Nomen est omen – Ime je znak

Koliko li smo puta izgovorili svoje ime. Njime se predstavili i upoznavali. Po njemu nas dozivali i mi se prepoznali. Ime je ono baš moje, osobno i intimno, po njemu sam ja, baš ‘ja’, a opet, ne izabrah ga sam. Darovano mi je. Tako je sa svime što sačinjava moju osobnost, sve je dar oblikovan maštovitom rukom Stvoritelja. Ime su mi darovali roditelji, oni koji su surađivali s Bogom stvoriteljem da ja budem to što jesam. Kako roditelji dolaze do imena koja daruju svojoj djeci? Možda bi bilo dobro upitati ih. Ime najsnažnije odlikuje čovjeka čitavoga života. Nadam se da, toga svjesni, roditelji mudro i razborito izabiru dječja imena.

Uvijek su i u svako vrijeme postojali trendovi, aktualna imena. Ipak, neka su imena svevremenska, ne zastarijevaju i ne izlaze iz mode. Nekada su roditelji brižno pazili da njihovo dijete nosi ime sveca zaštitnika, danas kao da se jednakom brigom pazi da dijete dobije ime po nekoj slavnoj i popularnoj ličnosti. Netko je zanimljivo primijetio da što je više u hrvatskim domovima meksičkih, turskih i inih sapunica, da će to više biti i djece s imenima popularnih glumaca. Danas su u modi što kraća imena, lakše zapamtljiva i izgovorljiva. Nije važno otkuda ime dolazi, koje mu je značenje, je li ga tko nosio i njime se ponosio, važno je jedino da je posebno i prepoznatljivo.

Po imenu smo zazvani i u krštenju. Nekada se maštovitim imenima bez sveca zaštitnika dodavalo i krsno ime. Danas se djecu krsti samo po imenu koje su im dali roditelji. Ipak, nije zgorega roditelje uputiti na nekog sveca i sveticu koji djetetu mogu i trebaju biti zaštita za života. Pitanje je vjerujemo li još u zagovor i zaštitu svetih. Ne zagovaram unificirana i svejednaka imena. Dapače, raznolikost obogaćuje. Samo da ne zaboravimo na vertikalu, vez zemlje s nebom, ljudi s Bogom. Jer uistinu je moćna zaštita i zagovor Božjih ugodnika čija imena nosimo. Sveci se zasigurno ponose kad opravdamo njihovo ime, kad živimo dostojno imena što ga nosimo. Istovremeno, njihova bliskost s Bogom u vječnosti dobra je sigurnost kad se zbog riječi i postupaka stidimo i sebe i svoga imena.

Na blagdan Krštenja Gospodnjega Isus je nazvan imenom. Jordanom je odjeknulo njegovo ime. S neba je dano očito svjedočanstvo. Ovo je Sin moj ljubljeni. No, to nije njegova vlastita privilegija, već Isus i svima nama omogućuje da po krštenju budemo ljubljena djeca Božja. Postanimo svjesni toga dostojanstva. Božja smo ljubljena djeca.

Na krštenju prozvani smo po imenu. Budimo ponosni na svoje ime. Po imenu nas i Bog poznaje. Ime nam je upisano u dlan njegove očinske ruke. Iza našega imena skriva se čitav naš život. Po imenu će nas pamtiti i jednom kad nas više ne bude. Neka nam život bude takav da svi koji s nama i o nama govore naše ime izuste s osmjehom na licu.

Matej Glavica

*1. puta objavljeno 12. siječnja 2014.