Odlazak – 5. lipanj!
Nebo su ponovno nadvili teški, sivi oblaci. Nakon Večernje molitve, Papa se u papamobilu uputio prema zračnoj luci. Put kojim je išao do zračne luke bio je ”posut laticama živih cvjetova” tj. muževa, žena i djece našeg naroda. I mi smo ga došle ispratiti. Stajale smo u Vodnikovoj ulici, u blizini željezničkog kolodvora. Posljednji pozdrav s ovog susreta, zadnji osmijeh upućen Papi – uživo! Prošao je pored nas nasmiješena lica i podignute ruke na blagoslov!
Kiša je počela padati prvo, polako, a onda sve jače. Prolom oblaka. Tramvaja niotkud. Nije važno, srce je ispunjeno radošću. Nakon sat vremena stigao je prvi tramvaj koji smo se povezli samo pola puta – do autobusnog kolodvora! Međutim, tamo nas je dočekao još jedan veličanstveni prizor: duga – znak Saveza Boga i čovjeka, nadvila se nad cijelim nebom, dokle nam je pogled sezao! Znak prijateljstva Boga, koji nas je pohodio u Kristovu namjesniku.
Mislim da svatko od nas, koji smo sudjelovali u ovim divnim događanjima, možemo dragom Papi uputiti riječi koje mu je rekao naš kardinal: ”Sveti Oče, zbog Vaše prisutnosti svodovi ove prvostolnice večeras su preniski, a srca i domovi hrvatskih ljudi preuski da prime obilje radosti.”
Sveti Oče, hvala Vam za svu ljubav i radost zajedništva u Kristu koju ste s nama dijelili ova dva predivna dana. Dođite nam opet!
S. F., MM
