Sjećanja Tete Elze: KAO BOŽIĆNA BAJKA

Posebno su mi bili dragi oni nedjeljni i blagdanski popodnevi. Mama bi sjela među nas djecu, a mi uz nju, kao pilići, okruživši ju sa svih strana. Tada nas je učila moliti, pričala nam je lijepe priče o Crvenkapici, o Snjeguljici, a najviše o malom Isusu, o njegovoj ljubavi prema nama, o Isusovoj poslušnosti, marljivosti i dobroti koju je iskazivao svojoj mami, dragoj Gospi i sv. Josipu. Zatim nam je pjevala pjesme o Isusu koje smo mi učili kod časnih sestara, ili kasnije, na vjeronauku.

            Bože, kakva je to bila sreća i radost za mene.

Iz spisa Elizabezte Kulundžić, osnivateljice Svjetovnog instituta Obitelj Malih Marija.

Iz ovih zapisa vidimo kako je majka sedam kćeri u  davna  vremena, između dvaju svjetskih ratova dvadesetog stoljeća, u bosanskom gradiću Derventi, svoje kćeri odgajala pričanjem  najljepših priča za djecu iz riznice svjetske baštine, a ipak je najviše pričala o Isusu, o njegovoj obitelji,  Mariji i Josipu, te o marljivosti i dobroti koju je mali Isus iskazivao svojim roditeljima.

U vrijeme ovogodišnjeg Adventa, koje je  za sve nas posve novo i nepoznato vrijeme, imamo  priliku više biti sa svojom djecom, i pričati im događaje  iz Isusova života, onako kako  je ova majka pričala svojoj djeci prije gotovo stotinu godina. Zanimljivo je to: danas postoje mnogo različitih načina komunikacije, a sve više osamljenih ljudi. Sve je manje usmenog, dinamičnog, smislenog i optimističnog razgovora i pripovijedanja… A pripovijedanje, kao i govor i razgovor za svakoga od nas, za naše duševno i duhovno zdravlje su – neophodni. Pričati djeci s oduševljenjem i radošću o štali, o pastirima, o anđelima koji su pastirima pjevali o Djetešcu Isusu koje je rođeno u štalici, na slamici neprocjenjivo je! Pažljivo slušajući kako im roditelji pričaju lijepe priče, pogotovo priče o malom Isusu i anđelima, djeca razvijaju maštu, usmenu komunikaciju, pjevanje, stvaraju lijepe uspomene, i tako život čine ljepšim i bogatijim.

Sve to je srcem osjetila, vjerom prihvatila i majčinskom ljubavlju pripovjedala gospođa Barbara  Kulundžić svojim kćerima,  a imala ih je, kao u pravoj bajci – sedam – prije  gotovo stotinu  godina… Njen život bio je kao božićna bajka: težak, ali blagoslovljen i sretan.

Ana Penić, MM