PRIHVATIMO PONIŽENJA, S LJUBAVLJU
foto: “Razapinjanje Isusa”, Giotto / wikipedia
U korizmi smo… najdramatičnijem vremenu crkvene godine. Svakog petka, a negdje i nekoliko puta tjedno, molimo i razmatramo Križni put… Isusovo poniženje, Muku, agoniju i smrt…
U Isusovoj muci uvijek imamo pred očima i Njegovu Majku, ali i druge dvije Marije koje su stajale pod križem – Mariju Magdalenu i Mariiju Kleofinu.
Sv. Ivan, apostol, posljednji je pisao Isusov životopis (Evanđelje po Ivanu). Samo je on zapisao da su pod Isusovim križem stajale tri Marije: Marija, Isusova Majka, Marija Kleofina „sestra Isusove Majke“, mi bismo danas rekli – sestrična ( ni u jednom evanđelju ne piše da je Isusova Majka imala rođenu braću i sestre) te Marija Magdalena, pokajnica i pokornica. S Isusom su i sve tri Marije bile spremne biti do kraja ponižene, popljuvane, pogrdnim imenima nazivane… Uz Isusovu Majku i ove druge dvije Marije su ga prihvaćale i voljele kao Učitelja, kao Sina Božjega, koji im je promijenio i obogatio život. Dušom, srcem i duhovnim iskustvima, koja se ne mogu riječima opisati i izreći, spoznale su da je Isus Bog, i da je Bog ljubav. Sada, svoga Učitelja, ni Marija Magdalena, ni Marija Kleofina, ni Marija – majka svoga Sina, izranjena i ponižena, nisu htjele ostaviti samog u Muci.
Od Isusovih učenika samo je najmlađi, Ivan, s njima stajao pod križem. I s njima prihvaćao sve poruge i poniženja koje su mu bile upućene. I on je u svom evanđelju zapisao da je Isus s križa povjerio svoju Majku njemu, svom ljubljenom učeniku: “Ženo! Evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!“ I uze je učenik k sebi (Iv 19, 26, 27).
I mi smo pozvani da svoja poniženja, a sigurno ih doživljavamo, sjedinimo s Isusom raspetim i umirućim, i s Njegovom Majkom i drugim dvjema Marijama, koje su bile s Njim dok je umirao… Prihvatimo taj Isusov poziv. Zajedno s Njim proživimo i svoja poniženja, i kad izgleda da je sve uzalud. Jer – nije uzalud! Isus je umro, ali je treći dan uskrsnuo. I mi smo, kao Marijina djeca pozvani prihvatiti i nositi trnovu krunu poniženja na glavi i križ života na ramenima… i posrtati korakom, i padati na svom Križnom putu… do kraja života. Ali, ako ustrajemo, sigurni smo da ćemo s Isusom i Marijom, Njegovom, Majkom biti – vječni pobjednici!
Ana Penić, MM
