GOSPODINE, NAUČI NAS MOLITI

Jučer, 11. listopada u župi sv. Josipa Radnika u Osijeku, Male Marije su predvodile euharistijsko klanjanje. Tekst napisala: Ana Penić, MM
Isuse, hvala Ti za ovaj čas, za ovo vrijeme milosti kad možemo i smijemo biti s Tobom, zahvaliti za dan koji polako odlazi u vječnost, i sve dobro što nam je danas darovano… Hvala Ti za ovaj dan koji je prošao mirno, i molimo te za svoju braću i sestre kršćane koji na mnogim stranama svijeta trpe progonstvo, ratne strahote, ili su na različite načine ponižavani i ugroženi – samo zato što se priznaju kršćanima, što priznaju Tebe za svoga Boga i jedinoga spasitelja svijeta…

Ova je večer neponovljiva, često smo, a možda i danas nesvjesni važnosti svakoga trenutka života koji nam je darovan, i koji smo dobili da bi Tebe slavili, Tebi se klanjali i Tebe iznad svega ljubili, a tek potom ljubili sebe i bližnje koje si nam povjerio. Svaki dan kad molimo „Oče naš“ najprije molimo „Sveti se Ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvoje“, a nismo svjesni da naš život treba biti najprije slava Božja, ljubav Božja, čast Božja, a tek potom naši planovi, naši poslovi i naši međusobni odnosi. „Kad je Bog na prvom mjestu, sve ostalo je na pravom mjestu“, rekao je jednom jedan naš župljanin. „Slava Bogu“ pjevali su anđeli kad si se Ti rodio, „Slava Bogu“ govorimo ili pjevamo i mi na svakom svečanoj misi. I naše klanjanje večeras neka bude Isuse – najprije naše slavljenje čašćenje Tebe, Boga i Čovjeka, te Presvetog Trojstva, izvora života, iz kojeg nam je potekao i današnji dan. Primi naše klanjanje večeras kao izraz slave i hvale Boga, Ljubavi vječne, za kojom svatko od nas čezne, a što je tako jasno izrekao sv. Augustin riječima: “Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi“.

Ovo vrijeme iskazivanje slave Tebi, našem našem bratu i Bogu je i svima nama blagoslov, jer smo iskusili da nas ništa, i nitko ne može u potpunosti sipuniti mirom i radošću, slobodom i zahvalnošću kakvu nam donosi Tvoja presveta blizina… Molimo Te, Isuse, ispuni naša srca i duše onim raspoloženjem kojim si ispunio svoju Majku, Blaženu Djevicu Mariju, dok Te je nosila u srcu prije rođenja, i kojim te je primala u svetoj Euharistiji kao vjernica… kao članica Crkve, kao Majka Crkve i Majka Euharistije…

Gledajući kako Ti lice sja neiskazivom milinom i nečim neopisivo lijepim dok si se vraćao učenicima nakon što si u molitvi u sjedinjenju sa svojim Ocem probdio noć, učenici su Te molili da ih naučiš moliti. Htjeli su iskusiti ono što te je činilo tako bliskim, milim, blagim, lijepim, čime je cijela Tvoja pojava zračila, dok si im približavao. Promatrajući Te svojim duhom i mi Te večeras molimo: “Nauči nas moliti! I pokaži nam kako se srcem, dušom, pameću, razumom, uspomenama, svim svojim bićem – može dotaknuti Boga!“

Mnogi od nas svaki dan dolaze na zajedničku molitvu krunice i na misu. Ipak… koliko nas nakon svete mise izlazi iz crkve tako Bogom „ozračeni“ da se na licu vidi odsjaj slave Božje, te radost djece Božje, koju su Tvoji učenici vidjeli na Tvom licu dok si se vraćao s molitve?

Danas smo razmatrali Otajstva Svjetla… U prvom otajstvu promatrali smo Te na Jordanu gdje si jednostavno stao u red onih koji su čekali da ih Ivan Krstitelj krsti. Tu su bili licemjeri, preljubnici, carinici, bludnici, grešnici svake vrste i svakog staleža. Ti si između njih stao kao da si jedan od njih. Nisi tražio da ti se maknu, nisi prezirao njihovo društvo, nisi od njih okretao glavu zgađen, dok si stajao i čekao da dođeš na red. A kad te Ivan prepoznao, bio je zatečen, svjestan svoje nedostojnosti i tvoje veličine – obećanog Mesije, ali Ti si samo rekao: “Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“ (Mt 3, 15) i nisi dao da Ivan obznani tko si Ti… Čekao si da Bog Otac po sili Duha Svetoga objavi Tvoje božansko Sinovstvo…

Nauči nas, Isuse, da čekamo poslanje koje si svakom od nas povjerio, njegovu važnost i blagoslov, potvrdu Boga, a ne da se sami potvrđujemo, hvalimo i namećemo onim što mislimo da jesmo… Znati čekati i prepoznati kad treba nešto učiniti i reći –– dar je koji je samo Tvoja Majka imala u izobilju… Zato je tako malo, a tako mudro, Duhom Svetim nadahnuto govorila i činila. I to i danas čini. Svojim „Veliča…“ neizmjerno obogaćuje Crkvu i podučava svijet.

