Papa Lav XIV.: Rođeni za susret, dopustimo da nas evangeliziraju oni kojima pomažemo

Osvrćući se na turizam karakterističan za taj otok, na one koji ondje dolaze provesti praznike, one koji ondje žive ili rade u kontaktu s gostima iz raznih zemalja svijeta, rimski je biskup upitao: “Što traži ljudsko srce? Kako odgovoriti na njegovu žeđ na način koji ne zavarava? Koliko je važno, osobito za one koji se daju voditi Evanđeljem, ne svesti sve na trgovinu i profit.”

Papa Lav je potom citirao riječi pape Franje iz enciklike Laudato si’ ističući da oni koji žive svaki trenutak ne tražeći ono što nemaju, doživljavaju ono što znači cijeniti svaku osobu i uživaju u jednostavnim stvarima, smanjujući tako umor i tjeskobu.

Razmišljajući o evanđeoskom odlomku u kojemu Isus slavi Oca jer se objavio malenima, Papa je istaknuo da siromašni imaju privilegirano mjesto u Božjoj objavi i poslanju Crkve. Pritom je dodao: “To je otajstvo koje na osobit način odjekuje na ovim otocima, smještenima u središtu migracijskih ruta, zbog čega postaju mjesto prvog prihvata braće i sestara koji su na svom putovanju često izloženi neizrecivim opasnostima i nasilju. Nasuprot onima koji iskorištavaju ljudski očaj, mi kao kršćani trebamo slijediti Gospodina koji kaže: ‘Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.’ Još veća milost je dopustiti da nas evangeliziraju oni kojima pomažemo, prepoznati otajstvenu Božju mudrost upisanu u njih.”

Citirajući svoju prvu apostolsku pobudnicu Dilexit te, Sveti je Otac istaknuo da su siromašni – odrastajući u krajnjoj nesigurnosti, preživljavajući u najtežim uvjetima, uzdajući se u Boga, pomažući jedni drugima u najmračnijim trenucima – naučili mnoge stvari koje čuvaju u otajstvu svoga srca. Mi koji nismo imali takva iskustva – dodao je Papa – zasigurno možemo mnogo primiti iz toga izvora mudrosti koji je iskustvo siromašnih. Samo kada svoje jadikovke stavimo u odnos s njihovim patnjama i oskudicama, možemo primiti opomenu koja nas poziva da pojednostavnimo svoj život.

Papa Lav XIV. je na kraju zahvalio prisutnima na svemu što čine kako bi otok postao mjesto u kojemu možemo susresti Kristovo srce u prijateljskom licu pojedinaca i zajednica. Potaknuo ih je na posebnu pažnju i ljubav prema adolescentima i mladima, bogatima i siromašnima, stanovnicima otoka i gostima te istaknuo da je potrebno da ih upoznajemo pogledom koji gleda više od vanjštine i prepoznaje dubine njihovih nemirnih srdaca koja su često već, iako nesvjesno, usmjereni na Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost.