»Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga. Tada se ispuni riječ proroka Jeremije: ’Glas u Rami ču se – plač i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuži – neutješna što ih nema.’« (Mt 2,16–18). S pravom se zgražamo nad okrutnošću kralja Heroda koji je, da tobože zaštiti svoje i onako već klimavo prijestolje, dao pogubiti nevinu mušku djecu u Betlehemu i okolici. Radi svojih osobnih sebičnih interesa okrutno je pogazio osnovno pravo na život, koje ima svaki čovjek. Zbog sebičnosti i okrutnosti proliveno je u ljudskoj povijesti već mnogo nedužne krvi. I danas se ta krv prolijeva kad se vrše pobačaji začete a još nerođene djece. Kršćanski moral žigoše pobačaj kao u nebo vapijući grijeh. Papa Pavao VI. u enciklici Humanae vitae apelira na javne vlasti: »Vladama, koje su prve odgovorne za zajedničko dobro i tako mnogo mogu učiniti za očuvanje morala, kažemo: ne dajte da se sroza ćudorednost vaših naroda: ne mirite se s time da se u obitelj, tu osnovnu stanicu države, putem zakona unose postupci koji se protive naravnom i božanskom zakonu…« Ljudski život je svetinja pa stoga i njegovo prenošenje i očuvanje. Bračni drugovi koji velikodušno vrše svoje bračne dužnosti rađajući i odgajajući djecu veliki su dobrotvori svoga naroda. Dok i obratno: bračni drugovi koji ubijaju svoju plodnost pravi su grobari svoga naroda. Takvih grobara ima, na žalost, u hrvatskom narodu veoma mnogo jer je kod nas natalitet veoma nizak. Obiteljskom problematikom bavio se kod nas već više godina Glasnik Srca Isusova i Marijina. Taj je list bio prije Drugog svjetskog rata s nakladom od 60.000 primjeraka naš najrašireniji vjerski časopis. Bilo bi veoma poželjno da uđe kao obiteljsko glasilo u svaku našu obitelj te da je uči poštivati Božji zakon i V. Božju zapovijed koja kaže: »Ne ubij!« Papa Pavao VI. u enciklici Humanae vitae smatra danas obiteljski apostolat »među tolikim drugim oblicima apostolata najprikladnijim«. Dok slavimo mučeničku uspomenu Nevine dječice, želimo dozvati u pamet svim našim kršćanskim obiteljima da su odgovorne pred svojim narodom, pred poviješću, pred budućnošću, pred savješću i, što je najvažnije, pred samim Bogom, koji je u raju zemaljskom dao prvome bračnome paru veliku i trajnu zapovijed: »Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite« (Post 1,28). Ta velika Božja zapovijed vrijedi jednako za sve bračne parove. »U okviru zadaće prenošenja života roditeljima nije slobodno postupati samovoljno, kao da bi oni mogli posve samostalno odlučivati o čestitim putovima koje treba da slijede; oni, naprotiv, moraju svoj postupak uskladiti sa stvaralačkom Božjom namjerom, izraženom s jedne strane u samoj naravi braka i njegovih čina, a s druge strane u stalnom naučavanju Crkve« (Humanae vitae). Nek bude spomenut i jedan lijep oblik obiteljskog apostolata koji se vršio u Slavonskom Brodu pod okriljem Gospe od Brze Pomoći. O tome piše uršulinka sestra Ancila Presečki: »I kad je pod Gospinom zaštitom započela borba za spasavanje nevinih dječjih života i za pomoć siromašnim obiteljima s brojnom djecom, te je u tu svrhu osnovan posebni fond, draga je Gospa pokrenula one divne plemenite snage koje su sakrivene i u naoko slomljenim srcima. Kad su redovnice na vjeronauku za majke iznijele misao o toj akciji, prvi je prilog donijela jedna gospođa s riječima: ’To je za fond… Htjela bih time barem malo nadoknaditi za ono što u mojem životu nije bilo dobro. Znate, moj muž… Nisam imala snage.’ I krupne suze potekoše na ruku koja je pružala lijepu pomoć. I nizali su se jastučići, košuljice i kapice za novorođenčad, kao i druge dobre stvari za njihove roditelje, sestre i braću. Broj spašenih iz ruku modernih Heroda neprestano raste… i majke ponovo dobivaju srčanost da budu MAJKE, i u obitelji se vraća mir i sreća. To je, zapravo, počelo na Gospin blagdan, 8. siječnja 1965., kada se prepuna crkva pretvorila u jedan dah slušajući molitvu brodske mladeži za obitelji:
O Majko, hiti! Brzo pomozi!