Drugo otajstvo nas vodi u prelijepi, pitomi krajolik Kane Galilejske, nedaleko Nazareta. Bio si pozvan na svadbi sa svojim učenicima. Sigurno je tamo bilo mnogo svijeta: prijatelja, rodbine i susjeda. Svadba je uvijek blagdan života, stvaranja nove obitelji, bogatstva i budućnosti naroda. Svadba je uvijek slika ljubavi između Boga i čovjeka njegova najdražeg stvorenja, „njemu slična“. Bog je Zaručnik, a čovječanstvo je Zaručnica, o kojoj pjeva „Pjesma nad pjesmama“. I kao što Zaručnik neizmjerno čezne za Zaručnicom, i Ona čezne za njim, Bog čezne da sasvakim od nas sklopi vječni savez Ljubavi. Jeste li Ti i Tvoji učenici i zapjevali, uhvatili se u kolo, je si li osobno blagoslovio mladence? Evanđelja nam o tome ništa ne kažu. Ivanu je važno svadbom prikazati početak novih, Mesijanskih vremena, vremena Božjeg obilja i radosti. I Tvoja Majka je prisutna. Ona prva primjećuje nevolju u koju su upali domaćini… Ne prigovara im, ne ogovara ih, ne „drži im prodiku“ da su loše procijenili, da su neodgovorni, da su površni i neozbiljni, i eto sad su tu gdje jesu! Ona poblem rješava! Dolazi Tebi, Isuse i tiho ti kaže: “Vina nemaju!“ Samo to! A poslužitelje jednostavno uputi: “Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2, 5) To su i posljednje riječi Tvoje Majke zapisane u Svetom Pismu. Ona nas jednostavno – upućuje na Tebe!

To je njen testament: „Štogod vam moj Sin kaže, učinite!“

Ali, Isuse, kako će ćemo znati da nam u duši govoriš Ti? Duhovni pisci nas uče da ga možemo prepoznati u tišini duše nakon sv.pričesti, u sabranoj molitvi, u razmatranju svete krunice, Litanija ili neke druge Gospi upućene molitve. Uvijek se jasno prepozanje u dubokom miru koji nam nitko, nitko ne može ni oduzeti, niti poremetiti. Majka Terezija je iskusila bol života bez Tvoje utjehe, ali je po miru u tišini duše prepoznavala Tvoja nadahnuća i slijedila ih, pa makar zbog toga neizmjerno trpjela… O tome je govorila pjesnički: “Pogledajte sunce, mjesec i zvijezde, kako se kreću u tišini! Pogledajte travu, drveće i cvijeće, kako rastu u tišini. Bog uvijek govori u tišini i samo ga u tišini svoje duše možemo prepoznati“.

Treće otajstvo Svjetlosne krunice vodi nas po Galileji, gdje Ti Isuse propovijedaš, podučavaš, navještaš Radosnu vijest i pozivaš na obraćenje. I umoran, i gladan, i shvaćen i neshvaćen, i prihvaćen i neprihvaćen – Ti ne odustaješ! Moliš Oca u Duhu Svetom za svjetlo i snagu, propovijedaš i pozivaš: “Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti!“ Pozivaš sve, umorne, opterećene, prezrene, „naporne“… Koliko si nam Isuse po ovim riječima i ispit savjesti! Papa Franjo nam govori kako možemo dotaknuti živoga Boga: u onima najpotrebnijima, u najodbačenijima, u marginalnima, onima s ruba, koji su toliko umorni i opterećeni da nemaju više ni snage za život. A Ti ih, Isuse, šalješ ih k nama!
Tvoja nam ih majka šalje i govori: “Ovako sam i ja sa svojom obitelji živjela na rubu, u progonstvu, bez ikakve sigurnosti osim vjere da će Otac providjeti sve što nam je potrebno kao što se brine za ljiljane u polju i vrapce na nebu. I uvijek je to činio po dobrim ljudima…

U četvrtom otajstvu s Marijom razmatramo Tvoje preobraženje na gori Tabor… Gledamo kako biraš svoje učenike, Tebi najbliže, svoje najintimnije prijatelje. I Tabor je u Galileji. Gledamo Te kao dječaka kako se sa svojim roditeljima penješ na brdo s kojeg se vidi Libanon, Golanska visoravan i sve do obzora prepoznaješ mjesta iz povijesti svoga naroda… Možda si kao mladić sa svojim bratićima Šimunom i Jakovom dolazio ovamo. A ipak, kao Učitelj ne vodiš njih da svjedoče Tvojem preobraženju, nego Ivana, njegova brata Jakova i Petra. Zašto? Zašto baš njih trojicu? Po kojim kriterijima ih biraš? Zašto ne Andriju, i Filipa? Ili Tomu i Mateja? Imamo toliko pitanja za Tebe, Isuse! Ipak, papa Franjo nas hrabri i kaže da smo baš zato pravi vjernici! „Onaj koji ima odgovore na sva pitanja – nije od Boga“ kaže sv.Otac. Mi želimo biti Tvoji i zato Te s povjerenjem pitamo… I čekamo odgovore… Kao Mojsije!

Posljednje otajstvo Svjetla je Euharistija! Tvoj boravak u malom komadiću kruha koji po posvećenim svećeničkim rukama postaje Tvoje tijelo, Tvoja duša, Tvoje čovještvo i Tvoje božanstvo, bit je naše vjere. Sve je to misterij, koji prihvaćamo živom vjerom. Ne možemo ga objasniti, ne možemo ga provjeriti, mi Ti vjerujemo, i u toj vjeri s ljubavlju – hranimo svoje duše Tobom, hranom Neba. Ona nas priprema za konačni susret s Tobom, vječnim i uskrsnulim, za zagrljaj s Ocem u Duhu Svetom. Ti nas po Euharistiji pripremaš za život za koji nam sv.Pavao kaže da „oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni srce ljudsko nije osjetilo što je Bog pripremio onima koji ga ljube“. Mi te ljubimo, Isuse! Zato smo tu… da i mi u tišini kao sunce, mesec i zvijezde koje se kreću, a trava, drveće i cvijeće rastu, i mi tišinom, Tebi slavu iskazujemo!
Amen!