DESETA OBLJETNICA SMRTI ELIZABETE KULUNDŽIĆ, OSNIVATELJICE SVJETOVNOG INSTITUTA OBITELJI MALIH MARIJA
Na blagdan Gospe od suza, 31. kolovoza 2020. godine navršava se osam godina od smrti gospođe Elizabete Kulundžić, vjernice, laikinje, osnivateljice svjetovnog instituta „Obitelj Malih Marija“. Umrla je 31. kolovoza 2012. i sahranjena na Aninom groblju u Osijeku. Misu zadušnicu u crkvi sv.Josipa Radnika služio je, u koncelebraciji s više svećenika, nadbiskup đakovačko-osječki mons.Đuro Hranić. U svojoj propovijedi istaknuo kako je pokojna „teta Elza“, kako su je zvala njezina duhovna djeca, bila istinska karizmatičarka izrasla u ovom narodu i u svoje djelovanje ugradila je autentičnu kršćansku duhovnost svoga naroda, pobožnost Majci Božjoj i poslušnost mjesnom biskupu kao jedinom autoritetu Katoličke Crkve, kojoj je svim srcem pripadala i koju je svim srcem ljubila.
Elizabeta Kulundžić rođena je u Derventi 1921. godine u hrvatskoj katoličkoj obitelji. Mladenačke godine provela je u Sarajevu, gdje je završila Trgovačku akademiju. Tijekom školovanja živjela je u konviktu koje su vodile časne sestre milosrdnice, a duhovnik joj je bio dr. Čedomil Čekada, katolički svećenik iznimne duhovne širine i renesansnog intelektualnog obzorja. U apostolskom djelovanju gospođe Kulundžić utjecaj dr. Čekade snažno se osjećao.
U odgoju svojih „duhovnih kćeri“, kako je zvala djevojke koje je okupljala, naglašavala je važnost obrazovanja, ali i duhovne izgradnje za buduće zvanje u koje ih Bog zove: ili da budu dobre, pobožne i vjerne supruge i majke, ili požrtvovne, ponizne i posve predane Bogu kao redovnice. Isticala je neponovljivost svake osobe i osobnog poziva, pogotovo ako je to poziv na netipičan život kakav je sama živjela: živjela je u svijetu, bila je zaposlena, a opet – sva Božja. Naglašavala je da svaka djevojka može ostvariti pun i blagoslovljen život samo ako slijedi Božju volju i – posveti se u službi drugima. „Velika je opasnost za svaku osobu da se zatvori u samu sebe“ često je ponavljala. „Bog nas je stvorio da najprije ljubimo Njega, ali tako da ljubimo svoga bližnjega i radimo za njegovo vječno dobro“ govorila je, a svoj životni program sažela je u izreku: „Najprije moja duša, pa duša moga bližnjega, pa tek onda – moje tijelo“.
Gospođa Kulundžić, „teta Elza“ je najveći dio dio svoga života provela u Osijeku, gdje je poslije II. svjetskog rata, kao mlada stručnjakinja na području gospodarstva, dobila vrlo odgovorno radno mjesto u jednom poduzeću. Da se učlanila u Komunističku partiju – sigurno bi ostvarila iznimnu profesionalnu i društenu karijeru. Ali – nije! U Osijeku je bila jedna od onih vrsnih javnih radnika, vjernika, svjesnih svoga kršćanskog dostojanstva, koji su, između političkog uspona, uz cijenu nijekanja svoje pripadnosti Katoličkoj Crkvi, i savjesnog, predanog rada, ali politički „nepodobnog“ života, izabrali ovo drugo; potpunu vjernost Crkvi u skladu s Evanđeljem: “Tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem koji je na nebesima.“ (Mt. 10, 32)
Ponosno je živjela svoju pripadnost Katoličkoj Crkvi. U tom vremenu, trebala je, na primjer, iznimna hrabrost da se u crkvi nakon mise govori o svetom mladiću, intelektualcu i apostolu hrvatske mladeži prije II. svjetskog rata, dr. Ivanu Merzu, a ipak, „teta Elza“ je upravo to radila. Tijekom šezdesetih godina XX. stoljeća, svakog 10. svibnja, nakon mise u kapucinskoj crkvi, organizirala je kratki program povodom dana njegove smrti, a umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928. Vjernici su, pogotovo mladi, sa zanimanjem slušali što je o ovom mladiću govorio istaknuti osječki vjernik, ugledni liječnik, dr. Ladislav Vlašić, koji je bio Ivanov školski kolega u Banja Luci. Danas sv. Papa Ivan Pavao II., Banja Luci je 2003. Ivana Merza je proglasio blaženim. I bl.Ivan Merz i sv.Ivan Pavao II. su nebeski zaštitnici osječkog Sveučilišta.
