Pisao sam knjigu kakvu bih želio čitati

Knjiga je plod apostolata jednog laika i doprinos evangelizaciji, o kojoj se u današnjoj Crvi toliko govori, i njenim objavljivanjem oriznajem se Kristovim u svijetu u kojem živim – rekao je Nebojša Gunjević

U miru slova, Lopta u letu i Silna srca. Tri su knjige koje je napisao Nebojša Gunjević, svojevremeno novinar u sportskoj redakciji Zadarskog lista, čije tekstove i dalje možete čitati svake subote u našim novinama. Nebojša donosi nove nastavke Priča o Svetima, feljtonu koji je doživio i svoje drugo izdanje. Prvi smo nazvali Sveci u Godini vjere i u 40 brojeva Zadarskog lista mogli ste pročitati životopise isto toliko svetaca. Sada smo krenuli s Pričama o Svetima (početkom kolovoza objavljen je 11. nastavak) koje ćemo objavljivati do kraja godine. Prije toga Nebojša je životopise 50 svetaca sakupio i objavio u knjizi Silna srca koja je 11. kolovoza predstavljena u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Belafuži.
– Nakon što sam dugo godina držao vjeronauk krizmanicima u svojoj župi i vodio 70-ak četverodnevnih Malih tečajeva Kursilja u našoj Nadbiskupiji i izvan nje, koje je pohađalo oko 2000
vjernika, učinilo mi se potrebnim nešto i napisati – kaže Gunjević koji je sve što piše o svecima u Zadarskom listu napisao i piše – besplatno. Fra Edi

Učitelji kreposti
Ako je povijest učiteljica života sveci su učitelji kreposti.
– Svi sveci su bili grešnici i svi su oni to isticali. S druge strane, naša percepcija svetaca je takva da često mislimo kako su to bili ljudi izvan stvarnosti i da su hodali pola metra iznad zemlje, a svaki je od njih bio s obje noge na zemlji, i zapravo je svaki čovjek pozvan na svetost. Sveci su uspjeli ono što mi ne uspijevamo, umrijeti sebi kako bi u njima živio Krist.

– Sa Silnim srcima sve je i počelo u Zadarskom listu. Po što je Marija Ćurko prestala pisati o vjerskim temama, vidjevši nedostatak tekstova o Crkvi rekao sam glavnom uredniku Luki Periću da bih mogao jednom tjedno napisati nešto o vjeri. Šime Ćurko mi je predložio neka to budu životopisi svetaca i u prvom feljtonu objavljivali smo svece čiji su blagdani dolazili u tjednu nakon kojih bi se objavila priča o njima. Odlučili smo se za tekstove koji će imati nešto više od tri kartice i koji će se objavljivati na četiri novinska stupca, a na preostala dva stupca objavljivana su nedjeljna čitanja. I to je bio moj doprinos obilježavaju Godine vjere, na što je vjernike pozvao papa Benedikt XVI.

Sveci su toliko ponizni da nam mogu izgledati poput nestvarno buktećih katedrala čija srca gore milijunima najraskošnijih svjetala nezamislivih boja.
(iz knjige Silna srca)

Tekstovi o svecima zapravo su priče o konkretnim ljudima koji su živjeli u različitim vremenima.
– Ljudi vole priče. Kad bih odlučio pisati o pojedinom svecu kako bih mogao ispričati zanimljivu priču pročitao sam sve što je objavljeno na hrvatskom jeziku, koliko je to bilo moguće. Za neke svece, gdje je bilo manje materijala iz kojega bi se mogla izvući priča, služio sam se i engleskim tekstovima a pisao sam nastojeći da tekstovi budu svima razumljivi. Držao sam se činjenica iz života pojedinog sveca, no bilo je svetaca kod kojih je činjenica malo i tu sam onda morao praviti priču.

U jednom trenutku objavljivanje feljtona Sveci u godini vjere je prekinuto. Bilo je to početkom 2013. godine.
– Samo je jedan subotnji broj Zadarskog lista u periodu u kojem je feljton trebao biti objavljivan bio bez teksta o svetima. Dogodilo se to jer sam doživio srčani udar zbog kojeg sam završio u bolnici, a kasnije i na rehabilitaciji. Neke tekstove sam imao pripremljene unaprijed, a kad ih je ponestalo odlučio sam zbog narušenog zdravlja prestati pisati. Razgovarao sam s urednikom i rekao mu da ćemo morati prekinuti suradnju.

Ipak, pisanje je nastavljeno.
– Za tu odluku presudan je bio susret s fra Edijem u crkvi Sv. Mihovila na Poluotoku. Ne znajući kako ću prestati pisati fra Edi mi je rekao: » Nebojša, čitamo to što pišeš o svecima i otac Ante misli kako bi, kada završiš, tekstove trebalo skupiti u knjigu«. Učinilo mi se kako preko fra Edija govori Netko drugi pa sam nastavio pisati. Hvala mu na tome.

NADBISKUPOV GOVOR

Gunjević je knjigu izdao u vlastitoj nakladi. Predgovor je napisao mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, a objavljivanje knjige pomogla je Zadarska županija.
– Jako sam zahvalan nadbiskupu što je uz svoje brojne obveze našao vremena pročitati knjigu i napisati predgovor, a također i ljudima iz Županije koji su tu knjigu prepoznali kao vrijednost, jer je nisam pisao kako bih zaradio, već sam pisao knjigu kakvu bih želio čitati.
U Hrvatskoj se knjige nažalost slabo čitaju i još slabije kupuju pa ću biti zadovoljan ako pokrijem uloženo a sva eventualna dobit ići će na tiskanje novih izdanja. Premda je to možda nerealno očekivati, Bogu je sve moguće.

Zanimljiva su i Nebojšina razmišljanja o tome kakav odjek očekuje kod potencijalnih čitatelja.

– U tom smislu, knjigu planiram prevesti na engleski jezik, što s obzirom na nove tehnologije koje vrlo lako omogućuju dostupnost napisanog otvara velike mogućnosti i potencijalnih milijardu i više čitatelja. S druge strane, ne bih se iznenadio ni razočarao kada bi se na promociji u mojoj župi na Belafuži prodalo samo nekoliko knjiga. Uostalom, do sada sam već dosta knjiga darovao, a to ću i dalje činiti.

Poštovanje autorskih prava
U prvoj verziji, u kojoj je knjiga izdana u pet primjeraka, bilo je znatno više fotografija. Većina tih fotografija u, uvjetno kazano, drugom izdanju izbačena je iz knjige.
– Fotografije sam izbacio jer nisam imao novca tiskati tako bogato ilustriranu knjigu, što je bila moja prva ideja. Osim toga, svjestan sam da bih objavljivanjem fotografija na kojima nije naveden njihov autor prekršio mnoga autorska prava.

Naglasak je, kaže Gunjević, na evangelizaciji.
– Knjiga je plod apostolata jednog laika i doprinos evangelizaciji, o kojoj se u današnjoj Crkvi toliko govori, i njenim objavljivanjem priznajem se Kristovim u svijetu u kojem živim. Puno je vremena prošlo otkako vjerujem Isusu koji je rekao da tražimo njegovu pravednost i utječemo na stvaranje njegovih prostora na Zemlji, a da će nam se sve ostalo nadodati. U toj vjeri knjiga je moja ostavština svim mojim potomcima.

Šime Ćurko, Zadarski list, 11. kolovoza 2014