SLAVIMO BLAGOVIJEST

Danas je 25.ožujak, prelijepi Gospin blagdan – Blagovijest. Hrvatska je pod snijegom. Ozračje u Osijeku slično onome kad smo 1991. slavili blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1991. Bilo je to vrijeme „općih opasnosti“; grad pust, škole ne rade, djeca prisustvuju nastavi preko TV ili radija, javni život u gradu je reduciran. Danas, iako je kalendarski proljeće, grad je pod snijegom, djeca ne idu u školu, nastavu slušaju i gledaju putem TV ili kompjutera, svi pažljivo slušaju radio i TV vijesti i čekaju da ovo zlo, ova coronavirus već jednom prestane. Njihovi roditelji, danas gotovo četrdesetogodišnjaci sjećaju se takvih scena iz svog djetinjstva. Prijetile su granate iz Baranje ili okupiranih hrvatskih aela oko Osijeka. Koliko će to dugo trajati?

Koji je od Gospin blagdan izravno povezan s Božićem? Slavimo ga danas, 25. ožujka.

Bilo bi zanimljivo proći bilo kojim hrvatskim mjestom i pitati slučajne prolaznike u gradu i što je to Blagovijest i koji je kršćanski blagdan izravno povezan s njim. Odgovor je vrlo lagan: Božić, naravno! 25. ožujak – začeće Sina Božjega, Isusa, 25. prosinca – njegovo rođenje! Božić!

Vrijeme u kojem Crkva slavi začeće Isusovo u tijelu njegove Majke, 25. ožujka ožujka, obično je lijepo, toplo proljetno vrijeme, dani su duži, i naši gradovi i sela ožive…

Ove godine – sušta suprotnost: snijeg pada, hladno je, dani su duži, ali hladniji, a svi oni koji nisu neophodni za javni život – moraju biti u svojim kućama i stanovima… Naročito stariji i ranjiviji.

Tako izgleda Hrvatska 25. ožujka je 2020. godine. Sva se zabijelila snijegom, kao da je Božić, Zagreb se još boji potresa i Zagrepčani teško podnose posljedice razornog potresa od nedjelje, 22. ožujka, i većina Zagrepčana je na prisilnom boravku u svojim domovima.

Crkva danas slavi prelijepi Gospin blagdan – Blagovijest. To je spomen na dan kad je mlada djevojka, Marija, djevica iz Nazareta, čula i prihvatila nevjerojatnu ponudu Božju, koju joj je u ime Božje, priopćio anđeo Gabrijel: od svih djevojaka u Izraelu koje su iščekivale Spasitelja – Ona je izabrana biti njegovom majkom! Baš ona! Ali, Bog nije nasrtljiv. On, po anđelu, čeka njezinu slobodnu i konačnu odluku.

Kakav je to susret bio? Kako je izgledao anđeo? Koliko je njezin razgovor s anđelom trajao? Je li imala vremena dobro razmisliti što je to što joj se nudi? U Lukinu evanđelju nema tih detalja i odgovora na ova pitanja. Pa ipak, ova blaga, radosna vijest prebogata je optimizmom! Bog je pogledao jednu djevojku, po anđelu joj ponudio svoj plan za spasenje svijeta i ona, Marija iz Nazreta – skromno izjavljuje da je „službenica Gospodnja“ i svom dušom pristaje na Božji poziv.

„Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“
Mnoge su slike u kršćanskj kulturnoj baštini posvećene baš tom susretu mlade nazaretske djevice Marije i anđela, koji joj donosi radosnu vijest – da je odabrana postati majka Sina Božjega! Duhovna ljepota, ushit duše, zahvalnost srca i poniznost duboke vjere kojom prihvaća ponudu Božju i danas blista s tih slika. Mlada djevica, zaručena za Josipa iz Nazareta, pristaje na Božju ponudu bez ijednog „Ali“… Rijetko nam propovjednici ističu bitnu činjenicu: ova mlada djevojka, ova Marija, s anđelom razgovara posve ravnopravno i usudi ga se pitati „Kako će to biti?“ To može samo netko tko je bezazlena srca kao dijete, osoba koja se ne boji autoriteta – i slobodno pita ono što mu čini važnim. Mogu zamisliti anđela kako u tom trenutku svojim anđeoskim smiješkom i razumijevanjem objašnjava – „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti! Zato će I to čedo biti sveto, Sin Božji.“ (Lk, 1, 35.)

