Smijehom do zdravlja i sreće

Posve je besplatan, dostupan svima gotovo uvijek i svagdje, moćan je neprijatelj stresa, produžuje život, znak je dobrodošlice i… još mnogo toga. Pogađate? Riječ je o smijehu! Odlučila sam vam ponešto reći o smijehu. Danas na svakom koraku: na ulici, u tramvaju, u školi, na radnom mjestu… imamo prilike susresti ozbiljna, namrštena, ili pak zabrinuta i tužna lica. Pitam se zašto je to tako? Zašto susrećemo tako malo nasmijanih lica? Zašto ne bismo radosnim smijanjem uljepšali život sebi i drugima? Zašto ne bismo nakon umora život ''ukrasili'' humorom?
Humor služi kao sredstvo smanjivanja, odnosno povećavanja napetosti u ljudskom društvu i istodobno kao sredstvo uspostavljanja psihološke ravnoteže između ''ozbiljnog'' i ''neozbiljnog'' dijela života. Humor služi kao jedno od sredstava pomoću kojih se povećava efikasnost komuniciranja u društvu. Pojedinac teži da se humorom osigura protiv socijalne otuđenosti. V. Frankl kaže da je humor oružje duše u borbi za samoodržanjem.1
Za razliku od smijeha, humor je stav, način ponašanja. A što je smijeh? Smijeh je instinktivna aktivnost, svojstvena samo čovjeku. Očituje se posebnim izrazom usana i lica, a praćen je mimikom i glasovnim reakcijama na vedar, radostan i šaljiv izazov. On je odraz našega raspoloženja, zdravlja i sposobnosti uživanja u životu. Smijeh nas može usrećiti više od ponosa; vrjedniji je od novca. On je najefikasniji lijek za sve nedaće, krize, probleme i životne teškoće. Dr. Rubinstein iz Pariza tvrdi da ljudi koji se više smiju imaju povećano lučenje endorfina (hormonska supstancija) koja se stvara u mozgu, smirujuće djeluje na bol i izaziva osjećaj sreće. Freud drži da smijeh oslobađa od agresije, stvara osjećaj ugode, dobre volje, vedrine, optimističnosti i zdravog raspoloženja.
Kako to postići? Vrlo jednostavno: smijte se što češće i što više. I u najtežoj situaciji pronađite vedre strane koje će vas potaknuti na smijeh, oraspoložiti, razveseliti. Nitko nije tako bogat ili slavan da bi se mogao odreći smijeha; niti toliko siromašan da ga ne bi mogao dati – kaže Edward Reiler.2

