”Ustani i pođi k svom Ocu”

MILOSRDNI OTAC I NJEGOVI SINOVI

Duhovna obnova za djevojke u Osijeku, uoči blgdana sv.Josipa bilo je ugodno, lijepo i blagoslovljeno vrijeme razmatranja dobrog, milosrdnog Nebeskog Oca i njegova odnosa spram svojih sinova, o kojem nam u svojoj prelijepoj evanđeoskoj slici govori evanđelist Luka.

Vlč. Matej Glavica za svoje razmatranje je izabrao evanđeosku priču o izgubljenom sinu i milosrdnom Ocu o kojemu piše samo sv.Luka. Vjerujemo da je Luki susret s Isusovom majkom pomogao da shvati svu milinu Božjeg milosrđa i da je ono što je, možda, čuo u stvarnom životu tako lijepo i dirljivo ispripovjedao da i danas, kao u vrijeme pisanja njegova evanđelja ova priča djeluje aktualno i potresno.

Vlč.Matej je za početak prikazao kratki igrani film nadahnut ovom biblijskom epizodom, aktualnom i prepoznatljivom. Radnja se događa u jednoj obitelji bogatog poduzetnika, kojega mlađi sin, iako mu u početku otac pokušava objasniti da je to što traži – svoje nasljedstvo, jednostavno glupo i nerazumno, ipak mu udovoljava, svjestan rizika u koji se upušta. Njegov sin, sad bogat i lakomislen, ubrzo ostaje bez ičega: ubrzo – prodaje sve što je naslijedio za mizernu cijenu, ali se maksimalno provodi sa svojim, jednako nerazumnim i lakomislenim društvom. Ima tu svega: alkohola, pijanstva, „provoda“, vožnje automobila u pijanom stanju i – naravno, na kraju – potpuni  životni poraz. Tad se mladiću otvaraju  oči i on shvaća kakav je naivčina bio i kako je brzo potrošio sve što je imao. Ipak, nakon što doživi „dno dna“ odlučuje se vratiti kući, spreman se suočiti s ocem, istinom o sebi i svom ponašanju, i u suzama moli oca za oproštenje.

Pjesma Miroslava Škore „Tamo gdje je dom“ najbolje ilustrira kako se mladić osjeća i kako shvaća gdje mu je zapravo dom. Otac ga dočekuje zagrljajem,  ljubavlju, praštanjem  i sa suzama. Stariji sin, sav jadan i gnjevan, svom ocu, baš kao u Lukinu evanđelju, predbacuje meko i dobro srce i nerazumnu popustljivost. On je zavidan, osamljen, krut, zbog svoje mrzovoljnosti nikome nije drag. Vjerojatno cijeli život svakome  samo prigovara, zbog odnosa oca s mlađim sinom osjeća se frustriranim i teško ima pravog prijatelja.

Vlč.Matej je potom pokazao reprodukciju Rembrandtove slike o izgubljenom sinu, gdje se vide lice i ruke Oca. Jedna ruka koja grli mladog prijestupnika je nježna, ženska, majčinska ruka, druga je čvrsta, muška. Bog je dobar i nježan otac kao majka i prihvaća posrnulog, raskajanog sina kao otac. S druge strane, stariji sin, krut, ukočen, koji se oca uvijek bojao i slušao ga iz straha da mu se ne zamjeri, nikada mu se nije otvorio i zato je zavidan kad vidi s kolikom ljubavi i nježnosti otac, njegova brata ganuto grli, i sve mu prijestupe, stranputice i gluposti oprašta. On svoga mlađeg brata doživljava kao razmaženo, površno i neodgovorno biće, kojega, recimo današnjim rječnikom, ne može smisliti. On svoga mlađeg brata ne voli, niti ga prihvaća, i zato ocu predbacuje: „Kad dođe ovaj tvoj sin“. Frustriran je,  jer takav, mrzovoljan, krut, zapravo ni nema pravog prijatelja. On ne shvaća da da je sam kriv što se od oca udaljio. Treba primijetiti da se otac želi i ovom sinu približiti, ali – uzalud! Mlađi sin je, kad je odlučio vratiti se ocu, napravio zapravo radikalan zaokret u svom životu: donio je odluku da se vrati  i da iz korijena promijeni svoj život. Svi smo pozvani otvoriti dušu Ocu i sa zahvalnošću primiti Njegov zagrljaj.

Vlč. Matej je naglasio potrebu svih nas da napravimo upravo taj, odlučni iskorak, zaokret u svome životu i povratkom svome nebeskom ocu. Otac voli svakoga od nas upravo kako ovaj otac iz biblijske priče sv. Luke voli oba svoja sina, premda ju oni, iako braća – ne prihvaćaju istim srcem. Otac pati što mu je stariji sin, upravo ovaj koji misli da je „sve izvršavao što je otac želio“ zbog svoje zatvorenosti – nedokučiv. On se nastoji približiti i jednom i drugom i želio bi da obojica shvate i osjete koliko ih obojicu voli otac, ali i da se međusobno vole.

Nakon ovako poticajnog razmatranja bilo je prilike za ispovijed, koju i sv.Otac Franjo ističe kao najvažniji svećenički pastoralni rad tijekom ovogodišnje korizme. Slijedila je sv.misa, klanjanje pred Presvetim, te  druženje uz „agape“, i razgovor o osobnom doživljaju ovog duhovnog događaja.

Ana Penić, MM