I tek sad, kad joj je sve potpuno jasno – Marija govori svoj odlučni: “Neka mi bude po riječi tvojoj“ Zanimljivo bi bilo pitati naše vjernike, i katolike i pravoslavce – odakle dolaze riječi molitve i tko ih izgovara. ; Recimo: „Što je anđeo Božji rekao Djevici Mariji u Nazaretu? Kako se anđeo zvao? Odakle dolazi pozdrav „Zdravo Marijo“? Znaju li ovu kratku molitvu napamet? Vjernici, kršćani, da budemo jasni. „Neka mi bude po riječi tvojoj“ odjekuje tijekom novozavjetne povijesti sve do nas, danas.
Anđeo odlazi od nje! Sad je sama….i treba se suočiti sa stvarnošću…Iznenada odlazi rođakinji Elizabeti, u mjesto Ain Karim, udaljeno nekoliko dana hoda i o tome ništa ne govori svom Josipu. Vjerojatno se pridružila nekoj karavani, možda nekim rođacima, ali ni njima ništa ne govori. Njoj ni ljudi oko nje, ni vremenske prilike , ni umor – ne smetaju. Ona u duši razmatra i ponovno proživljava susret s anđelom i svoj odgovor na Božju ponudu „Neka mi bude“. A kad, napokon, susretne svoju rođakinju, Elizabetu, i zagrli je, njezinom putovanju – Njezino srce i duša, cijelo njezino biće zapjeva veličanstveni „Veliča duša moja Gospodina“, koji pršti kao vatromet svečanom i veličanstvenom radošću, sve do danas! Nije čudo da je upravo ovaj Gospin spjev zahvalnosti nadahnuće najljepših glazbenih obrada i stilova – sve do danas.

Bog Stvoritelj na prvoj stranici Biblije govori „Neka bude“ i – bi sve bi stvoreno! Sunce, mjesec, zemlja, mora, biljke, životinje – svemir, čovjek – kao muško i žensko, sve to bi stvoreno Rječju. Sve! Marija, mlada djevojka iz Nazareta, mjesta koje se u Starom zavjetu uopće ne spominje, govori:“Neka MI bude po riječi tvojoj!“ Priznaje Boga svojim autoritetom i podlaže se njegovoj volji. I tako živi sav svoj život na zemlji, tako stoji uz Crkvu tijekom svih stoljeća njezine povijesti, zauzima se i za nas vjernike i danas. U tom duhu nas naši biskupi i sv. Otac pozivaju da joj se utječemo za zagovor i mi, danas… Jer, i svoju vječnost Ona živi u skladu s voljom Oca Nebeskoga!

Od običnog razgovora jedne mlade Židovke i Božjeg anđela, te razgovora te iste Židovke, sad Majke Isusa Krista, Spasitelja svijeta , s Lukom, učenikom sv.Pavla, muškarcem, intelektualcem, baštinikom antičke kulture i otmjenosti, prošlo je više od dvije tisuće godina. Luka, Pavlov pratitelj, Grk, intelektualac, srcem i dušom je traži smisao i puninu života, i Marija, Isusova Majka, koja je sve događaje, bitne za vječno spasenje čovjeka, „ čuvala u svom srcu i razmišljala o njima“ – susreću se u jednom neponovljivom trenutku vječnosti! Ona je godinama nosila sve te događaje u svom srcu, i ni jednog trenutka nije posumnjala da će kad-tad nekome, to moći izreći…I u trenutku je prepoznala osobu kojoj će to moći reći…
Od tada je prošlo je više od dvije tisuće godina!

Marija se nije nametala nikome, nije se razbacivala riječima,. Znala je da je sve što Ona je nosila u svom srcu predragocjeno… Znala je čekati…Ne pada u tjeskobu, ili sumnju. Sigurna je da je Duh Sveti nadahnuo njezin hvalospjev „Veliča duša moja Gospodina“ u kojem kaže: “Blaženom će me zvati svi naraštaji“ i da će se to ostvariti…I ostvaruje se od dana silaska Duha Svetoga na Nju i na apostole! Tada se posljednji put u Bibliji spominje njezino ime i njezina prisutnost među apostolima.

Mi smo danas svjedoci da je blaženom zove i ovaj naraštaj! I mi, u Osijeku, koji je sav pod snijegom, U nemogućnosti da prisustvujemo misi, – možemo razmatrati Božje riječi i Pisma, slušati što nam u duši govori Duh Sveti i – živjeti u skladu s tim! Radosno, opušteno, vjerno – jer Bog zna da smo tu – s Njom, koju će svi naraštaji zvati blaženom.

Isusova Majka je živa, sa svojim Uskrsnulim Sinom je u nebu, uznesena i tijelom i dušom, jedina od svih žena koje su ikada živjele na zemlji . Ona za nas moli i zagovara nas . Ona je majka, koja u u svakome od nas prepozanje svoga Sina! To neka nam je utjeha i radost.

Ana Penić, MM