Opomenuti, a ne povrijediti!

Puno me je puta opomena bližnjega koštala trpljenja. Nekada nije bila izrečena u blagosti i razboritosti u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Danas sam se iskreno pokajala i rekla sebi, bolje bi mi bilo da sam šutjela. Drugi su me ponekad uvalili u takvu situaciju, a sami se povukli – neka im bude. Nije evanđeoski reći: Zar sam ja čuvar brata svoga? Neka svatko živi svoj život… pobjeći i ostati ravnodušan na probleme oko sebe. Istina, zajedništvo u ljubavi dosta se izgubilo i rijetki su koji baš u strpljenju znaju saslušati drugoga i pomoći mu. Netko je rekao: ‘Ako želiš nekoga opomenuti hodaj barem sedam dana u njegovim cipelama’. To bi značilo uživi se u njegovu situaciju, razgovaraj s njim u četiri oka, strpljivo i blago s puno ljubavi reci mu (ako si mu pravi prijatelj!) što te smeta, što si primijetio da nije dobro. Svima nam je potrebno obraćenje. Najvažnije je ljubiti pa onda moliti za obraćenje. Bogu nije teško čekati godinama kako bi se čovjek obratio. Promatrajmo djelovanje Duha svetoga u životima mnogih obraćenika i zahvaljujmo mu. Zahvalimo Isusu što je On svoj dio učinio već na križu, a naša molitva će biti samo pomaganje bližnjemu da prihvati Isusa za osobnog otkupitelja i spasitelja.

Ivan Krstitelj je privlačio silno mnoštvo ljudi koje je pozivao na obraćenje, ali je bio krepostan i pokornički čovjek pun snage Duha svetoga zato je mogao gromoglasno vikati: Obratite se… Družiti se s Bogom znači postajati boljim čovjekom. Molitva će kad tad djelovati; neka mi to bude motivacija za radost i nadu, za istinsko služenje i djelovanje.

Pomozi nam Isuse da budemo milosrdni kao što si Ti bio milosrdan. Amen.

Jelena Miličević, MM

*1. puta aobjavljeno 9. rujna 2023.