RADOŠĆU OBDARENE – ŽENE BIBLIJSKOG ŠARMA
Sv.Ana podučava malu Mariju, detalj iz crkve u Jeruzalemu
U godini vjere, na blagdan bl.Alojzija Stepinca, Obitelj Malih Marija ugostila je „žene biblijskog šarma“- nekoliko udovica i jednu neudatu ženu koje rade prekrasne stvari za Boga, ali na različitim područjima i na različite načine. Poznamo se iz crkve, s tržnice, s osječkih ulica, ali tek kad smo se susreli s njima licem u lice, kad su nam ispričale sve što rade, shvatile smo kakvo bogatstvo Osijek ima! Toliko svjetla, dobrote, sjaja, maštovitosti, hrabrosti, kreativnosti, požrtvovnosti – plodove svoga rada, samozatajnosti i ustrajnosti ove žene daruju kao blagoslov onima koji su sami, bolesni, zaboravljeni; obiteljima, mladima, te korisnicima javnih i socijalnih ustanovama ovoga grada, da je vrijedno sve to ne samo zabilježiti, nego i pridružiti im se, u skladu sa svojim kompetencijama, u svakodnevnom odgovoru na Isusov poziv: “Što god učinite jednom od ove najmanje braće, meni činite!“ Ove su žene autentičnog „biblijskog šarma“: u njima nalazimo marljivost Marte, molitveno predanje Marije, poduzetnost, samouvjerenost, i odlučnost Lidije, te, dakako, svu predanost volji Božjoj i ljubav Marije iz Nazreta, Isusove Majke, zaručnice Duha Svetoga, udovice Josipa iz Nazareta i – nakon Duhova – Majke Crkve. Činjenica je da su svi nabrojeni likovi biblijskih žena opisani perom i srcem sv.Luke, evanđelista i autora Djela apsotolskih. Osobno, duboko sam uvjerena da je njegova naklonost spram žena plod njegova susreta s Isusovom Majkom, ženom i ženstvenošću posve drugačijima od onih koje je susretao u svom, kozmopolitskom, građanskom, visoko civiliziranom ali poganskom antičkom svijetu. Podsjetimo se samo činjenice da je prva u Europi Radosnu vijest slušala i primila krštenje – žena, Lidija, prodavačica grimiza, poduzetnica.
„U dan subotnji iziđismo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. Slušala je tako i jedna bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio. Pošto se pak krsti ona i i njezin dom, zamoli: “Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.“
I prisili nas. (Dj 16, 13-15)
Lidija je uspješna pobožna žena. Ona je sigurna, poduzetna, otvorena za Božja nadahnuća i u trenu prepoznaje tko je pravi Bog i i zatraži krštenje! Kao nebo i zemlja tako su velike i duboke razlike između milosrdnog Boga kojeg je propovijedao Pavao i cijele lepeze prizemnih i praznih poganskih bogova u kojima je tražila puninu i smisao života. Imućna je, i nije joj problem primiti Pavla i Luku u svoju kuću, dapače, „prisili ih“, kaže Luka. On spominje da se s njom krstio i sav njen dom, ali ne spominje njezina muža. Vjerujem da je bila udovica.
U ženama koje su nam bile gošće osjetili smo ljepotu otvorenosti, spontanosti, kreativnosti i djelotvornosti žena koje su bile neprocjenjivo blago prve Crkve. Ženstvenost u našoj Crkvi, danas, nažalost, još se uvijek doživljava plošno, stereotipno, jednolinijski i – ne nedovoljno življeno, nego nedovoljno prepoznato iskustvo kao autentični, prelijepi identitet hrvatske žene koji možemo i trebamo ponuditi svijetu kao „izvorni hrvatski proizvod“. To je žena koja u svakoj generaciji, pa i našoj, živi u sjeni križa i s molitvom Isusovoj Majci, čije iskustvo pronalazi u svom životu. I upravo taj doživljaj istosti s Isusovom Majkom izvor je nadahnuća i neizmjerne radosti svake od njih.
S nama su bile Marija Šešo, Nada Prlić, Mirjana Ratkaj, Elizabeta Anić, Marija Beličević, vrsne žene, kako bi ih nazvala „Knjiga Mudorsti“, udovice, te Ksenija Medvidović, jedina među njima koja nikada nije bila udata. Svaka je govorila o onom što radi za Boga i bliženjaga, a to je tako bogato da zaslužuje – cijelu jednu knjigu, u koju bih svakako uvrstila još jednu udovicu, gospođu Katicu Štark, po čijem pokojnom suprugu, Ivanu Štarku, danas nosi ime Škola za učenike s posebnim potrebama u Osijeku. Ona je i majka djeteta s posebnim potrebama, i članica „Veronikina rupca“, a za nju je jedna djelatnica škole za djecu s posebnim potrebama jednostavno rekla: “Krasna žena, za svaki Božić i Uskrs donese našoj djeci – tonu kolača!“ Za svaku pohvalu, zaista!
Danas ih samo predstavljamo po područjima djelovanja:
Marija Šešo, je osnivateljica i voditeljica Katoličke udruge „Veronikin rubac“, dobitnica je „Volonterske nagrade“ za 2012. godinu, koju su izabrali sami volonteri Osijeka; Nada Prlić, ravnateljica je Medicinske škole, također članica „Veronikina rupca“, koja zajedno sa svojim učenicima već osam godina školuje više od 20 učenika u Beninu (u školovanje je uključeno i nekoliko profesora), Mirjana Ratkaj, članica „Marijine legije“, mnogostarno je aktivna, Elizabeta Anić, bivša ravnateljica Škole za tekstil, dizajn, volonterka i suradnica o.Božidara Nagy, Ksenija Medvidović, profesorica Tehnološke škole Ruđera Boškovića, sa svojim učenicima sudjeluje u kreiranju i prodaji različitih predmeta po mnogim osječkim školama i fakultetima za „Marijine obroke“ te Marija Beličević, župska suradnica u župi Sv.Ćirila i Metoda u Osijeku… Sve ove žene krasi osobna, proživljena vjera i pripadnost Katoličkoj Crkvi, nesebičan rad za dobro čovjeka, ekumenska širina i požrtvovnost u „činjenju nečeg lijepog za Boga“ i onoga koji je u potrebi, kako bi rekla Majka Terezija. Duboka istinska radost pripadanja Gospodinu i djelovanju u njegovo i Marijino ime, odražava se i na njihovim licima i u njihovim riječima dok govore što sve rade s ljubavlju i bezuvjetnom vjerom u istinsko, biblijsko poslanje koje im je Bog povjerio.
Svaka od njih – bit će posebno prdstavljena. One djeluju na različitim područjima i na različite načine, a ipak, u svakoj od njih lako prepoznajemo – ženu biblijskog šarma!
Ana Penić