U hrvatskom narodu postoji stara izreka: Tko pjeva, zlo ne misli; a znanstvenici tvrde: Tko se smije, dulje živi. To je dovoljan razlog da pogledamo na koji način smijeh djeluje na ljudsko zdravlje!
Smijeh je vrlo složen proces i naučen odgovor na emocionalne poticaje. Istraživači s Harvardske medicinske škole utvrdili su da ljudi koji se puno smiju imaju veliku priliku doživjeti stotu. Zašto? Zato što je smijeh nezamjenjiv za opuštanje napetih mišića, poboljšava cirkulaciju, odlična vježba za srce, najbolji lijek za oslabljeni imunološki i probavni sustav, opskrbljuje organizam kisikom te smanjuje krvni tlak. Poznato je i da smijeh potiče lučenje hormona za koje se vjeruje da umanjuju osjećaj boli. Brojne mišićne skupine aktivne su tijekom smijanja: dijafragma, trbušni, međurebreni, pomoćni dišni, mišići lica, a povremeno i mišići ruku, nogu i leđa. Otkriveno je da je potrošnja energije u nekoliko minuta smijeha jednaka onoj za vrijeme desetominutne vježbe na spravi za veslanje ili petnaestominutnoj na sobnom biciklu.3
Iako sam smijeh ne može izliječiti bolesti kao što je rak, on još uvijek može pomoći. Liječnici koji koriste terapiju smijehom za bolesnike u završnoj fazi bolesti otkrili su da ovi puno bolje podnose bol, vjerojatno zbog svih navedenih razloga. Sigmund Freud, utemeljitelj psihoanalize, također je prepoznao oslobađajući učinak koji ima humor. Na humor je gledao kao na jedan od najboljih obrana čovječanstva od patnji. Vrlo je zanimljivo primijetiti kako mnoge zdravstvene klinike prepoznaju pozitivan učinak koji terapija smijehom ima na bolesnike te je uistinu i primjenjuju. Na primjer cirkus ''The Big Apple Circus'' iz New Yorka šalje klaunove u bolnice od 1986. g., većinom na dječje odjele. U SAD-u postoji Američko udruženje za terapijski humor, koje čine liječnici, medicinske sestre, psihijatri i ostali, a udruženje se bavi promocijom ovog oblika liječenja.4
Svakako treba napomenuti kako dugotrajni učinci liječenja smijehom nisu još dobro dokumentirani, odnosno nema dovoljno stručnih argumenata. Ne postoji dugoročna znanstvena statistika o toj temi. Ali, zbog navedenih razloga, izgledno je kako dobar smisao za humor može biti iznimno važan u liječenju od bolesti, a također i u uživanju u životu.
Kako djecu, tako i mlade (ali i one starije) treba učiti da uočavaju smiješne stvari, da se nauče šaliti na svoj način. Kao vrhunac smisla za humor ističu se i sposobnosti i spremnost samoironije. Tako su mnogi humoristi postali slavni zanemarujući svoje prirodne nedostatke i koristeći ih kao sredstvo za nasmijavanje drugih ( veliki nos, ćelavost, pretjerana debljina…).

To mogu samo inteligentne osobe i osobe koje su svjesne svojih mogučnosti i nedostataka, te zadovolje onim što su postigle i što čine.5
Ljudi su smiješna bića, makar to i ne žele priznati: ima nešto luckasto i budalasto u nama. Češće ismijavamo drugoga, a ismijavanje drugoga uključuje ismijavanje samoga sebe. Sebe ismijavamo ako «pucamo» od smijeha ismijavajući drugoga.
Humor i smijeh čine život jednostavnijim i normalnijim. Smatram da su ljudi koji znaju iz života izvući nešto smiješno veći realisti i sposobniji biti ozbiljni i spremni za mijenjanje svijeta. Život je sam po sebi prepun humora i smiješnih situacija – samo ih treba otkriti.6
Dragi kolege i kolegice, i vama predlažem da svako jutro započnete sa smijehom. Činite to i tijekom dana. Tako ćete bez napora nadzirati svoje ponašanje i reagiranje. Lakše ćete se svladavati u situacijama u kojima ste ranije bjesnili, urlali, derali se i vikali…  Smijanjem ćete se osloboditi živčane napetosti, stresa, i raznih problema s kojima se svakodnevno susrećete. Izbjeći ćete sukobe sa suradnicima pa ih nećete povrijediti niti ćete sebi stvarati nelagodnosti.
Izlaganje o smijehu završavam tvrdnjom Edwarda W. Reilera: ''Osmijeh traje možda samo jedan trenutak, ali u sjećanju može ostati cijeloga života. Zato ga darujmo i prihvatimo od drugih.''

____________________________________________
1 MATIJEVIĆ, Milan: Humor u nastavi. Pedagoška i metodička analiza, UNA-MTV, Zagreb, 1994.
2 Usp. www.narodni-zdravstveni-list.hr
3 Usp. www.glas-koncila.hr
4 Usp. www.medicina.hr
5 MATIJEVIĆ, M.: Isto, str. 41.
6 Isto, str. 42.

Silvija Filipaj, objavljeno u: Spectrum, časopis studenata KBF-a