Prava radost, Isusova i naša
Treća je nedjelja došašća nedjelja radosti. I Riječ Božja ima radosni ton. Prorok Sefanija bodri narod: Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! A sveti Pavao piše Filipljanima: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Razlog za radost blizina je Božjeg dolaska. Očekivali bismo i u evanđelju prizvuk božićne radosti. A ono, i dalje strogost Ivanova propovijedanja i zahtjevnost obraćenja. Možda naoko ne djeluje skladno povezano s cjelinom biblijskih čitanja ove nedjelje. Tako je ako pristupimo površno. Ali ovaj jordanski događaj progovara o istinskoj i jedinoj pravoj radosti. Ivanova riječ nikoga nije ostavila ravnodušnim. Svi mu prilaze s jedinim pitanjem: Što nam je činiti? Ivan za svakoga ima niz savjeta. Očito je jedno, oni koji su Ivana slušali nisu u sebi osjećali radost života. Zato pitaju, traže i otkrivaju, što treba činiti da bi imali radostan, ispunjen i smislen život.
Vjerujem da i sami ovih predbožićnih dana želimo srce ispuniti radošću. Recept za radostan život i nama je tražiti od Ivana Krstitelja. Što je nama činiti? Počesto ljudi u traganju za radošću i smislom života, razloge traže negdje izvan sebe. Ivan svakoga upućuje u realnost vlastitoga života. Jer razlog za radost skriva se u nama samima. Potrebno je uvidjeti i spoznati gdje i u kojim područjima moj život ide u krivom smjeru, što konstantno pogrešno činim, gdje sam zastranio i zbog čega sam izgubio radost života? Tek s jasnom i iskrenom spremnošću ispravljanja i korigiranja vlastitih pogrešaka, sa spremnošću na obraćenje, Bog može unositi radost i smisao u naše živote. Ivan je konkretno upućivao svoje sugovornike na što u životu moraju dobro paziti. Njegov glas i danas treba odjeknuti: Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako. Ne utjerujte više nego što vam je određeno. Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom. Ne možemo reći da Ivan postavlja prevelike zahtjeve, nerealne i neostvarive. Dapače, Ivanovi zahtjevi su poput ohrabrenja i poticaja. Riječ je o malenim detaljima života u kojima se baš svatko može prepoznati. Prava radost osjeti se kad čovjek pobijedi svoja grešna nagnuća, kad učini dobro, kad dio sebe podijeli s drugima, kad nastoji i ustraje u čestitosti života. Radost mirne savjesti ne može se usporediti s drugim radostima.
Bez radosti, život postaje besmislen. I stalno ću proklinjati tamu a ne željeti upaliti zraku svijetla. Prava i iskrena radost koja jedina daje smisao čovjeku izvor ima u Bogu. Može oko mene sve pucati od veselja ako nisam radostan u sebi ništa mi ne koristi, a može sve oko mene ići naopako, ako sam siguran u svoj nutarnji mir, radost i zadovoljstvo, tada i ne primjećujem negativno oko sebe. Svi dobro znamo za takvo iskustvo. Svjesni takve radosti i želeći je za sebe i druge oko nas, smijemo reći da se prava radost umnaža dijeleći. Onaj tko oko sebe sije radost a radost ovdje može biti zajednički nazivnik za: plemenitost, dobrotu, velikodušnost, srdačnost, strpljivost, razumijevanje, obazrivost, spremnost na pomoć; osjeća i snagu svoje radosti. Budi čovjek radosti, sij radost i ne obeshrabruj se. Radostan i vedar čovjek u društvu oko sebe ima čarobnu i čudesnu moć. Takvi ljudi znaju utješiti i podići, oraspoložiti i ozdraviti. Radosni ljudi podižu atmosferu i uveseljavaju. Ako Bogu prepustim svoje brige, ostaje mi tisuću razloga za radost. Bog želi da budemo ljudi ispunjeni radošću. Isus i našem vremenu želi darivati radost, vedrinu i smisao. Sreća naša da nismo sami. Ne bi bili sposobni sami vjerovati da dobro pobjeđuje i da život ima smisla. Zahvaljujući Bogu postajemo svjesni razloga za radost. Onu pravu, Isusovu radost koja postaje i našom.
Matej Glavica
