajnom, s Bogom koji me u svemu nadilazi, a opet mi je tako blizak da s njime mogu razgovarati. U molitvi doživljavamo Božju veličinu i njegovu moć u krhkosti ljudskoga života. Odgovor na ljudske molitve uvijek je iskustvo Božje bliskosti, privrženosti, dobrote, pažnje i ljubavi.
‘Bez mene ne možete učiniti ništa’, Isusova je riječ. Uspješnost, kvaliteta i bogatstvo našega života mjeri se kroz povezanost s Isusom. Želimo li takav život, valja nam moliti. Čovjek je društveno biće, neprestano u odnosu i komunikaciji. Takvi smo stvoreni. Molitva uspostavlja komunikaciju i odnos s Bogom. Zajednička molitva povezuje nas i međusobno. Zato i molimo kako bismo ušli u doticaj s Bogom i bližnjima kojima smo okruženi. Molimo i zato jer njome možemo isprositi od Boga brojne milosti i darove. Sam je Isus rekao o molitvi: ‘Ištite i dat će vam se. Tražite i naći ćete. Kucajte i otvorit će vam se.’ Molitva je to traženje i kucanje.
Kršćanin je osobito sretan čovjek. Isus nam dopušta da njegovome Ocu, Bogu, Stvoritelju svega, i mi kažemo ‘Oče’. Koliko li je nježnosti i prisnosti u toj riječi. Takvu prisnost Isus želi da uspostavimo s Bogom. Zato molitva treba očitovati bliskost s Bogom. Možda bi trebalo najprije moliti za dar očitovanja Božje blizine u svome životu. Tek kad Boga doživimo uistinu bliskim, jednostavnije ćemo mu se obratiti u molitvi. Dok nas uči Bogu se obraćati riječju ‘Oče’, Isus nas poziva na djetinji stav pred Bogom. Djeca su iskrena, ispunjena povjerenjem i sigurnošću da im drugi žele dobro. Kršćanska bi molitva trebala imati te bitne elemente: iskrenost, povjerenje i sigurnost da me Bog voli. S takvim stavom prema Bogu lakše je moliti.
Molitva je stav čovjeka prema Bogu. Njemu najprije pripada zahvalnost, čast i pohvala. Njemu upućujemo i svoje molitve. Božjoj su slavi pridruženi i mnogi od ljudi. Nazivamo ih svecima. Bog dopušta da njihovim posredstvom izmolimo milosti i darove za svoj život. Zato naša vjernička molitva može biti upućena svecima. Povezanost sa svetima očituje bogatstvo i ljepotu Kristove Crkve. Rado im se molimo u svojim potrebama i ponajprije od njih učimo osluškivati Riječ Božju i usmjeravajmo svoje živote prema Bogu kako su to oni za života činili. Rado citiram riječi blaženoga Alojzija Stepinca: ‘Kada vam sve oduzmu, ostaju vam vaše ruke, sklopite ih na molitvu’. Silna poruka. Molitva nije ponižavanje, ono je uzdizanje. Kleknuti na koljena i moliti ne znači biti malen, već velik. Da, čovjek je najveći dok je na koljenima u molitvi.
Matej Glavica
