PLAMEN MALE SVIJEĆE
Pala je noć. Čovjek uze malu svijeću iz kutije, zapali je i poče se s njom penjati dugim spiralnim stepeništem.
– Kuda idemo? – upita svijeća. – Penjemo se na kulu, da osvijetlimo put brodovima do luke. – prošaputa čovjek. – Ali nijedan brod ne može vidjeti moju svjetlost! – uzvrati mala svijeća.
Iako tvoj plamen i nije tako veliki, – reče čovjek – ti svejedno nastavi gorjeti što jače možeš. A ostalo prepusti meni.
I tako pričajući, njih dvoje stigoše do vrha stepenica, a potom i do ogromnog fenjera na vrhu kule. Čovjek približi svijeću i s plamenom njenim upali fenjer. I uskoro velika polirana ogledala iza fenjera, reflektirajući svjetlost male svijeće, raširiše svjetlost po moru miljama daleko, osvjetljujući put brodovima i putnicima.
I KAO ŠTO PLAMEN JEDNE OBIČNE MALE SVIJEĆE može raspaliti ogromnu vatru i osvijetliti put stotinama ljudi, tako i iskre tvoje duševne topline i primjer tvoje dobrote, mogu korijenito izmijeniti živote, poglede na svijet i sudbine ljudi oko tebe, pa čak i ako oni to sami ne razumiju u potpunosti.
I baš zbog toga BUDI SVJETLOST za ljude koji te okružuju, isto kao i ovaj svjetionik koji i u najtamnijim noćima i u najstrašnijim burama, nastavlja jednako svijetliti.
(Visited 1.191 times, 1 visits today)
