Pobijedili smo: Mama i Ja – životna borba malog junaka – IV. dio

Dragi prijatelji, jedna hrabra majka odlučila je svoju životnu priču podijeliti s čitateljima našeg portala. Njezino svjedočanstvo prenosimo u originalu kroz četiri nastavka. 21. siječnja ove godine naš Junak (za kojeg su i mnogi od vas, dragi prijatelji, one dramatične 2013./2014. godine molili) slavi 8. rođendan, stoga ćemo u svakom tjednu objaviti nastavak njegove priče. Svi podaci poznati su uredništvu. Molimo da ni jedan dio ovog teksta ne kopirate niti objavljujete bez prethodnog dopuštenja.

Prvi dio možete pročitati OVDJE, drugi dio OVDJE, a predzadnji nastavak OVDJE.

Slijedi nastavak ove istinite i dramatične životne priče:

****

Kod kuće su me dočekala moja dva sina i moja majka. Bilo mi je veliko olakšanje što sam stigla kući, ali doći iz rodilišta doma – bez djeteta koje sam rodila, ta žalost i bol ne mogu se opisati riječima. Nastavila sam se izdajati i zamrzavati mlijeko, i tako do sedmog mjeseca Matejevog života.

Desetak dana sam se oporavljala, a svaki dan oko 13h, zvala sam Rebro da dobijem informacije o stanju svog djeteta.

Samo Bog mi je davao snagu i unutarnji mir za sve to izdržati. Svaki put kad sam uzela telefon u ruke, vjerovala sam da je moje dijete dobro, te da nema većih komplikacija. I bilo je tako, hvala Bogu!

Matej je veoma polako, ali sigurno napredovao, vođen Božjom snagom i ljubavlju. Hranio se na sondu 1 po 1 mililitar, te je dobivao gram po gram na kilaži.  Mjerila sam i gledala svaku sitnicu koja je išla na bolje, i da… dugo je to trajalo, ali nije bilo lošije, i nije bilo većih ni novih komplikacija, s obzirom da je kod djece palčića takvo stanje učestalo.

Jednom, od prilike, sredinom veljače te 2014. godine kod Mateja je bila vizita, a o događaju svjedoči majka S. D. koja je bila uz svog sina odmah do Mateja. Liječnici su rekli: ”Ma, ovaj mali je čudo, prihvaća hranu, mokri, ima stolicu, bori se, svakim danom je sve jači. Nema komplikacija što gotovo svi tako rano rođeni imaju.” Uglavnom tim liječnika bio je iznenađen…

***

Moj suprug je 31. siječnja došao kući, a prije toga je posjetio našeg Palčića na Rebru.

Od 3. veljače muž me svaki dan vozio Mateju u posjetu, tako da sam ga hranila svojim mlijekom. Uvijek sam mu molila, pjevala, te pripovijedala što ga doma čeka.

Puno je spavao spokojnim snom, ali znala sam da me čuje, znala sam da mi prepoznaje glas, znala sam da osjeća moj miris. Znao je da je ljubljen i voljen, ta bio je od Boga izmoljen.

Gotovo svakodnevno imala sam konzultacije s dr. B. D. A., uvijek mi je pričala kakvo je stanje – tog dana – za dijete, te je znala dodati: ‘A sutra ćemo vidjeti kako bude’. Jednom sam joj rekla sljedeće: ”Doktorice, ako je Matej danas dobro, vjerujem da će i sutra biti dobro.” A ona je uzvratila: ”Ako Vi, mama, tako kažete, neka tako i bude!”

Matej je svakodnevno bivao sve jači i lijepo je napredovao, tako da se bližio naš odlazak kući. Na Rebru je ukupno proboravio 111 dana. Otpušten je kući na moju inicijativu 12. 5. 2014. sa tjelesnom težinom od 4, 260 kg. Hranio se na nazalnu sondu kroz nos u želudac. Za promjenu sonde obučile su me sestre u bolnici. Po odlasku iz bolnice rekla sam Matejevoj doktorici: ”Hvala Vama i Bogu hvala, na velikoj brizi i trudu koji ste uložili za moje dijete, pa i ostalu dječicu na odjelu.’ A ona je odgovorila: ”Ovak’ mama, prvo definitivno Bogu hvala, a onda meni i cijelom timu liječnika.”

Kad smo stigli kući, nastavila se naša zajednička borba za prelaženje prepreka i to korak po korak. Matej je zahtjevno dijete i potrebna mu je posebna pažnja i pomoć. Za sve što radi potrebno mu je puno, puno vremena.

Bože, hvala Ti na vremenu koje si mi darovao za moju djecu i obitelj.

Molim za sve osobe spomenute u ovom svjedočanstvu, jer svaka je duša na kugli zemaljskoj jednakovrijedna Gospodinu, i On sve čini da Mu se naša srca približe. Pitanje je samo vremena…

***

21. siječnja iz srca su mi izišle sljedeće riječi kao molitva za moje djetešce:

”Mali moj Matej,

Neka te čuva dragi Bog,

Blizu o blizu srca svog,

I Majka, sveta Marija,

Svih grješnikov likarija,

I anđeli čuvari skupa s Njom,

Neka čuvaju naš dragi dom.”

