NEŠTO LIJEPO OD BOGA!
Ganuta sam Božjom ljubavlju prema čovjeku, koja nam se danas objavljuje licem i djelom jedne svete starice, svete Majke Terezije!
Jednom, dok sam kao studentica, bila u Londonu, na stoliću u Westimnsterskoj katedrali vidjela sam knjigu „Something beautiful for God“ o Majci Tereziji… Ta je knjiga, pored susreta s o.Antom Gabrićem, najviše utjecala na sustav vrijednosti u mom životu, kao i mnogih drugih, i ne samo mladih ljudi… U svakom teškom trenutku, spontano bih se zapitala: “Što bi sad učinila Majka Terezija?“ „Što bi učinio pater Gabrić?“ Odgovor bi uvijek čula u savjesti, i osjećala bih se lijepo i ugodno kadgod bi taj glas poslušala i nadahnuće slijedila, a suočila bih se sa svom svojom bijedom i krivicom, kad god bih se pokušala opravdati: “Drugačije su to okolnosti“, „Zar baš moram…?“ Imati za svoj uzor jednu dragu staričicu, koja se nikada ni našto nije žalila, nikada nije nikoga ogovarala, ali je uvijek radila „nešto lijepo za Boga“ bezmjerno je bogatstvo u životu, i veliki blagoslov. Jučer smo u Rimu, na Trgu sv.Petra vidjeli više od stotinu tisuća ljudi iz cijelog svijeta, koji su došli u ime – milijuna i milijuna onih koje je dotakla zraka njezine dobrote, jednostavnosti i ljubavi, i koji su po njezinom djelovanju osjetili da su voljena i poštovana djeca Božja!
Bog je, sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kulta mladih, i kulture „sex, drugs and rock and roll“ svoju ljubav svijetu objavio po jednostavnoj, već šezdesetogodišnjoj, siromašnoj redovnici, koja se zatekla u Londonu i za BBC dala intervju novinaru i književniku Malcolmu Muggeridgu u emisiji o misijama. Na njegov poziv da mu bude gost, nakon što su ga odbili crkveni autoriteti Katoličke i Anglikanske Crkve, jednostavno je rekla: „Učinimo nešto lijepo za Boga“. Uspjeh te emisije bio je čudesan: pisma gledatelja dolazila su iz svih krajeva Velike Britanije, ali i iz ostalih europskih zemalja, gdje se mogao gledati BBC. Bilo je to veliko iznenađenje, jer je ta emisija pokazala i rasvijetlila činjenicu da svuda oko nas žive nesretni, napušteni, gladni, siromašni, odbačeni, i osamljeni ljudi. Svi su oni „gladni ljubavi i ljudskog razgovora“ i u njima možemo prepoznati Boga, ako nešto lijepo učinimo za njih! Jer, sve što lijepo učinimo za njih, nešto je lijepo – učinjeno za Boga!“.
Iz Engleske sam se vratila s tom knjigom, koju nisam ispuštala iz ruku. Svakom koga bih srela, citirala sam nešto iz nje… Misli Majke Terezije oduševljavale su me svojom jednostavnošću i ljepotom izričaja: “Bog govori u tišini! Pogledajte sunce, mjesec i zvijezde kako se kreću u tišini! Pogledajte trave, drveće i cvijeće kako rastu u tišini! Trebamo tišinu da bismo mogli dotaknuti duše!“; “Nikada nemojte dopustiti da netko k vama dođe i da ode od vas, a da se ne osjeća ljepše i sretnije“; „Sve što mi radimo samo je kap u oceanu, ali bi ocean bio manje ocean bez te jedne kapi“… U svom oduševljenju za njen rad, napisala sam joj jedno opširno pismo. Bila sam spremna učiniti sve što mi predloži… A onda je stigao odgovor koji me je razočarao. Zaprepastio, zapravo! Rukom i olovkom, na zaista malom komadiću papira, napisana je bila samo ova rečenica: “U svom domu ponašajte se tako da Isus u svakom trenutku može doći k vama i odmoriti se s vama i vašim ukućanima!“ Evanđeoski jednostavno i očaravajuće, ali – zahtijevno – do boli! Nije napisala da Isusa dočekam tako da samnom i mojim ukućanima moli, da ga pažljivo slušam (i slušamo) dok tumači Evanđelje, razmatramo s njim, – nego da se – samnom i s nama – može odmoriti! I tada, ali i danas – mislim da je to vrlo, vrlo zahtijevno! To je postao moj životni program – da se ponašam tako da Isus može doći i odmoriti se samnom i mojim ukućanima! Moja je molitva zato:
„Sveta Majko Terezija, molim Te, moli za mene! I moje ukućane – da mi oproste svaki put, kad se Isus zbog mene – ne može odmoriti u našem domu!
Presretna sam što je moj mladenački uzor – danas i službeno među svecima Katoličke Crkve! Potvrda da je izbor Majke Terezije za svoj uzor bio najbolji, – zaista je – NEŠTO LIJEPO OD BOGA!
Ana Penić
