POD OKRILJEM BEZGREŠNE
Dolaskom u Split u jesen 1975. godine obilovao je bogatim jesenskim plodovima. Slavlje 13 stoljeća kršćanstva i ponovni susret sa o. Gabrićem kada su ga mladi nosili na rukama, susret sa majkom Terezijom u Gospe od zdravlja, smještaj u obitelji gdje sam čuvala dijete Felićija, uključivanje u zbor mladih u sv. Frane… sve to budi u mojoj duši divna sjećanja.
Današnji blagdan Svijećnice posebno me sjeća na jedan milosni dan. Moje predanje Isusu po rukama majke Marije veoma je upečatljivo. Marija me darovala svome Sinu od samog krštenja. Otac me, sa kumom Delfom, donio treći dan nakon rođenja u malu kapelicu sv. Ante u Bugojnu. Svećenik je pitao kako će se zvati? Otac je odgovorio ona je deseto dijete dajte joj vi ime, eto Jelena Križarica me posvojila i dovela do izvora rijeke Jadro. Uz molitve i pomoć Instituta Malih Marija iz Osijeka + naša teta Elza me češće posjećivala sa sestricama koje bi dolazile u Split i ljetovale u sv. Križa na Čiovu. To su bila predivna zajedništva koja su mi ostala zauvjek u sjećanju.
U sv.Frane u Splitu djelovali su vrlo aktivno svećenici i časne sestre. Jedna grupa djevojaka željela je voditi dublji duhovni život .Tražile smo svećenika koji će nam pomoći na tome putu. Na blagdan Svijećnice 1978. godine svjetlo Duha svetoga zasjalo je u srcu p. Nikole M. Roščića. On nas je prihvatio svim srcem svoga žara i poleta. Uistinu nas je dobro upoznao i poticao na putu vjere i predanja. Kod prvog susreta govorio je o hrabrosti svjedočenja ako želimo ići putem savršenosti. Govorio je o primjeru galeba Jonatana koji je u težnji za savršenstvom letenja bio ismijan i odbačen ali samo privremeno. To je i život skoro svakog vjernika u izgradnji svoga značaja i vjere. Tako smo se spontano nazivale Jonatanke.
Grupa poletnih mladih djevojaka je bila srce i angažiranih vjernica u zboru i drugim aktivnostima. Te djevojke postale su dobre majke (sada i bake) a rodilo se i nekoliko duhovnih zvanja. Krug tih djevojaka kasnije se proširio u Udrugu Vojske Bezgrešne i posvetu Gospi na blagdan sv. M. Kolbea. Ovom prilikom ne mogu a da ne zahvalim svim srcem našem dragom sada pokojnom p. Nikoli za tih 13 godina odgoja mladih u Splitu i 43 godine našeg prijateljstva sa Isusom i Marijom. Sada snivaj svoj san ne više na kamenu, niti na valovima života. Tvoj rad i srčano zalaganje za nas mlade i svakog čovjeka u potrebi neka bude nagrada za vječni život. Amen.
Jelena Miličević, MM
***
Draga Jelena, imam i ja ovu sliku Jonatanki koju si mi poslala i podsjeca me na lijepa vremena. Tražili smo i željeli “nešto više” a imali srdačna i topla druženja i prijateljsta od kojih su neka održana i do današnjih dana. Bila sam na sprovodu nasem p. Nikoli koji nas je učio čovjekoljublju i domoljublju. Nama je dao snažan pečat. Sjećam se živo kako nam je jednom dao zadaću da napišemo kao esej tko nam je bliskiji sv. Pavao ili sv Petar. Mislim da smo u ta vremena mi s velikom čežnjom za duhovnim sadržajima propitivali i rasli u svojoj vjeri. Hvala dragom Bogu za zajednicu u sv. Frane za vjeronak, za nase voditelje, svecenike i časne. I danas vidimo prekrasne mlade ljude, obitelji, koji svoju vjeru zive i svjedoce. Neka nam je svima pomogne dragi Bog. Hvala dragom Bogu i za tebe, tvoj život i svjedočanstvo vjere. Hvala ti. Puno pozdrava. Ja jos radim i ovo ti pisem u kratkoj pauzi. M. ️
*1. puta objavljeno 2. veljače 2021.