***

ZAHVALA

Hvala Ti, majko što si mi darovala život, kojim mogu svjedočiti kako je velik Gospodin! Veliko HVALA  mojoj dragoj majci koja je cijelu ovu moju situaciju otrpjela, na način koji samo majka može razumjeti. S puno molitve, strepnje i ljubavi spram mene i moje djece. I kao mnogo puta do sada u životu, nije joj bilo lako. Zato majko, od srca ti hvala! Neka ti dragi Bog stostruko vrati, za svako dobro koje nosiš u srcu.

Veliko hvala mom suprugu, koji je podnosio veliku muku i bol, jer je bio odvojen od djece i mene. A najteže od svega bilo mu je, što nije znao što se događa sa mnom i nerođenim djetetom. I njegova patnja sigurno nije bila uzaludna. Hvala mu što je izdržao tu preveliku bol koja je razarala njegovo biće.

Veliko hvala mojoj nejakoj dječici K. i L. koji su MORALI prihvatiti i nositi naš zajednički križ na svojim krhkim i nejakim plećima i nije im bilo lako! Ali na sreću, imali su uz sebe svoju baku koja im je u teškim trenutcima bila veliki oslonac. A također su imali ljubav i nadu u svojim srcima, što im je pomoglo da ustraju u molitvi za život njihovog brata Mateja.

Veliko hvala pokojnom djedu Joži V., koji je uložio iznimnu volju i napor te nam pomagao u svakom trenutku kad nam je to bilo potrebno. Ponekad je teško shvatiti da postoje ljudi koji su spremni učiniti SVE za svoje bližnje bez imalo zadrške! Deda Joža bio je jedan od njih! Za vrijeme njegova života rekla sam mu 1000 puta hvala i zbog  toga mi je neizmjerno drago.

Veliko hvala našem cijenjenom župniku vlč. D. B. što svoj životni poziv obavlja ponizno, s puno ljudskosti, brige za bližnjeg i običnog čovjeka. Hvala mu na svim propovijedima koje dotiču naša srca, te nas potiču da budemo bolji ljudi. Hvala Gospodinu na  nebesima za ovako brižnog svećenika, neka ga vodi i bdije nad njime u svaki trenutak života njegova.

Veliko hvala svim znanim i neznanim moliteljima (kojih je bilo jako puno), te cijeloj obitelji i prijateljima koji su svojom vjerom i ustrajnom molitvom zajedno sa mnom izmolili kod Gospodina život i zdravlje za maloga Mateja. Matej doslovno znači DAR BOŽJI! To maleno Božje stvorenje, koje je željelo živjeti, taj dar Božji danas ima dvije godine.

Veseo je i znatiželjan dječačić koji hodi putevima Božjim…

Neka je hvala i slava Gospodinu na visini, oduvijek, danas i u vijeke vjekova!

Zahvalna majka N. K.

Grad ,O. 28. prosinca 2015.

 

KRONOLOGIJA

21. 4. 2014. (tada je to bio Veliki ponedjeljak) – termin Matejevog rođenja
22. 12. 2013. – u 23. tjednu pukao vodenjak
23. 1. 2014. – Matej rođen
24. 5. 2014. – (nakon 111 dana) otpušten iz bolnice
25. 8. 2014. – skinut sa sonde, te prihvatio bočicu
26. 9. 2015. – samostalno prohodao

 

2014. godina bila mi je izuzetno važna. Te godine u mojoj obitelji primljena su 3 važna sakramenta. U travnju je bila K. krizma (sv. potvrda), u svibnju L. Prva pričest, a 29. 12. 2014. Matejevo krštenje.

_______________________

Dragi prijatelji i čitatelji ove potresne istinite priče, naš Mali Junak (čiju smo dramatičnu borbu i želju za životom pratili kroz ovo svjedočanstvo) danas ima 12. GODINA. Uredništo portala OMM, u ime svih vas i u svoje ime, želi mu blagoslovljen i radostan rođendan, puno zdravlja, radosti, ljubavi i Božjeg blagoslova. Neka ga prati i zagovor sv. Janje (djevice i mučenice) na čiji dan je Matej rođen!

Zahvaljujemo i mami N., što je smogla hrabrosti i napisala ovu dirljivu priču. Neka sve bude Bogu na slavu i na duhovnu izgradnju svih onih koji čitaju ove tekstove.

______________________

Dopuštenje autorice za prenošenje ovog teksta i slika je ekskluzivno i vrijedi ISKLJUČIVO za portal Obitelj Malih Marija, te nije dopušteno bez prethodnog odobrenja kopirati ili dijeliti bilo koji dio teksta i slike.

*1. puta objavljeno 21. siječnja 2020. god., na Matejev 6. rođendan <3