Jer će nam ognjišta ostati pusta!
Ta znadeš, Majko, koliko dječja
Prije rođenja zanijeme usta…
O daj nam, Majko, daj pouzdanja,
Da na nas Božji blagoslov rosi,
I uvjerenja da dijete svako
Sa sobom sreću i utjehu nosi!
Učini da majke junakinje budu,
Sposobne ljubiti, praštati, mrijeti,
A očevi zaštita, obrana jaka
Od svakog zla, što obitelji prijeti!
O Majko, hiti! Brzo pomozi!
Ljubavi daj nam čiste i svete!
Nek nam domovi svetišta budu,
U njima da opet – po Tebi, Majko.
Tvoje Božansko zavlada Dijete! Cijela je godina 1966. bila posvećena molitvi za obitelji. Odonda se, napose osmoga u svakom mjesecu, štovatelji drage Gospe okupljaju oko njezina bijelog kipa i zajednički vape za razorene obitelji…«
Preuzeto s: Bitno.net
(1. puta objavljeno 28. 12. ’12.)
****
Nije lako objasniti patnju, a kamoli patnju nevinih
Nije lako objasniti patnju, a kamoli patnju nevinih. Sveti Matej pokazuje nam u svom evanđelju tu patnju, na prvi pogled uzaludnu i nepravednu, dječaka koji su žrtvovani zbog jedne Osobe i jedne Istine koju još ne poznaju.
Foto: www.christusrex.org
“Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine na niže – prema vremenu što ga razazna od mudraca.”
Nije lako objasniti patnju, a kamoli patnju nevinih. Sveti Matej u današnjem evanđelju pokazuje nam tu patnju, na prvi pogled uzaludnu i nepravednu, dječaka koji su žrtvovani zbog jedne Osobe i jedne Istine koju još ne poznaju. Patnja često uzrokuje pomutnju, ona se pred mnogima podiže poput velikog zida koji priječi vidjeti Boga i njegovu neizmjernu ljubav za ljude. Zašto svemogući Bog ne poštedi ljude tolike boli, prividno uzaludne?
Bol je tajna. Ipak, kršćanin koji ima vjere zna otkriti u mraku patnje, svoje ili tuđe, Božju ruku ljubavi i providnost svojega Boga Oca, koji zna više i vidi dalje. Razumije tada riječi svetoga Pavla prvim kršćanima u Rimu: “Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube”, čak i u onome što nam je bolno neobjašnjivo i neshvatljivo.
Nevina su djeca pobijena za Krista, idu za nedužnim Jaganjcem i kliču bez prestanka: ‘Slava tebi, Gospodine’. Onima koji trpe s Kristom nagrada će u ovome životu biti Božja utjeha, a poslije velika radost života vječnoga. “Valjaš, slugo dobri i vjerni! […] Uđi u radost gospodara svoga”, reći će nam Isus na kraju našega života, ako smo znali proživjeti radosti i žalosti ujedinjeni s njim.
U ovim danima u kojima toliko ljudi zaboravlja kršćanski smisao ovih blagdana, mi ćemo im podariti svjetlo i sol malim mrtvljenjima, sasvim sigurni da time radujemo Gospodina i približavamo druge duše Betlehemu. Često promatranje Marije uz križ svojega Sina naučit će nas prikazati svoje boli i patnje te gajiti istinsko suosjećanje s onima koji pate. Zamolimo je danas da nas nauči posvetiti bol, spojivši našu bol s boli njezina Sina Isusa. Zamolimo nevinu dječicu da nam pomognu ljubiti mrtvljenje i dragovoljnu žrtvu, te prikazati bol i imati razumijevanja za one koji trpe.
Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)
*1. puta objavljeno: 28. prosinca 2016.
(Visited 647 times, 1 visits today)