Svoj apostolski rad s mladim djevojkama u Osijeku „teta Elza“ je počela pedesetih godina, u suradnji s o.Dragom Hartlyjem, isusovcem. Djevojke, srednjoškolke kao i one već zaposlene, dolazile su njoj na razgovor, a njemu na ispovijed. Nekoliko djevojaka ove generacije je otišlo u samostan, a one koje su se udale – postale su dobre i pobožne supruge i majke. Nakon odlaska o. Drage iz Osijeka, početkom šezdesetih, gospođa Kulundžić počela je surađivati s o.Donatom Kranjecom, kapucinom. On je postao i njezin duhovnik,a za duhovnika su ga izabrale i mnoge djevojke koje su dolazile na večernju misu u njihovu crkvu. O. Donat je bio profesor matematike i fizike, te duhovnik novaka u serafskoj gimnaziji, koja je bila u sklopu samostana.
Kad je, 1963. imenovan kapelanom župe sv.Petra i Pavla u Osijeku mladi svećenik, rođeni Osječanin, vlč. Ivan Šešo, veoma omiljen među mladim vjernicima, teta Elza je dobila novog, vjernog i pouzdanog suradnika. Vlč. Ivana poznavala je kao dječaka, koji je kasnije, kao briljantan učenik gimnazije, sve koji su ga poznavali i cijenili iznenadio svojom odlukom da postane svećenik. Sad je kao mladi svećenik najviše radio sa studentima, od kojih su mnogi na studij u Osijek došli iz okolnih mjesta. Na njihov prijedlog uveo je studentsku misu u župnoj crkvi sv.Petra i Pavla, sada konkatedrali, nedjeljom u 11, 30, koja se do danas slavi u isto vrijeme.
Teta Elza, pater Donat, vlč. Ivan Šešo, Osijek, II.Vatikanski koncil, Biblija i 1968. bili bi, suvremenim novinarskim jezikom govoreći, „tagovi“ u svakom tekstu o djelovanju Crkve među mladima u Osijeku tijekom šezdesetih godina XX. stoljeća.
Osječki kapucini su u vrijeme i poslije II.Vatikanskog koncila, u suradnji s vlč. Šešom, jednom mjesečno organizirali „Koncilsku tribinu“ na kojoj su predavači bili istaknuti hrvatski teolozi i bibličari. Cilj ovih tribina bio je vjernike upoznati s promjenama koje u Crkvu donosi II.Vatikanski koncil, te kako bi se sva hrvatska javnost što bolje pripremila na novo izdanje cjelokupne Biblije, koju su uređivali bibličar fra Bonaventura Duda i istaknuti hrvatski književnik Jure Kaštelan. Te tribine su, uz dostupnost ispovijedi u svako vrijeme, bile „silnice“ koje su mnoge mlade vjernike Osijeka sve češće privlačile u kapucinsku crkvu. Izdanje Biblije na suvremenom hrvatskom jeziku i u Osijeku je dočekano s oduševljenjem. Gotovo svaka katolička obitelj u pretplati je naručila svoj primjerak, i jedva dočekala da ju drži u ruci i prelista, pa, potom, pročita.
Godina 1968. bila je jedna od najturbulentnijih godina u svijetu nakon II. svjetskog rata. Mladi ljevičari zaljuljali su politički establishment na europskom kontinentu; Južna i i Srednja Amerika su već bili „inicirani“ „šminkerskim“ buntovnikom, Che Gevarom, dok su mladi SAD-a na stradanja svojih vršnjaka u ratu u Vijetnamu reagirali protestnim pjesmama. Bob Dylan, autor najpopularnijih protestnih pjesama toga vremena, 2016. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Duh mladog Boba Dylana „ozračio“je i mlade vjernike u Osijeku koji su sa zanimanjem pratili što njihovi vršnjaci po svijetu rade i kakvu glazbu slušaju. I njima je na dušu „sjela“ njegova balada „Blowing in the wind“.
