Put križa – put spasenja (razmišljanje uz današnje Evanđelje)

Zapazimo danas prispodobu o pšeničnom zrnu. Isus je u najljepšoj i najkraćoj paraboli sročio sav vazmeni misterij – svoj i naš. Sročio je svoj i naš put križa kao put spasenja, svoj put smrti i ukopa kao put k uskrsnuću. Svaki njegov učenik, svaki koji ga sluša i ljubi, neka pođe za njim. Njegovim putem. To je konačno put proslave. “Počastit će ga moj Otac.” Kršćanska askeza nije pusta tjelovježba nego – nasljedovanje Krista. U njemu je skrivena uskrsna tajna naših grobova, i svega našega zemaljskog trpljenja. Također, ne zaboravimo početnih redaka današnjeg evanđelja. Nadovezuju se na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem koji je ozlojedio farizeje te su govorili: ”Vidite, ništa ne postizavate. Evo sav svijet ode za njim!” Evanđelist Ivan se poigrao tom riječju – ‘sav svijet’.
Grci žele vidjeti Isusa doći s njim u dodir, uspostaviti zajedništvo. Isusova misija dosiže svoj cilj: cijeli svijet je pozvan da priđe u Isusov zagrljaj. Ima li u nama duše i srca Filipa i Andrije? Njima su se usudili prići “oni” da ih privedu k Isusu. Znamo li mi, učenici Isusovi, pobuditi u drugima NADU U ISUSA?

fra Bonaventura Duda

Odabrala: Jelena, MM