Osim po objavljivanju Biblije, 1968. godina zapamćena je u Osijeku i po imenovanju kardinala Franje Šepera prefektom Kongregacije za nauk vjere, čime je postao prvi Hrvat koji je postigao tako visok položaj u hijerarhiji vatikanske države. Vjernicima u gradu to je bio sjajan Božji dar: pravovjernost cjelokupne Katoličke Crkve povjerena je svećeniku rođenom u Osijeku… Doživjeli su to kao znak Božjeg povjerenja u hrvatski narod i njegovu proročku ulogu u Crkvi.
Kao svakog Velikog četvrtka do tada, teta Elza je i na Veliki četvrtak 1968. Sa svojim „duhovnim kćerima“ u kapucinskoj crkvi nakon obreda, organizirala „Getsemansku uru“. Tijekom bdijenja Duh Sveti ju je nadahnuo da osnuje duhovnu zajednicu djevojaka koje će se posvetiti Bogu, ali – ne odlaskom u samostan, nego upravo – živeći i djelujući u svijetu. Pred očima su joj bile sve brojnije djevojke koje su dolazile u Osijek na školovanje, a za njih se iz Crkve nitko nije sustavno brinuo. Ona je živjela sama u stančiću na Vukovarskoj cesti 44, gdje je primala mlade djevojke s kojima je vodila duhovne razgovore. Imala je Božji dar da osobe sasluša, razumije, i pomogne im u duhovnom rastu. Djevojke su često dolazile uplašene, zgrčene duše, tjeskobne, a odlazile radosne i smirene. K njoj su rado dolazile i djevojke „s ruba“, izranjenih duša, a ona ih je primala otvorenih ruku i srca, što papa Franjo danas ističe kao bitno poslanje Crkve. Često je razgovor s njom završavao u suzama olakšanja i – odlaskom na sakramentalnu ispovijed, te iskustvom Božjeg milosrđa i ljubavi.
S nadahnućem o osnivanju svjetovnoig instituta teta Elza je upoznala patra Donata. On je to najprije odbio, ali – za blagdan Bezgrešnog začeća BDM, djevojkama je govorio o želji Bezgrešne da se osnuje zajednica koja će se posvetiti odgajanju mladih djevojaka u moralnoj čistoći za buduće zvanje – život u braku, ili – u posvećenom djevičanstvu u svijetu. Teta Elza ga je slušala oduševljena. O toj ideji je, potom, često razgovarala s djevojakama koje su pokazivale interes za taj poziv. S o.Hadrijanom Borakom, kapucinom, savjetovala se oko pisanja Pravila budućeg Svjetovnog instituta, zapisivala nadahnuća, i s djevojkama je, po uputama o. Hadrijana pisala Pravila. Na Uskrs 1969. pet djevojaka ju je posjetilo, čestitale su joj ovaj prelijepi blagdan i predale pismo sa svojim potpisima, kojim ju mole da im bude duhovna majka i vodi ih putem svetosti u Svjetovnom institutu Obitelj Malih Marija. Taj se događaj uzima kao dan osnivanja Svjetovnog instituta – Obitelj Malih Marija. 4. listopada 1975. biskup đakovački i srijemski mons.Ćiril Kos, nakon mise, u kapucinskom samostanu, teti Elzi je uručio biskupsku dozvolu za djelovanje Malih Marija, potvrdivši time i Pravila ovog svjetovnoginstituta.
Male Marije danas djeluju kao katehistice na župama, voditeljice župnog zbora, a profesionalno su zaposlene kao vjeroučiteljice, profesorice i liječnice. Surađuju s katoličkim udrugama u mjestima u kojima žive, te organiziraju duhovne obnove za žene, djevojke i udovice. Od 2011., imaju i svoj web-portal i Facebook. Ovaj web portal uređuju Male Marije, a tu svoje tekstove objavljuju svećenici vlč. Matej Glavica i kapelan osječkog Sveučilišta dr.sc. Arek Krasicki, iz Kongregacije Duha Svetoga.
Ana Penić, MM
